Najpoznatiji hrvatski alpinist, europski alpinistički prvak i jedan od najboljih svjetskih alpinista, pisac, fotograf, filmski snimatelj i redatelj te autor nekoliko dokumentaraca koji je čak dvaput osvojio vrh Mount Everesta, najviše planine na Zemlji, 69-godišnji Stipe Božić, podržao je ovogodišnju planinarsku akciju 4. Highlander Velebit.

Sudionicima planinarske avanture svojim je prisustvom ovaj poznati alpinist učinio veliku čast kada im je poželio uspjeh na startu na Zavižanu, dok im je u Baškim Oštarijama predstavio knjigu »San o Everestu« te prenio dio svog alpinističkog iskustva u osvajanju najvišeg vrha svijeta.

Vi ste 85. čovjek koji je osvojio Mount Everest (8848 m). Koliko ste se puta penjali na najvišu planinu na svijetu i što vas je navelo na pisanje knjige?

– Tri puta sam se penjao na Mount Everest. Prvi put 1978. kao član jugoslavenske ekspedicije koju su činili uglavnom Slovenci. Tada sam se popeo na vrh po zapadnom grebenu kuda se nitko prije nas nije mogao popeti.

Drugi put, 1989. godine, bio sam član makedonske ekspedicije i popeo sam se s još dvojicom članova preko Južnog sedla na sam vrh i postao prvi živući čovjek s dva grebena najviše planine na svijetu pod nogama.

Godine 1996. na Mount Everestu sam bio sa slovenskom skijaškom ekspedicijom sa sjeverne strane. Dosegao sam 7000 metara i snimao Davu Karničara, koji se pripremao skijama spustiti s vrha Everesta, ali vrijeme je bilo vrlo slabo.

Braća Maroević

Kako biste opisali Highlander Velebit, čini li vas zadovoljnim broj od više od 300 sudionika iz zemlje i inozemstva koji su ove godine krenuli na svoju planinarsku avanturu života? Što ste im svojim prisustvom nastojali poručiti?

– Ovo je izvrsna ideja koja motivira ljude iz raznih krajeva svijeta da pješače najljepšim gorskim stazama i dožive prirodu na iskonski način.

Član ste Planinarskog društva Mosor od samih početaka, a u svijet alpinizma uveo vas je alpinist Vinko Maroević. Kako to da je Dalmatinac zaljubljen u planine?

– Vinko i njegov nedavno preminuli brat Tonko Maroević, koji je također bio alpinist, bili su moji učitelji i mentori, ne samo u alpinizmu nego i u kasnijem profesionalnom životu. Oni su me poticali na snimanje i pisanje. U Splitu smo imali jaku tradiciju planinarenja i alpinizma, a braća Maroević bila su spona te tradicije.

Osvojili ste najviše vrhove na svim kontinentima svijeta. Što vas vodi u osvajanje vrhova?

– Znatiželja i osjećaj da ja to mogu uz osjećaj da dok se penjem, sve sam bliže nebu.

Kakav je osjećaj biti na vrhu planine, osvojiti njezin vrh?

– Teško je opisati osjećaj stajanja na visokom vrhu okružen ledenjacima i drugim vrhovima. U tom trenu često mi se čini da sam dosegnuo vrh mitskog Olimpa i da sam se uzdigao iznad ljudskih mogućnosti.

Izloženost opasnostima

Alpinizam je i iznimno opasan, koliko ste puta bili blizu smrti?

– Alpinist je konstantno izložen smrtnim opasnostima. Strmine, lavine, nevrijeme – samo su neke od objektivnih opasnosti zbog kojih je stradalo 50 posto mojih prijatelja alpinista.

Iza vas su osvojeni gotovo svi najviši vrhovi svijeta; na Aljasci, u Africi, Australiji, Antarktici, Americi, Europi… Počeli ste 1975. godine i u svoj penjački karton upisali sudjelovanje u pedesetak ekspedicija i uspona diljem svijeta. Bilo je lakših i težih. Koji uspon pamtite kao najteži?

– Mount Everest po zapadnom grebenu objektivno je bio najteži, tu sam izgubio prijatelja Angha Phuaa, Šerpu iz Nepala.

Snimajući na Tibetu susreli ste se i s Dalaj Lamom. Kakvi su dojmovi s tog susreta?

– On je prije svega srdačan i jednostavan čovjek. Ali u toj jednostavnosti je mudrost i znanje koje nas uči da je čovjekov odnos prema drugom najveća vrijednost.

Kako je alpinističko iskustvo utjecalo na vaše poimanje života, na vaše životne prioritete?

– Planina me preobrazila tako da sam sustav vrijednosti nekako odmakao od ustaljenih dogmi koje, naročito u zadnje vrijeme, u nebo uzdižu materijalne vrijednosti koje nitko nakon smrti ne može uživati. Jedino što će iza nekog čovjeka ostati jest priča o njemu.

Bogatstvo raznolikosti

Je li vam alpinizam hobi ili svakodnevan način života?

– Alpinizam mi je hobi i nikako nisam htio postati profesionalan gorski vodič jer mislim da je bogatstvo i u raznolikosti koja nas okružuje.

Stati zasigurno nećete, premda ste postigli kao malo tko u svijetu. Kakvi su vam planovi, koju ekspediciju planirate sljedeću realizirati? Koji vrh vam je želja još pokoriti?

– Nemam više izazova za visokim himalajskim vrhovima jer sam se na najviše popeo, a i spoznaja da sam izgubio mnogo prijatelja u planinama malo me primiruje.

Vidimo li se sljedeće godine na petom izdanju Highlandera Velebit?

– Nadam se da ću doći i sljedeće godine jer je atmosfera zaista izvrsna.