U ožujku 1986. godine jugoslavenska javnost svjedočila je slučaju koji danas djeluje gotovo paradoksalno: reklamna poruka za cigarete bila je predmet rasprave pred Sudom časti Privredne komore Jugoslavije. Riječ je o Tvornici duhana Rovinj i njezinoj promociji cigareta „York“, na čijem se pakiranju nalazio slogan: „S cigaretom nisi sam“. Upravo ta poruka potaknula je Savez društava za borbu protiv raka iz Vojvodine da podnese prijavu, smatrajući je neprimjerenom i provokativnom, s ciljem poticanja prodaje.

Međutim, Sud časti oslobodio je rovinjsku tvornicu odgovornosti.

Ključno je da se rasprava uopće nije vodila o štetnosti pušenja po zdravlje. Sud je razmatrao isključivo pitanje poslovne etike — odnosno može li se takva poruka smatrati nepoštenom ili neprimjerenom reklamom na tržištu. Zaključeno je da slogan ne predstavlja povredu „dobrih poslovnih običaja“.

Novi list, 1. travnja 1986.

Iz današnje perspektive, upravo taj aspekt slučaja najviše iznenađuje.

Dok je danas oglašavanje duhanskih proizvoda u velikoj mjeri zabranjeno, a javnozdravstvene kampanje jasno upozoravaju na posljedice pušenja, 1986. godine zdravstveni argumenti u ovom slučaju nisu bili presudni — čak su bili potpuno izostavljeni iz sudske rasprave.

Istodobno, stručnjaci iz područja marketinga već su tada prepoznavali snagu poruke. Predstavnici propagandne industrije ocijenili su slogan kao vješto uklopljen u dizajn pakiranja, ističući njegovu emocionalnu komponentu i učinkovitost u privlačenju potrošača.

Zabilježeno je i upozorenje da proizvođači duhana pronalaze sve sofisticiranije načine za zaobilaženje zakonskih ograničenja oglašavanja — trend koji će se u narednim desetljećima dodatno intenzivirati.

Ovaj slučaj danas se može promatrati kao svojevrsni dokument vremena: razdoblja u kojem su granice između marketinga, etike i javnog zdravlja bile postavljene bitno drugačije nego danas.

Poruka „S cigaretom nisi sam“, koja je tada prošla kao dopuštena reklamna praksa, danas bi teško mogla izbjeći ozbiljne regulatorne i javne reakcije.

Upravo zato, ovaj mali novinski tekst iz 1986. godine ostaje zanimljiv podsjetnik na to koliko su se društveni standardi — i percepcija odgovornosti — u međuvremenu promijenili.

Zanimljivo je da spor nije vođen zbog zaštite zdravlja pušača. Takav marketing koristile su i druge tvornice duhana iako ih je zakon zabranjivao, a tadašnji marketinški stručnjaci smatrali su da je propagandna poruka TDR-a vrlo dovitljiva i vješto uklopljena u dizajn pakiranja.

Danas, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), pušenje svake godine uzrokuje više od sedam milijuna smrti diljem svijeta. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ), oko 25 % odraslog stanovništva Hrvatske su pušači. Pušenje je češće među muškarcima nego ženama, a zabrinjavajuće je i povećanje broja mladih pušača. Iako su u posljednjih nekoliko godina uvedene strože regulative, poput zabrane pušenja u zatvorenim javnim prostorima i povećanja poreza na duhanske proizvode, stopa pušenja još uvijek ostaje visoka. Štetne posljedice pušenja u Hrvatskoj su alarmantne. Prema HZJZ-u, pušenje je odgovorno za 14 % svih smrti u zemlji.

Danas su svijest o štetnosti pušenja i mjere za kontrolu duhana na najvišoj razini ikada. Mnoge zemlje uvele su stroge zakone koji reguliraju prodaju i konzumaciju duhanskih proizvoda, zabranjuju pušenje u javnim prostorima i promiču programe za prestanak pušenja. Unatoč tome, pušenje i dalje ostaje globalni problem javnog zdravstva, s milijunima ljudi koji su ovisni o duhanu i svakodnevno izloženi njegovim štetnim učincima.