Foto M. GRACIN
Ova stara reklama stoji kao tihi čuvar vremena, podsjetnik da se prava snaga ne mjeri onime što kupujemo, već onime što smo stvorili
povezane vijesti
RIJEKA – Baš kao da je netko odmaknuo zavjesu, i svakog prolaznika starijeg od trideset godina vratio u prošlost. Na Mlaki je ispod slojeva nove reklame, plastike i prolaznog sjaja, provirilo lice starog diva. Poput davno zaboravljenog pisma koje je čekalo pravi trenutak da bude pročitano, ime Torpedo ponovo je ugledalo riječko sunce.
Ono nije samo natpis na zidu, ono je odjek onog grada koji je mirisao na željezo, ulje i more. To je potpis generacija koje su ovim pločnicima hodale u radničkim kutama, noseći u rukama budućnost koju su sami kovali. Dok moderni svijet juri pored ovih zidova, ova stara reklama stoji kao tihi čuvar vremena, podsjetnik da se prava snaga ne mjeri onime što kupujemo, već onime što smo stvorili.
Mnoge su bure strugale ovim zidom, mnoge su ga kiše prale, no ovaj plavi natpis nit su izbrisale, nit su oprale, On desetljećima, skriven, prkosi zaboravu. On nam šapće da su temelji ovog grada dublji od bilo kojeg novog fasadnog sloja. To je susret dva svijeta na istom uglu: onog koji žuri naprijed i onog koji nas, s dostojanstvom starog kapetana, podsjeća tko smo zapravo bili.
Rijeka možda mijenja svoje ruho, ali njezina industrijska duša, jednom utisnuta u ovaj kamen, nikada do kraja ne blijedi.
