Iva Rinčić je Riječanka, sveučilišna profesorica, majka, supruga, sebe opisuje kao građanku koja odbija prihvatiti da se nešto ne može ili da je tako bilo uvijek. U utrku za gradonačelnicu Rijeke ulazi kao nezavisna kandidatkinja, bez zaleđa velikih stranaka, bez tajnih sponzora iz Zagreba i dogovorenih postizbornih koalicija, bez repova prošlosti.

Kako kaže – nije dijete stranke, nije rezervna opcija, nije nečiji projekt. Kandidirala se ne zato što “ipak hoće“, nego zato što više ne može mirno gledati kako grad nestaje – bez vizije, bez ambicije, bez transparentnosti i bez rezultata.

Odrasla na Bulevardu, trenutačno živi na Kozali i dijeli sve probleme svojih susjeda – parking, odvoz otpada, neodržavane prometnice, nepokošena trava… Kao gradonačelnica, jedinu će obavezu imati prema građanima. U politiku nije ušla radi funkcije, već iz osobne, građanske odgovornosti. Oštro odbacuje trenutačno upravljanje gradom – šutnjom i poslušnošću, kao i praksu da se za odluke koje se tiču Rijeke mora čekati zeleno svjetlo iz Zagreba. Svojom kampanjom ne traži povjerenje na riječ, traži priliku da ga zasluži i vrati Riječanima nadu. Ne skriva razočaranje višegodišnjim stanjem u kojem Rijeka propada dok se građanima servira privid napretka. Poručuje da je vrijeme za reset, a ne za reciklažu starih ideja i istih lica.

Rinčić ističe kako je izbor svima onima kojima je dosta bezidejnosti, političke bahatosti, nedonošenja odluka, te zakulisnih stranačkih igara. Ne zato što se osjeća posebnom, nego zato što vjeruje u to da su svi posebni. I zato što je naša Rijeka – vrijedna borbe. Svoj tim opisuje kao skupinu dokazanih, stručnih ljudi koji dijele vjeru da Rijeka može bolje – i koji su spremni raditi odmah. Jer kako kaže: “Ovo nije još jedna kampanja. Ovo je poziv na buđenje. Rijeka više nema vremena.“

Rijeka je izgubila više od 40 tisuća stanovnika u posljednjih dvadesetak godina. Što planirate učiniti kako bi se zaustavio taj zabrinjavajući trend depopulacije?

– Rijeka je, nažalost, postala primjer demografske katastrofe. Od 2001. do danas izgubili smo 40 tisuća stanovnika, što nas u postotku čini hrvatskim “rekorderom“ u negativnom smislu. Udio maloljetnih građana pao je ispod deset posto, a prosjek godina stanovništva među najvišima je u zemlji. Ako padnemo ispod 100 tisuća stanovnika – a vrlo smo blizu – službeno ne gubimo status velikog grada jer i dalje su to svi gradovi s više od 35 tisuća stanovnika, no to je porazno na simboličkoj razini. To bi ujedno na idućim izborima moglo značiti da umjesto dva, biramo jednog zamjenika te manji broj gradskih vijećnika, kao što je to već sad slučaj u Osijeku. To samo po sebi nije nužno loše, no uzrok je poražavajući.

SNIMIO: V. KARUZA

Osjećam odgovornost za ovaj grad i zato se kandidiram – ne da bih bila nečija politička figura, nego da zajedno s timom sposobnih i nezavisnih ljudi zaustavim taj pad. I to odmah. Nakon izbora nema ljetne pauze. U lipnju počinjemo s promjenama koje ne smiju čekati. Dva su poteza u fokusu od samog početka mandata: osigurati mjesto u vrtiću za svako riječko dijete – bez iznimke. I drugo, osiguravanje najmanje 100 priuštivih stanova za mlade obitelji, jer bez stvaranja uvjeta za ostanak i život u Rijeci, nema ozbiljne demografske politike. Nećemo se boriti protiv nestanka Rijeke simbolički ili deklarativno. Borit ćemo se konkretnim, provedivim rješenjima koja vraćaju povjerenje ljudi da je ovaj grad mjesto u kojem se vrijedi skrasiti, živjeti i stvarati.

Kako biste opisali stanje u kojem se danas nalazi Rijeka i što vas osobno najviše pogađa u toj slici grada?

– Mnogo je problema koji danas opterećuju Rijeku – od ekonomske zapuštenosti do urušenih sustava komunalnih društava koji bi trebali pružati osnovnu sigurnost i uslugu građanima. Najmanje polovica gradskih poslovnih prostora godinama zjapi prazno jer gospodarska klima je takva da ih nitko ne želi, nitko se ne usuđuje započeti poslovanje. Istovremeno, iako imamo najmanji udio mladih u stanovništvu, i dalje nedostaje mjesta u vrtićima. Imamo i prosječno jednu od najstarijih populacija u Hrvatskoj, a s prosječnom mirovinom ne može se ni sanjati o mjestu u nekom od premalo dostupnih domova za starije.

No ono što me osobno najviše pogađa, što me boli kao Riječanku i čovjeka, jest činjenica da je Rijeka postala grad obeshrabrenih ljudi kojima nedostaje nada i ambicija. Ljudi koji više ne vjeruju da je bolje sutra moguće, koji ne vide izlaz iz apatije i beznađa. Ako uspijem toj slici suprotstaviti novu – osmijeh na licima građana, optimizam koji se vraća u ovaj grad – znat ću da sam napravila jednu od najvažnijih stvari u životu. Upravo ta promjena raspoloženja, to vraćanje vjere u vlastiti grad, za mene je ključna politička zadaća. Jer bez nade – nema ni promjene.

Svi kandidati obećavaju slične stvari – vrtiće, domove za starije, čiste ulice, bolji promet. U čemu se vi razlikujete? Što konkretno nudite Riječankama i Riječanima?

– Istina je – svi danas obećavaju isto, pa čak i oni koji su Rijeku svojim dugogodišnjim upravljanjem i doveli u stanje u kojem jest. Govori se o vrtićima, domovima, prometu, ali nitko zapravo ne odgovara na ključno pitanje: kako? Moj odgovor je tamo gdje sve počinje – u konkurentom gospodarstvu, bez kojeg sva obećanja ostaju mrtvo slovo na papiru. Razlikujem se po tome što ne nudim listu želja, već model koji je učinkovit i možemo ga provesti. U Rijeci, primjerice, već imamo sektor – brodoprojektantski – koji zapošljava visokoobrazovane ljude i isplaćuje plaće usporedive s onima u najrazvijenijim europskim zemljama. To je dokaz da Rijeka može biti grad znanja i rada. Naš model stavlja obrazovanje u središte interesa jer time brinemo za ljude, a dalekosežno utječemo na njihove kapacitete na tržištu rada. Posebno nas zanimaju programi koji su dio riječke tradicije te njihovo povezivanje s međunarodnim poslovnim tokovima – ali tako da ljudi ostanu živjeti i raditi u Rijeci.

Uloga Grada bit će aktivna – stipendiranje učenika i studenata, podrška mladima u pokretanju tvrtki kroz ustupanje poslovnih prostora, besplatan javni prijevoz za učenike, studente i umirovljenike, kao i atraktivna porezna politika kojom ćemo privući nove poduzetnike. Ljudi koji danas sjede u vrhu gradske politike to nikada nisu ni pokušali.
Paralelno s gospodarskim iskorakom, ključno je uvesti red unutar gradskog sustava. Komunalna društva godinama su služila kao politički plijen. Očekujem da svi sadašnji direktori tih poduzeća, neovisno o formalnoj stranačkoj pripadnosti, odmah po konstituiranju nove gradske vlasti stave svoje mandate na raspolaganje. To je osnovna razina odgovornosti koju dugujemo građanima. U tome se jasno razlikujem od SDP-a, koji već godinama sustavno kadrovira po gradskim tvrtkama. Možda nisu svi direktori formalni članovi stranke, ali su gotovo bez iznimke politički podobni. I to je ono što mora prestati. Jedno od rješenja koje ću odmah primijeniti su transparentni javni natječaji za imenovanje čelnih ljudi gradskih komunalnih društava i pročelničkih pozicija upravnih odjela. Želim da se jave najbolji kandidati, da kriteriji budu jasni, a postupak dostupan javnosti. Profesionalizam, stručnost i odgovornost – a ne stranačka iskaznica – bit će osnova novog modela upravljanja. Samo tako možemo građanima vratiti povjerenje i dokazati da Rijeka može bolje.

Urbanizam je dugo bio prepušten stihiji – od devastiranih javnih prostora do neiskorištene obale. Kako to planirate promijeniti?

– U pravu ste, urbanizam u Rijeci godinama je prepušten stihiji i improvizaciji. Posljedice su bolno vidljive: obalni pojas od Hiltona do Preluka izgleda zapušteno i depresivno, sudbina nekadašnje dječje bolnice i dalje je nejasna, stadion Kantrida propada, ne znamo budućnost bivšeg Istravina… Riječani su umorni od toga da se razvoj grada ne planira, nego improvizira.
Preustrojem gradske uprave prije dvije godine urbanizam je u Rijeci u potpunosti bačen na koljena i danas prostorno planiranje u Rijeci ne postoji. Zahvate u prostoru predlažu investitori i druge zainteresirane strane, umjesto da se prostornim planiranjem bave urbanisti. U mom timu vrhunski su profesionalci, među njima i arhitekti koji itekako znaju kako se planira razvoj jednog grada – sustavno, funkcionalno i s osjećajem za prostor i čovjeka. Urbanizam više neće biti poligon za politička uhljebljivanja, već ozbiljan upravni odjel koji vode ljudi s kompetencijom, a ne s iskaznicom.
Osnovat ćemo Zavod za prostorno uređenje koji će se sustavno baviti planiranjem prostora grada, kao što ga imaju i neki drugi gradovi. Kao i u ostalim područjima – gospodarstvu, kulturi, komunalnom sustavu – temelj djelovanja bit će znanje i odgovornost. Gospodarstvo će voditi iskusni gospodarstvenici, kulturu ljudi koji, primjerice, znaju kako od Teatra Fenicea napraviti projekt koji donosi proračunski prihod, a ne gubitak. Rijeka treba nove investicije, ali ne na način da se rasprodaju njezini najvrjedniji prostori. Investicije – da. Rasprodaja grada – ne.

Razlikujem se od onih koji su ovim gradom upravljali desetljećima jer vjerujem u stručnost, a ne u političku podobnost. Vođenje “ideološke ekonomije“ nas je dovelo do točke na kojoj Rijeka više ne može čekati. Znanje, profesionalizam i stvarna odanost ovom gradu – to su temelji s kojih polazimo. I samo tako možemo Rijeku vratiti među napredne, razvijene i sretne gradove.

U vašim istupima često ističete distancu prema ideološkim podjelama koje već desetljećima opterećuju riječku politiku. Gdje vi zapravo stojite po tom pitanju?

– Nemam nikakvih problema s ideologijama – sve dok su one u službi demokracije, a ne njezina poricanja. U središtu mog političkog djelovanja su demokracija, protivljenje svim oblicima totalitarizma i, iznad svega, ljudi. Ljudi kojima želim sretan, dostojanstven život u Rijeci.

Socijalna pravda i zaštita javnog interesa nisu ukrasne fraze – one su temelj svake odgovorne gradske politike?

– Tako je, to znači konkretne, životne stvari: dostupne vrtiće i domove za starije, komunalne usluge koje ne postaju luksuz, stanovanje koje si mladi mogu priuštiti, a gradski proračun koji služi građanima – ne interesnim skupinama. Nažalost, aktualni gradonačelnik je, osobito u posljednjim mjesecima mandata, povukao niz poteza koji idu direktno na ruku krupnom kapitalu. Pokušaj prodaje vrijednih gradskih nekretnina – bez vizije, bez strategije, bez jasnog kriterija koristi za građane – nije i ne može biti u javnom interesu. To je primjer upravljanja koje gubi iz vida tko je stvarni vlasnik gradskih resursa: građani.

Rijeka treba investicije, ali ne bilo kakve. Da investicijama – ali onima koje dolaze u suradnji s odgovornim poduzetnicima. Poduzetnicima koji poštuju grad, njegov identitet i njegove ljude. Investitorima koji stvaraju radna mjesta, plaćaju pristojne plaće i vraćaju vrijednost zajednici. Sve ostalo je rasprodaja pod krinkom razvoja. A Rijeka si više ne može priuštiti da vlast rješava svoje promašaje prodajom onoga što pripada svima nama.

** Sadržaj nastao u suradnji s Ivom Rinčić, nezavisnom kandidatkinjom za gradonačelnicu Rijeke