Ogranak Matice hrvatske u Otočcu upriličio je tribinu u 1100. godini Hrvatskoga Kraljevstva, koja je održana 4. lipnja u Gackome pučkom otvorenom učilištu u Otočcu. Tribinu je otvorio predsjednik Ogranka Matice hrvatske Anđelko Zdeslav Kaćunko, istaknuvši kako je ona nastavak niza Ogrankovih aktivnosti planiranih za obilježavanje 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva. Najavivši zatim teme o kojima će biti govora, predsjednik je otočkoj publici, sugrađanima raznih generacija i zvanja, ukratko predstavio dr. Marija Jareba s Hrvatskoga instituta za povijest u Zagrebu, kao prvoga govornika, a potom i dr. Željka Holjevca, ravnatelja Instituta društvenih znanosti »Ivo Pilar« iz Zagreba.

Argumentirana povijest

Dr. Jareb je za svoju temu odabrao »Slavnu godinu prvoga kralja: Obilježavanje tisućite obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva 1925. godine«. Sadržaj izlaganja, uz videoprezentaciju, bio je osvrt na osobu kralja Tomislava, s argumentiranim objašnjenjem da Tomislav nije povijesni i nacionalni mit, već da je bio stvarna osoba o kojoj postoje malobrojni, ali neprijeporni dokumenti, u čiju vjerodostojnost ne treba posumnjati jer potječu iz papinske kancelarije 10. stoljeća. Budući da u tim dokumentima Tomislav nosi titulu rex (kralj), to je dokaz da nije riječ o pukoj slučajnosti ili čistoj kurtoaziji, kako su to nastojali »dokazati« neki povjesničari neskloni istini o hrvatskome ranom srednjem vijeku i pojavi hrvatske državnosti. A sve je to vezano za glasoviti prvi Splitski crkveni sabor, na kojem su se rješavala važna pitanja za Katoličku crkvu na ovoj strani Jadrana.

Nadalje je dr. Jareb sustavno i lako razumljivim jezikom objašnjavao kada se i zašto pojavila potreba obilježavanja 1000. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva. Naime, kralj Tomislav je tijekom vjekova pao u povijesne »tmine«, malotko se njime bavio, i tek su tijekom 19. stoljeća povjesničari ponovo osvjetljavali taj dio hrvatske i europske povijesti te su zaključili da je bilo prije Tomislava hrvatskih vladara (dux), ali da niti jedan nije ponio titulu kralja te da je on prvi (dokumentirani) hrvatski kralj. Tomislav je bio kralj možda i koju godinu prije, ali 925. je u vatikanskim dokumentima zabilježen pa je to uzeto kao početak Kraljevstva.

Ideja da se proslavi 1000. obljetnica Hrvatskoga Kraljevstva potekla je u Hercegovini, u Duvnu (danas Tomislavgrad) jer je vezana za kasnije stvoreni mit da je na Duvanjskom polju Tomislav bio okrunjen za kralja, za što nema relevantnog povijesnog izvora, što nije presudno za samu obljetnicu. Potom se ideja ucijepila u Zagrebu i sve je postupno s godinama krenulo prema toj velikoj obljetnici Hrvatskoga Kraljevstva.

dr. Marijo Jareb i dr. Željko Holjevac / Foto: Hrvoje Kostelac

»Blagodati« Kraljevine

Dogodio se i Veliki rat, propala je Austro-Ugarska Monarhija pa je došla Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. »Blagodati« nove Kraljevine Hrvati su sve bolnije osjećali i sve teže podnosili pa je jačala težnja za nacionalnim okupljanjem i održavanjem nacionalne svijesti. U tome je veliku ulogu odigrala i Družba Braće Hrvatskoga Zmaja pa su 1925. godine diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine u većim i manjim mjestima bile upriličene brojne proslave različitih sadržaja i značaja. Kako je u međuvremenu Stjepan Radić u politici reterirao i (javno) odustao od svoga republikanizma, pušten je iz zatvora te je postao čak ministar u kraljevskoj vladi, što je iskoristio da osigura sredstva za podizanje određenih spomenika, spomen-ploča u povodu te velike obljetnice. Sve te manifestacije i zanos koji se proširio posvuda među Hrvatima potaknuo je i tiskanje knjiga o kralju Tomislavu i Hrvatskom Kraljevstvu, što je značajno doprinijelo jačanju nacionalnoga identiteta, među ostalim je sažeto iznio dr. Jareb.

Dr. Holjevac je izlagao o temi »Gacka u vrijeme hrvatskoga milenija: Otočac 1918.-1941.«. Bio je to nadasve zanimljiv prikaz okolnosti i stanja u međuratnom razdoblju u Otočcu, poglavito o politici kraljevske vlasti i državnoj represiji, ali i grčevitoj borbi Hrvata za vlastiti opstanak. Za ilustraciju je opisao »orjunaški« zločin 1923. u Otočcu, te je o tome događaju naveo zapis iz toga vremena: »Prilikom orjunaškoga napada na predizbornu skupštinu HRSS-a u Otočcu 4. ožujka 1923. prolivena je hrvatska krv: u pucnjavi je smrtno ranjen sin Mike Dasovića, star 12 godina, koji je sljedeći dan podlegao ranama. Teško je ranjen još jedan Dasović iz Švice, dok je Ive Brajković iz Čovića pogođen metkom u nogu. Uhićeni su trgovac Živko Žagar i učitelj Božo Diklić. Očevidci su tvrdili da im je pomagao Dane Miletić, namještenik bez pravničke naobrazbe u uredu otočkoga odvjetnika i javnog bilježnika Đorđa Brankovića. Dok su Žagar i Miletić bili Hrvati unitarističke orijentacije, u istrazi koju su vodili gospićki istražni sudac Tomislav Mifka i državni odvjetnik Feliks Mayer bilo je i srpskih radikala koji su zbog svojih nadmetanja s jugoslavenskim demokratima svjedočili u prilog radićevcima.«

Bogatstvo Otočca

A tisućita obljetnica Hrvatskoga Kraljevstva 1925. obilježena je i u Gackoj. Tako je u Sincu, nastojanjem ravnatelja pučke škole Stipe Oršanića, trgovca Mate Nikšića i ostalih žitelja podignut zdenac kralja Tomislava. Također je u to vrijeme izliveno i zvono za crkvu Presvetog Trojstva u Otočcu, nazvano »Tomislav«. Drugih obilježja nije bilo, jamačno zbog teških i opasnih vremena koja su vladala u to vrijeme u otočkom kotaru.

Nadalje je dr. Holjevac kratko i sažeto nabrojao sve što je Otočac s okolicom imao – što je osnovao, što je započelo s radom, ili bilo zabranjeno u vrijeme između dva rata itd. – a što je i lokalnoj i široj hrvatskoj javnosti posve nepoznato ili nedovoljno poznato, a što bi svakako vrijedilo u cijelosti obraditi i objelodaniti.