Rijeka, mada bismo tvrdnju mogli proširiti i na područje nemalog dijela Primorsko-goranske županije, definitivno postaje najvažnijim hrvatskim središtem kad je u pitanju produkcija dokumentarnih filmova. Potvrdila je to i premijera silno privlačnog sportskog dokumentarca Život na Sisi održanog u Art kinu Croatia koji na jedan beskrajno duhovit način priča priču o jedriličarskom pothvatu Slobodana Dade Velikića. On je kao jedini član posade sa svojom jedrilicom Sisi prošao tisuće kilometara od Francuske, preko Portugala, Kanara i Zelenortskih otoka sve do Martinika u Karibima – samo je zadnja etapa imala skoro dvije tisuće milja i to bez pauze, bez odmora i bilo kakvog kopna. Ne do kraja u poziciji antiheroja, ali da jako blizu toj odrednici, Velikić na jedan tako iskren, tako humani način istinski težak sportski podvig, u kojem je, da se ne lažemo mogući ulog i sam život, dovodi u okvire nečeg što je, kao, sasvim moguće i mnogim drugima. Važna je samo odluka. I nešto novca koji su srećom i sponzorima ipak prikupljeni. Film nosi potpis Sanjina Stanića i njegove Filmerije, dakako i brojnih suradnika, a to je pak dodatni forte Sise. Stanić je zahvaljujući istinski bogatoj produkciji, sjetimo se i nedavnog velikog uspjeha filma Kad smo bili dvadesetorica nas, ali i kao specifični rukavac njegovog djelovanja turistički film Make Your Own Movie, osmišljen i realiziran za potrebe TZ Kvarnera koji također nosi njegov jasni potpis, postao istinskom veličinom hrvatske scene dokumentarnih filmova. Iako dakako Stanić kao i svi drugi snima kamerom, njegovi su filmovi tako silno natopljeni emocijama koje se moćno prenose na gledatelje da je “standing ovation” prirodna posljedica, obavezna zadnja sekvenca premijere njegovih filmova.

Istaknuli smo i područje PGŽ, a kad je tako, eto nam još jednog Sanjina ovog puta prezimena Badurina i njegovog studija Piloto smještenog u Banjolu na Rabu. Iako pomalo u medijskoj sjeni, dobitnik je brojnih međunarodnih nagrada na značajnim festivalima. Oduševio je primjerice filmom “Samo jedna kapljica – čitav oblak miomirisa” o znamenitoj destileriji eteričnih ulja obitelji Linardić u Martinšćici na Cresu. Njegov novi značajni iskorak je dokumentarno-igrani film Zeleni barba o Ambrozu Haračiću, botaničaru iz Malog Lošinja koji također ide u red ostvarenja zbog kojih se prigodom aplauza staje na noge.

Scena ne bi bila potpuna da nema Art kina Croatia i njegove dirigentice Slobodanke Bobe Mišković, Filmaktiva kao i još mnogih drugih, istaknut ćemo dakako i Dean Lalića koji izrasta u vrhunskog producenta pa ćemo doći i do zaključka. Tako jednostavnog  kad bi ga ispričao Velikić i njegov narativ u Sisi: scena se stvorila sama od sebe! Je li? U osnovi umjetnost i kultura zapravo i nastaju “same od sebe”, nastaju na talentu i radu pojedinaca, uostalom ne treba dvojiti pa i mitska “Rockerska Rijeka” je nastala u garažama i na privatnim sredstvima svakog pojedinog muzičara. Ali bi ipak bilo dobro da i razni gradski i županijski proračuni koji mnogo novca troše na birokratsko samoodržanje to spoznaju. Da se ne petljaju previše, ali da kad ih se pita, ne budu škrti.

Definitivno, Rijeka je grad kulture. I to jako dobre, jako prijemčljive za desetke tisuća gledatelja što je postigao Fiume o morte, grad umjetnika koji nose onu tako lijepu, pravu radost stvaranja. I sasvim sigurno, a pritom mislimo i šire sve do županijskih granica,  to je tek početak. Bude li pameti i pravedne raspodjele novca, u Rijeku će se dolaziti i zbog – dokumentaraca. A to je već i toliko željeni – urbani turizam, zar ne.