Zaista je za debitantski album Zvonimira Ćosića zvanog Chosque (čitaj: Ćoske) trebalo odabrati neki drugi naziv, a ne »Amen, finito, kaput«. Jer, riječ je o albumu prvijencu koji, nadamo se, nije kraj, nego početak.

A s druge strane morao je naziv biti nesvakidašnji jer Chosque debitantski album objavljuje nakon punih 40 godina nazočnosti na domaćoj rock-sceni! Dakle, sve skupa je poprilično nesvakidašnje, pa zašto onda ne bi takav bio i naziv albuma.

Foto: NIKOLA KNEŽEVIĆ

Vrlo dobri tekstovi

Šalu na stranu, riječ je o dobrom albumu. Osam ponuđenih pjesama potvrđuje da je šteta što Ćosić nije ranije odlučio reći amen, finito, kaput. Vrlo dobri tekstovi, kojih je u šest pjesama autor sam Chosque, obogaćeni su glazbom koja se kreće od nježnih akustičnih okvira i baladičnosti k srednje brzom i bržem ritmu u kojem dominiraju električne gitare koje »ispaljuju« dobre rifove i pažnje vrijedne solaže.

Sve to odvija se pod okriljem žanrovskih odrednica vezanih za country, southern rock, rock šezdesetih i sedamdesetih s primjesama popa, a ako treba tražiti uzore u stihovima, onda bi to itekako mogli biti Balašević te još i više Ćosićev zemljak Krešimir Blažević, s čijim je Animatorima Chosque svojedobno i svirao.

No, svi ti utjecaji nisu ni slučajno oponašanje, jer autor uspijeva u osam pjesama debija ostati svoj i ponuditi vlastiti lirsko-glazbeni pogled na svijet. A to znači da je uspio.

Mnogo nježnosti

Više no brzini i žestini album je okrenut nježnosti. Uvodna »Imam tvoju riječ« govori o tihoj sreći i o »malom čudu« jer ona hoda kraj njega, a u realizaciji mu pomaže Trio Maršrutka, koji svoju dionicu pjeva na ruskom jeziku. Ostali sporiji trenuci u znatno su baladičnijem tonu jer govore o ljubavnim porazima i neuspjesima.

»Volio bih«, čija je autorica Adari, zaista je lijepa ljubavna balada o potrebi za nježnošću i sreći s puno dobrih solaža, a još je bolja prava balaševićevska »Ni u snu«, koja sjajno progovara o čežnji za voljenom osobom i nemogućnosti ostvarivanja sreće.

»Sakriven« naziv albuma

Odlična je i tema »Davno«, čiji je autor kantautor Mahir Kapetanović i koja sjajno progovara o sjećanju na nekadašnju ljubav s gorkim zaključkom »ljubav je pizdarija, davno izgubljena partija«.

Završna »Samo dan« opet je lijepa niska stihova o neminovnom kraju ljubavi i bolnom oproštaju od sreće, pri čemu je u u glazbu sjajno uključena usna harmonika.

Od pjesama energičnijeg ritma već je znana sasvim dobra »Knockdown« s krajnje pozitivnom porukom o ne odustajanju (»Sudac već broji, ali još nije kraj!«), na tom je tragu i pjesma »Putovanje«, koja metaforički govori o životu koji treba živjeti bez obzira na probleme, a vrlo je zanimljiva i pozitivne nostalgije puna skladba »A band je svirao« s isječkom iz lijepe prošlosti, pri čemu je baš u njoj »sakriven« i naziv albuma.

Sve u svemu, pažnje vrijedan debi jednog rock-veterana.