SIDERAL

Veliko istraživanje pokazalo: ‘LGBTIQ studenti Rijeku i dalje vide kao liberalnu sredinu’

Ingrid Šestan Kučić

Foto Davor Kovačević

Foto Davor Kovačević

Iako svoje fakultete smatraju mjestima gdje mogu slobodnije izražavati seksualnu orijentaciju i rodni identitet, studenti koji su sudjelovali u istraživanju su naveli i niz institucionalnih poteškoća s kojima se susreću tijekom studija kao LGBTIQ osobe



RIJEKA – U sklopu projekta SIDERAL – socijalna i međunarodna dimenzija obrazovanja i priznavanja prethodnog učenja, objavljena je studija »O podzastupljenim i ranjivim skupinama studenata – prilozi unaprjeđivanju socijalne dimenzije visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj« koju je izradio Institut za društvena istraživanja u Zagrebu.


Bolja motivacija


U sklopu studije istraživači su proveli razgovore sa studentima koji ulaze u kategoriju ranjivih skupina, njih 58, a većina fokus grupa i intervjua održana je u Zagrebu i Rijeci te stoga nalazi istraživanja najvećim dijelom predstavljaju iskustva studenata u ta dva grada. Sudionici tih razgovora bili su studenti sa statusom azilanta/izbjeglice, studenti pripadnici romske manjine, LGBTIQ studenti, studenti iz alternativne skrbi, studentice u tehničkom području, studenti u humanističkom području te studenti djeca hrvatskih branitelja.


Studenti riječkog Sveučilišta sudjelovali su u dijelu istraživanja koji se odnosi na LGBTIQ osobe, studente iz alternativne skrbi te studentice u tehničkom području i studente u humanističkom području.
Prema dobivenim podacima LGBTIQ studenti navode liberalnost sredine kao važan razlog izbora fakulteta te ih je većina izabirala studije u Rijeci i Zagrebu jer ih smatraju liberalnijim i tolerantnijim sredinama u kojima se osjećaju prihvatljivijima, slobodnijima i imaju raznolike sadržaje koje im kao LGBTQ+ osobama omogućuju zadovoljniji društveni život i bolju motivaciju za studij u usporedbi sa sredinom iz koje dolaze.




Iako svoje fakultete smatraju mjestima gdje mogu slobodnije izražavati svoju seksualnu orijentaciju i rodni identitet, studenti su naveli i niz institucionalnih poteškoća s kojima se susreću tijekom studija kao LGBTIQ osobe. Na prvom mjestu su to psihičke poteškoće izazvane nesigurnošću i strahom od neprihvaćanja ili odbacivanja od članova obitelji, prijatelja ili profesora i kolega na fakultetu. Psihičke poteškoće kao što su depresija ili anksioznost mogu imati negativne posljedice za društveni život studenata, ali i za redovito ispunjavanje studijskih obveza.


Svakodnevni stres


Izvor svakodnevnog stresa predstavlja također homofobnost sredine, u širem društvu i na fakultetu. Na fakultetu se homofobnost sredine može izražavati na različite načine, primjerice u obliku uvredljivih i stereotipnih sadržaja na pojedinim kolegijima, kroz nedovoljnu organizacijsku osjetljivost za specifične potrebe LGBTIQ studenata te kroz njihovu općenito slabu vidljivost na razini institucije uključujući nedostatak relevantnih informacija i institucionalne pomoći.


Studentice u tehničkom području

Studija je »izbacila« i iskustva studiranja studentica u tehničkom području, kao i studenata u humanističkom području te se pokazalo da se obje skupine studenata susreću s određenim rodnim stereotipima. U Rijeci su ispitivane studentice na Tehničkom i Pomorskom fakultetu, a pokazalo se da se studentice iz ove skupine susreću već prije studija s različitim pritiscima i rodnim stereotipima vezanim uz odabir studija. Dok dio studentica smatra da rodne razlike nisu povezane s preprekama na studiju, druge ukazuju na to da se za vrijeme studija susreću s predrasudama o tome da su tehnički studiji »muško« područje te da ženama nije mjesto na tehničkim fakultetima. Manji broj studentica također smatra kako postoje razlike između djevojaka i mladića u iskustvima ili predznanju te načinima kognitivnog funkcioniranja zbog kojih djevojkama može biti teže studirati tehničke studije. Osim nedostatne higijenske infrastrukture na fakultetu i rodnih predrasuda dijela profesora, institucionalne prepreke s kojima se studentice iz ove skupine susreću za vrijeme studiranja nisu vezane za njihovu pripadnost podzastupljenoj rodnoj skupini. Istovremeno postoji svijest o određenoj stigmatizaciji muškaraca na »humanističkim« fakultetima, a prema mišljenju studenata ona se veže uz niži ugled profesija u humanističkom području, niže financijske prihode budućeg zaposlenja, kao i uz činjenicu da se zanimanja u ovome području većinom percipiraju kao tradicionalno »ženska« zanimanja, nasuprot tradicionalno »muškim« zanimanjima u tehničkom području. Međutim, činjenicu da kao muškarci pripadaju rodno podzastupljenoj skupini na svojim fakultetima studenti ne navode kao poteškoću, već kao moguću prednost. Razlog tome je određena blagonaklonost profesora prema muškim studentima koja se može očitovati u svakodnevnoj komunikaciji i razlikama u uvažavanju mišljenja studenata.

Specifične poteškoće na koje za vrijeme studija nailaze studenti iz alternativne skrbi povezuju se pak s materijalnim i socijalno-emocionalnim preprekama na studiju. Među mogućim materijalnim preprekama izdvaja se neizvjesnost prava na stipendiranje i smještaj u studentskom domu jer jedno i drugo ovisi o statusu redovnog studenta. Ovakvo rješenje kod studenata uzrokuje nesigurnost i stres zbog pritiska pravovremenog studiranja koji su prisutni za cijelo vrijeme trajanja studija.


Brojne prepreke


Nadalje, izvanredni studenti iz alternativne skrbi ne mogu ostvariti pravo na studentski dom zbog čega im mjesečna stipendija u pravilu ne pokriva troškove vezane uz studij. Od socijalno-emocionalnih prepreka na studiju zamjetni su nepovjerenje prema socijalnoj okolini, problematični obiteljski odnosi, nerazumijevanje i nedostatak podrške bliskih osoba te mogući psihički problemi.


Te poteškoće mogu biti posebno izražene u razdoblju tranzicije kada studenti prelaze iz sustava alternativne skrbi u novo akademsko i društveno okruženje ili pri kraju studija kada se aktualiziraju egzistencijalni problemi vezani uz prestanak stipendiranja i neizvjesnost oko nalaženja prvog zaposlenja, a sve te prepreke stječu dodatnu težinu uslijed činjenice što je problematika studenata iz alternativne skrbi u pravilu izvan fokusa nastavnog i drugog osoblja na fakultetima.