RIJEKA Četrnaesti travnja 1912. godine ostao je upamćen kao datum jedne od najvećih pomorskih katastrofa, koja je zauvijek promijenila poimanje sigurnosti plovidbe. Toliko već puta opjevani »Titanic« te je noći susreo nepobjedivu santu leda i kroz nekoliko sati završio na dnu oceana povukavši za sobom više od 1.500 ljudi. U godinama koje su uslijedile inspirirao je mnoge umjetnike, pa tako i slikara Nevenka Žunića i pjesnika Andriju Vučemila, koji su o stotoj obljetnici njegova potonuća odlučili zajedničkim snagama načiniti slikarsko-pjesničku mapu. To je velebno izdanje nazvano »Divovi mora & More u meni i oko mene«, a javnosti je predstavljeno u prostorijama Riječke nadbiskupije.
Dvanaest je »divova mora« naslikao u hiperrealističkoj maniri Nevenko Žunić, dok im je Andrija Vučemil pridružio pripadajućih 12 pjesama. O grafičkom dijelu mape govorila je na predstavljanju Daina Glavočić, o pjesničkom pak Milorad Stojević, dok je koju o brodovima rekao Pave Komadina.
Divovskim brodovima Žunić nije odao počast samo slikama, pojasnila je Glavočić; njima je pridodan i detaljan tekstualni opis brodova, »pa se brodove može i slušati, osim što ih se može gledati«. Ne treba pritom zaboraviti i da je Žunić jedan od rijetkih slikara velikih brodova u svijetu, podsjetila je Glavočić.
Koju o slikama morao je reći i Vučemil, istaknuvši da mnogi ne cijene hiperrealizam zbog njegovih navodnih umjetničkih nedostataka.
– To i jest tako u mnogih pseudohiperrealista, ali ove slike osim umjetničke vrijednosti imaju i ono nešto još važnije; imaju dušu – rekao je Vučemil.
Dvanaest pjesama koje prate slike, okupljene u ciklus pod nazivom »More u meni i oko mene« Andrije Vučemila, govore i o autorovoj hrabrosti, istaknuo je Stojević. More je u povijesti književnosti poprilično eksploatirana tema, no Vučemil je tu uspio naći svoj rukopis u odnosu povijesnog i apovijesnog, povezavši pjesme ljubavlju. Pritom je po Stojeviću, važniji motiv za rad na ovoj mapi, više i od 100. obljetnice potonuća »Titanica«, upravo prijateljstvo dvojice autora koji su dosad sudjelovali u četirima projektima, od kojih su dva grafičko-pjesničke mape.
Pave Komadina dao je, kako je sam rekao, najkraću moguću retrospektivu događaja na moru. Govoreći o povijesti gradnje velikih brodova istaknuo je da se veličinom i brzinom oni ne mogu nositi sa suvremenim brodovima, ali da i dalje prednjače u luksuzu i toplini.
Slično je ustvrdio i sam Žunić, rekavši da stari brodovi imaju tu neku posebnu ljepotu, za razliku od ovih novih, »za koje ponekad ne znate s koje strane u njih ući«.
U glazbenom dijelu programa nastupile su Maja Veljak na violini i Nina Kovačić na klaviru, a pjesme je čitala glumica Olivera Baljak, doživjevši i nezgodan pad na sceni, koji je na sreću prošao bez ozljeda
