LOVRAN – Proteklog su tjedna Mediteranski teološki susreti u Lovranu, koje organizira Riječka nadbiskupija, okupili teologe i studente katoličkih, pravoslavnih, protestantskih i islamskih fakulteta, koji su predavanjima i radionicama promišljali o aktualnoj temi: Prorokovati mir okruženi bukom rata: Mirotvorstvo u doba militarizma.

Važan dio susreta bila je tribina u Rijeci u utorak na kojoj su sudjelovala dva kardinala Katoličke crkve, čikaški nadbiskup Blase Cupich i beogradski nadbiskup Ladislav Nemet, a u četvrtak navečer susreti su polako privedeni kraju (u petak su još održane završne radionice i predstavljeni rezultati susreta) okruglim stolom na kojem je sudjelovalo četvero izlagača koji su tijekom tjedna držali predavanja i vodili radionice sa studentima – katolički teolog Stipe Odak, vladika Srpske Pravoslavne Crkve Grigorije Durić, evangelička teologinja Viola Raheb te politologinja Sihem Djebbi.

Pitanja studenata

Pitanja su za okrugli stol pripremili studenti, a postavljao ih je, i razgovor moderirao, pater Stanko Perica, dosadašnji ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice za jugoistočnu Europu, a koji na jesen odlazi u Meksiko, gdje će do svibnja 2027. sudjelovati u završnom dijelu isusovačke formacije. Studenti su, između ostalog, pitali predavače što bi se trebalo promijeniti u crkvama i zajednicama kako bi njihovi članovi bili vjerodostojni svjedoci mira.

Vladika Grigorije, episkop Srpske pravoslavne eparhije dizeldorfske i njemačke, prvo kaže da treba pokazati hrabrost i usprotiviti se svakoj ružnoj riječi o drugima. Jer, naglašava, drugi je uvijek ikona Božja.

– Ta hrabrost mora biti praćena argumentacijom, ljubavlju, odgovornošću i brigom. Ne samo, dakle, za toga drugoga, nego i za naše ljude u Crkvi. Ako svojim ljudima u Crkvi pustimo da nesmetano govore ružno o nekom drugom kršćaninu, drugoj denominaciji, muslimanu ili ateistu, onda mi nismo dobri pastiri, nismo dobri svećenici u svojim Crkvama. I ono što je isto bitno: moramo propovijedati nadu, a ne defetizam i pesimizam. Nadu da će dobro na kraju pobijediti, iako se sada čini da zlo dominira, rekao je vladika Grigorije.

Prostor blagosti

Politologinja Sihem Djebbi, govoreći iz perspektive islama, kazala je da je u islamu glavni izazov drugačiji nego u Katoličkoj crkvi. Jer, u islamu nedostaje ujedinjena i centralizirana vlast pomoću koje bi se mogle širiti i dijeliti zajedničke ideje i vrijednosti.

– Trebamo naći autoritete koji su utjecajni u svojim zajednicama. Znamo da se zajednice vjernika brzo mijenjaju. Ponekad je teško shvatiti kakve smjernice traže i koga slušaju, tako da mislim da moramo ući u dijalog i s vodećima u zajednici, ali i s vjernicima, udrugama i građanima kako bismo širili pristup koji treba biti povezan s humanizmom. Trebamo ustrajati na usvajanju kritičkog mišljenja, ali i dekonstruirati neke od sigurnosti koje nam pružaju naše religije. Treba nam širok pristup dijalogu i vizija koja će biti inkluzivna, rekla je Djebbi.

Stipe Odak naglasio je važnost hrabrosti i nade, ali i dodao da valja biti kritičan i prema sebi i svijetu. Smatra da prvo treba biti samokritičan, a tek onda uputiti svoju kritiku prema svijetu. Ističe i važnost milosrđa, kako prema sebi, tako i drugima.

– Ako se usredotočimo samo na kritiku, završit ćemo u samozadovoljnoj poziciji moći i moralne nadmoći koja nas ne obvezuje da popravimo naše zajednice. Također, moramo biti svjesni da ponekad imamo previsoke, nemoguće, standarde, kako prema sebi, tako i drugima i toga moramo biti svjesni. Ključna je zato za mene – dobrohotnost, blagost. Da izgradimo prostore blagosti, ali i da budemo iskreni, trebamo reći ako nešto nije dobro i zamisliti način kako da se zajedno pozabavimo tim problemom u međureligijskom dijalogu, kazao je Odak.

Biti primjer

Viola Raheb, evangelička teologinja iz Palestine, kazala je da nije dobro razmišljati apstraktno o “religiji”, već da u svakoj pojedinačnoj situaciji treba biti svjestan svoje vjere, kao i vjere drugih s kojima se razgovara.

– Najvažnije je biti autentičan jer inače nećemo doprijeti do drugoga i drugi nas neće shvatiti. Također, treba nam manje predavanja i moraliziranja. Moramo početi primjenjivati ono što propovijedamo. Mladi ljudi vrlo su pametni, mogu razmišljati, mogu misliti kritički, no treba im i naš naraštaj, kako bi im dao smjernice što se može učiniti u konkretnim situacijama. Ne samo biskup, episkop i muftija, nego svatko od nas, 24 sata na dan, sedam dana u tjednu treba im biti primjer. Tako postajemo autentični na putu kojim zajedno hodimo, kazala je Raheb.