Mimičini su filmovi zaokupljenošću suvremenom tematikom – fokusom na osamljenost i otuđenje u urbanom svijetu – te inovativnošću izraza, autoru donijeli nagrade na svjetskim festivalima
Šturi biografski podaci filmaša Vatroslava Mimice, preminulog u subotu u 98. godini, kažu da je ovaj sineast rođen u Omišu 1923. godine, da je studirao medicinu, bio antifašist, direktor Jadran filma, jedan od osnivača Zagrebačke škole crtanog filma te međunarodno priznat redatelj i scenarist. Mimica je, dakako, bio puno više od svoje biografije te se, osim dugovječnošću, u korpusu ovoprostorne kulture ističe i dosljednošću svojim idejama i postulatima.
Naime, dobar dio napisa koji prate njegovu smrt uključuje i neki spomen na ne baš uvijek najpozitivniju recepciju njegovih djela. Dapače, na više mjesta spominje se i zviždanje publike, koja se ponekad nije libila ni drastičnijih izraza negodovanja. Govori se to za pulsku projekciju njegova filma »Kaja, ubit ću te« iz 1967. godine, inače autoru najdražeg, kad se na pozornici u Areni navodno našlo i kamenja. No Mimicu to, barem je tako tvrdio, nije posebno diralo, jer filmove nije snimao da bi se ulagivao publici, već da bi ispitao dosege medija. Medija kojem po svojem formalnom obrazovanju nije pripadao.
Igrani i animirani filmovi
Mimica je filmski debitirao igranim filmom »U oluji« 1952. godine, da bi vrlo brzo snimio i drugi igrani film – »Jubilej gospodina Ikla« (1955.). No onda se događa zaokret prema animiranom filmu, prvo u vidu pisanja scenarija za neke od prvih uspjeha Zagrebačke škole crtanog filma (spominju se tako Kostelčevi filmovi »Premijera« i »Na livadi« te Vukotićev »Cowboy Jimmy«). Iste godine, 1957., Mimica je i režirao svoj prvi animirani film – »Strašilo« – da bi filmovima »Samac«, »Happy End«, »Inspektor se vratio kući«, »Kod fotografa« i »Mala kronika« konačno stekao i širu afirmaciju
Uspjeh na međunarodnoj sceni
Za Mimičin pristup filmskoj umjetnosti nakon toga spominje se da je postao akademskiji, pri čemu se navode njegovi filmovi »Događaj« iz 1969., »Seljačka buna« iz 1975. i posljednji njegov igrani film »Banović Strahinja« iz 1981. godine.