Iako u Hrvatskoj ne postoje nacionalne, reprezentativne statistike koje povezuju oboljenje od raka i razvod braka, studije u svijetu pokazale su sklonost muškaraca da ostave suprugu nakon što ona oboli od bolesti koja do temelja mijenja živote nje i njezine obitelji.

Kada je situacija obrnuta, stopa razvoda puno je manja, što pokazuje da je žena, pogotovo oboljela, zadnja rupa na svirali društva.

Žena, koja obično drži u rukama konce svoje obitelji, sada gubi konce vlastitog života, a podrška koju ionako rijetko traži, čini se dalekom, kompliciranom i nedostupnom. Prvenstveno za te žene, ali i za baš sve žene kojima je potrebna pomoć u tako teškom razdoblju, tu je udruga Srce za nju.

Listopad je mjesec borbe protiv raka dojke

Prijevoz kao prva i osnovna misija

Udruga je to koja je nastala prije skoro četiri godine kada se budućim osnivačicama razboljela prijateljica. Aktivirale su se iz čiste potrebe za pomaganjem, a sada imaju toliko korisnica da im ni same ne znaju broj.

Ovih dana bave se raznovrsnim projektima koje poboljšavaju kvalitetu života žena oboljelih od raka i drugih teških bolesti, a njihova prva i osnovna zadaća, kojom je sve počelo, prevoženje je žena na terapiju.

Odabrale su besplatan prijevoz kao svoj prvi projekt u želji da oboljelim ženama olakšaju odlazak na liječenje, kemoterapiju, zračenje ili neki od zakazanih dijagnostičkih postupaka. Organizacija je kompletno u rukama udruge kako bi korisnice svoju energiju čuvale i usmjerile prema ozdravljenju.

– Prva žena prevezena je 19. srpnja 2022. godine, a nakon toga su sličnu praksu uveli Grad Rijeka i Primorsko-goranska županija za sve oboljele. Bile smo prve u tome i voljele bismo kada bi nas više udruga »kopiralo« u aktivnostima, kaže predsjednica udruge Katarina Kukolj.

Svi programi udruge su u potpunosti besplatni, a otvoreni su svim korisnicama da ih koriste prema svojim željama i potrebama. Osnivačica udruge samo je devet, a korisnica nebrojeno, što pokazuje koliko je velika potreba za udrugama poput Srca za nju.

– Mi samo u vožnji svaki dan imamo najmanje pet žena. Onda znate koliko je tih žena, a da ne pričam kroz ostale programe. Žene dođu, budu s nama, oporave se, neke se vraćaju, a neke zaista žele poslije toga imati svoj mir i mi ne zamjeramo, mi ih ne tražimo, mi ih ne zovemo i ne propitujemo zašto nisu više s nama.

Naše žene koriste sve naše projekte koliko žele, objašnjava Kukolj.

Katarina Kukolj, predsjednica udruge Srce za nju, Foto: Arhiva NL

Psihološko savjetovanje

Uz prijevoz, udruga provodi i online psihološko savjetovanje dostupno ženama diljem Hrvatske, organizira umjetničke radionice i aktivnosti u terapijskom vrtu, a posebno je važan projekt osmišljen za djecu i mlade u obiteljima oboljelih.

Dodatno, kroz suradnju s 36 liječnika osigurali su više od 1.200 besplatnih specijalističkih pregleda, a znanstveno-stručni paneli o onkološkim temama redovito pružaju korisne informacije i širu edukaciju zajednici.

Posebno vrijedan projekt na kojem je udruga Srce za nju partner s Klinikom za tumore pri KBC-u Rijeka je program ENEA, prvi takav u Hrvatskoj.

Namijenjen je ženama koje započinju liječenje raka dojke, a temelji se na ranoj i integrativnoj rehabilitaciji. Uz medicinsku terapiju program obuhvaća psihološku podršku, prilagođenu tjelovježbu i fizičku rehabilitaciju, nutricionističke radionice, ali i usluge koje pomažu da se ženama vrati osjećaj dostojanstva i samopouzdanja – poput frizera i kozmetičara.

ENEA uključuje više od trideset djelatnika Klinike za tumore te niz vanjskih stručnjaka i volontera, a svaka pacijentica prolazi redovitu evaluaciju svaka tri mjeseca kako bi se program prilagodio njezinim potrebama. Time se stvara cjelovit sustav podrške u kojem liječenje nije samo borba protiv bolesti, već i očuvanje kvalitete života.

Puno više od prijevoza i projekta

Listopad je mjesec borbe protiv raka dojke. Država sve više radi na podizanju svjesnosti i ranom otkrivanju, kao i prevenciji. Ti su programi dobri i motivirajući, ali jednom kada se bolest dogodi, oboljelima je potrebno puno više od tehničke i logističke podrške – koja je, naravno, nužna i neizbježna.

– Tu govorimo o psihološkoj podršci. Sigurna sam da smo jako bitne jer mi našu ženu samo ne vozimo, nego želimo boraviti s tom ženom. Vi kad nju imate na zadnjem sjedalu, znate kroz što ona prolazi, znate njeno ime i prezime, znate kako izgleda, znate ima li novca da kupi preparate. Mi zapravo živimo cijeli proces njihove bolesti. I onog trenutka kad se od svega toga odčerupaju i kad stanu na svoje noge, nikad više ne pitamo hoće li provoditi vrijeme s nama. Dozvolimo im da odu onog trenutka kad rašire krila i zaborave bolest, objašnjava predsjednica udruge.

Vožnja ne podrazumijeva samo odlazak na terapiju, već i tijekom cijelog procesa liječenja kao što je vađenje krvi, magnetske rezonance, ultrazvuci, radiologija.

– Spremni smo napraviti sve i ne odustajemo od ničega. Naš je cilj da budemo tu i pružimo što treba. Ako treba stati do ljekarne, stajemo do ljekarne. Ako nema kruha, kupujemo kruh u pekari. Znači, mi smo tu da u tom procesu bolesti budemo prisutne u svakom trenutku i da budemo dostupne i u 22 sata ako treba. Kad čujem mobitel po noći, ne ostajem gluha i slijepa jer znam da me nitko ne zove da mi čuje glas. A bavimo se najranjivijom skupinom u društvu, a to su bolesne žene. To su žene koji su s nama ostvarile kontakt da znaju da u to doba noći mogu nazvati. To su žene koje mi ne vozimo samo na terapiju – to su naše žene, poručuje.

Članice udruge Srce za nju ispred Klinike za tumore, Foto: Privatna arhiva

»Ne pitamo ni za obitelj ni za status«

Usluge udruge rijetko koriste žene koje imaju dobru podršku bližnjih i koje su stabilnog financijskog statusa.

– Nas koriste žene na rubu života. A znate koliko je takvih žena? To vam ne mogu ni ispričati, emotivna je Kukolj koja objašnjava da vrlo malen broj žena ima dovoljnu podršku prijatelja i obitelji – često se dogodi da obitelj nestane iz njihovog života jer bolest traje predugo.

Činjenica je i da muškarci ostavljaju svoje žene tijekom bolesti. Ali kako kaže, to su još uvijek tako intimne stvari da žene rijetko o tome govore. Bez tih informacija, s njima se ne može razgovarati ni raspravljati, osim na panelima i to s dobrovoljkama.

– Žene zapravo ne žele govoriti o svojoj bolesti. Žene vam ne žele da susjedi znaju, ona kupuje periku, identičnu, ona neće rubac, ona neće kapu, ona neće ništa. Ona neće da je susjeda vidi ispred bolnice pa je vozimo još jedan krug prije nego izađe, objašnjava.

Razlog tome je velika stigmatizacija, neosjetljiva pitanja, radoznalost okoline koja nema najbolje namjere. Ali, kako kaže, u taj dio ne smiju ulaziti.

– Nju treba pustiti da kaže koliko ona želi kad sjedne u auto, ne pitate je nikada ništa dok ne počne nešto o sebi govoriti i ne zatraži neku vrstu pomoći. Ima žena koje iskoriste prijevoz, vrlo su srdačne i dalje nema. To je apsolutno u redu – one imaju isti tretman kroz sve naše projekte, kaže Kukolj i pritom poručuje da je baš svaka žena dobrodošla na sve programe udruge i da će joj pomoći i s njom razgovarati samo koliko ona sama želi, nikad više od toga.

– Žene često imaju potrebu da nam se opravdavaju, ali nas ne zanima ni jesu li djeca na poslu, ni kolika su njihova primanja, ni zašto ne želi ići taksijem ili sa susjedom, kaže.

Njihova snaga – zdravlje i suradnici

– Mi smo sve zdrave žene, to je naša najveća prednost, kaže Kukolj.

S njima se, kaže, puno smije, fino jede i pije, rade se radionice, pohađaju paneli i akcije. Ali najveća prednost i snaga koju imaju je zdravlje koje koriste da bi pomogle onima koje ga nemaju.

– Ja se mogu dignuti, otići po kruh, osigurati novac. Imamo mogućnosti da pomognemo, kaže.

Time se vode i brojni suradnici s kojima udruga radi, a oni su iz svih branši – velika je podrška koju je udruga uspjela okupiti kroz skoro četiri godine rada, a koja pokriva sve što bi bolesnoj ženi moglo zatrebati.

Najbliži saveznici su liječnici – čak 36 stručnjaka različitih specijalizacija koji su do sada omogućili više od tisuću besplatnih pregleda ženama koje si to ne bi mogle priuštiti. Snagu udruge čini i velik broj volontera, među kojima se ističu studenti medicine, učenici srednjih medicinskih škola i mladi s Filozofskog fakulteta, koji svakodnevno pomažu u prijevozu pacijentica, logistici i organizaciji događanja.

Suradnja se proteže i na širu zajednicu: u projektima sudjeluju frizeri, kozmetičari i kuhari, darujući svoje usluge kako bi oboljele žene imale potpunu brigu i podršku, od fizičkog zdravlja do osjećaja vlastitog dostojanstva. Udruga se oslanja i na institucionalnu pomoć, ponajprije Grada Rijeke i Primorsko-goranske županije, koji redovito financijski podupiru projekt besplatnog prijevoza.

Svojim angažmanom partneri i suradnici pokazuju da solidarnost ima mnogo lica i da je briga za oboljele stvar cijele zajednice, a ne samo pojedinaca.

Pozitivan primjer izaziva interes i u drugim gradovima pa su udrugu pitali hoće li otvarati podružnice. Neće, kaže Kukolj, jer nemaju kapaciteta i energije za trošenje na dodatnu organizaciju, ali uvijek ponudi udrugama da im korak po korak pomogne s uspostavom projekta.

– Međutim, poslije toga se nitko ne javi. Jer je ovo jako težak i kompliciran posao, ističe.

»Javite nam se bez zadrške«

Prevencija spašava život. Zato iz udruge poručuju da se svi odazovu nacionalnim programima prevencije i da budu disciplinirani jer rano otkrivanje donosi veliku šansu za izlječenjem – čak 90 posto.

– Poručujem to i mladim ženama – granice se pomiču, čuvajte svoje zdravlje. A onog trenutka kad mislite da vam treba liječnik, nema liječnika koji vam neće dati ultrazvuk, ne postoji nijedan liječnik koji će vas odbiti ako dođete i kažete »ja nisam mirna i mislim da se nešto događa«, kaže Kukolj i naglašava da je Srce za nju partner Klinike za tumore i da uvijek imaju koga pitati jer su svakodnevno s liječnicima i pacijentima.

– Zovite nas kao partnera Klinike za tumore, naglašava – za sebe, za obitelj, za prijateljicu, strinu, bez zadrške.

A drugima poručuje neka imaju puno razumijevanja za oboljele.

– Razumijevanje je najbitnije, i raširite širom ruke kada ih treba zagrliti, zaključuje.