U Milohnićima na otoku Krku, u Šotoventu, boća se već šest desetljeća, ali jog u srcu sela nikad nije bio samo mjesto za igru. On je prostor susreta, druženja i zajedništva, dio lokalne tradicije na koju su generacije Milohnićara s pravom ponosne. Šezdeseta obljetnica njegova postojanja obilježena je prošloga tjedna turnirom koji je sudionicima i gledateljima vratio duh nekadašnjeg boćanja; uz drvene bale i stara pravila.

Jog je dovršen 16. listopada 1966. godine, a njegovu su izgradnju omogućili zajedništvo i dobra volja mještana. Povijest boćanja u selu, smještenom u jugozapadnom dijelu otoka Krka, u Šotoventu, seže i dalje u prošlost. Prije uređenog boćališta igralo se na improviziranim prostorima po selu, najprije kamenim pločama, takozvanim pljoškama, a potom drvenim balama koje su zaljubljenici u igru izrađivali od žestila i hrasta.

Tijekom 1950-ih Nikola Miko Mikičić uredio je prostor uz svoju kuću na predjelu Karatel, gdje su se mladići okupljali radi igre. Pravi iskorak uslijedio je nakon povratka Josipa Milohnića Kulenića iz SAD-a. Želeći svojim sumještanima osigurati kvalitetan prostor za boćanje, selu je darovao zemljište i sav materijal potreban za gradnju. Mještani su potom zajedničkim, dobrovoljnim radom izgradili jog dug 23 i širok tri metra, prvi takav u selima Šotoventa.

Pobjednička četvorka turnira, slijeva nadesno: Tonči Mišković, Ljubinko Zahija, Robert Milohnić, Denis Šikljan / Foto Ana Berković

Uz boćalište posađeni su borovi i postavljene drvene klupe, a jog je ubrzo postao omiljeno okupljalište. Ondje se dolazilo nakon nedjeljne mise, blagdanima i u slobodno vrijeme, ali i kada je trebalo dogovoriti neku zajedničku akciju. Generacije boćara ostavile su svoj trag, od Antona Milohnića Debelina, Josipa Milohnića Frankovca, Pave Milohnića, Ivana Petrovića i Mate Milohnića do mlađih naraštaja koji su nastavili tradiciju.

Godine 1996. milohnićarski su boćari nabavili metalne boće, takozvane puzavice, te počeli igrati prema međunarodnim pravilima. Iako selo nema vlastiti boćarski klub, njegovi su se mještani natjecali za klubove u Brscu i Krku. Udruga Sv. Krševan u međuvremenu je nastavila okupljati ljude kroz fešte, turnire, lignjade i druge aktivnosti.

Mještani sela Milohnići snimljeni na jogu tijekom jednog susreta oko 1980. godine

Za proslavu 60. obljetnice organiziran je turnir deset četveročlanih momčadi, i to na način koji je posebno istaknuo vrijednost tradicije. Igralo se ”po starom”, drvenim balama i prema nekadašnjim pravilima, pa su se uz natjecateljski žar oživjeli i običaji starijih generacija. Zanimanje sudionika i brojnih mještana pokazalo je koliko takvi susreti znače zajednici.

Nakon dva dana natjecanja prvo mjesto osvojili su Robert Milohnić, Ljubinko Zahija, Tonči Mišković i Denis Šikljan. Drugi su bili Miljenko Milohnić, Tonči Milohnić, Slavko Petrović i Dragan Petrović, a treći Branko Petrović, Ivica Mršić, Darko Purić i Robert Bernobić. Najboljim izbijačem proglašen je Dražen Žgaljić, dok je priznanje za najboljeg koštadora pripalo Robertu Bernobiću.

Šezdeset godina nakon izgradnje joga, Milohnići su obljetnicu obilježili upravo onako kako najbolje čuvaju svoju tradiciju – okupljanjem, igrom i druženjem, uz podsjetnik da se vrijednost boćanja ne mjeri samo pobjedama nego i ljudima koji se oko njega okupljaju.