RIJEKA – U srcu svakog Jedija krije se njegova snaga. Tu mantru usadit će u Ray svi junaci »Ratova zvijezda«. Na početku ćemo je ugledati kako vježba pod budim okom Leie, e da bi evocirala duh i »snagu« svih konjanika koji su joj prethodili. Zato je »Posljednji Jedi« pokušao učiniti sve da bi prekinuo veze s njenom prošlošću i natjerao je da sama krene u okršaj s Kylo Renom. Jer, ako je Rian Johnson bojkotirao lucasovski »fandom«, J.J. Abrams je pokušao »pacificirati« jednu sagu čija je centralna tema svedena na generacijski prijelaz.

Jer, Ray mora dokazati da je dostojna laserskog mača Lukea Skywalkera. A Kylo Ren mora dokazati da je sposoban na sve da bi zadržao djedovu masku. Ostatak filma svodi se na imperatora Palpatinea i njegovu potragu za nasljednikom kojem će prepustiti nanovo uspostavljeni Poredak. Njegova dva potencijalna kandidata ne mogu pobjeći od svojih početaka na isti način kao što »Ratovi zvijezda« ne mogu započeti od nule.

Jer, »Uspon Skywalkera« tek igra na vječnu borbu antagonista »Sile«, usisavajući ih u centrifugu novih otkrića, pokora, iskupljenja i zamjene koalicija. Zato finale trećeg dijela trilogije povlači za sobom neizbježno pitanje – je li nam ono uopće trebalo? Koliko je ono relevantno u odnosu na njegove prethodne nastavke? Možemo li u najnovijem dijelu trilogije percipirati njene junake iz drukčijeg ugla? Jesu li oni zadržali isti nivo besmrtnosti u našem kolektivnom imaginariju?

Ziheraški pristup

Naime, »Uspon Skywalkera« udaljen je tisuće svjetlosnih godina od njegove lucasovske matrice. Kao da više nije u stanju podnijeti na svojim plećima teret još jednog narativnog ciklusa. Zato se u priči J.J. Abramsa osjeća stanoviti zamor. Kao da autor nema snage snimiti »definitivni« film u epohi u kojoj priča mora ostati otvorena. Zato on prihvaća rizik suočavanja s finalom jedne od najpopularnijih saga u genezi masovne kulture, ali ne odustaje od ziheraškog pristupa.

Zato Abramsov komad ima sve elemente koje publika očekuje od »Ratova zvijezda«. Zadatak je jednostavan samo za one koji nisu u stanju shvatiti koliko je širok i slojevit opseg pravila koje autor mora prihvatiti. Jer, autor je taj koji mora asimilirati kodeks (žanrovske) povijesti filma da bi izbjegao njegove zamke, od vesterna do Hitchcocka (šifra: »Sjever sjeverozapad«).

Nostalgična završnica

Tu je i Finnov pogled kao jedini dodir s realnošću koju nam je trilogija podarila. Tu je i Poe Dameron kao još jedan »ljudski« lik koji pokušava biti surogat Hana Sola u želji da postane neovisan. Dezerter Poretka jedini je istinski novi protagonist koji je oživio sagu i podario joj drugačiji pogled na događaje. A bliski susreti Rey i Kylo Rena uvijek se promatraju iz perspektive potonjeg u diskursu neuzvraćene ljubavi.

Iako su najefektnije dionice filma rezervirane za napad Star Destroyera na zemlju. A dugi finalni napad kao da priziva Nolanov »Dunkirk«. Jer, klimaks se uvijek događa u pravom trenu, s krajnje suptilnom i nostalgičnom završnicom.

Naravno, J.J. Abrams nije odvažan poput Riana Johnsona. Ali je zato emotivniji. Čak i ako je njegovu finalnu epizodu dobar dio kritičara sasjekao, ona još uvijek ostaje pitanje srca. Kao kad ugledamo starog prijatelja. Ili kad po stoti put ugledamo Milenijskog sokola kako jezdi galaksijom uz partiture Johna Williamsa.