– Moramo se aktivirati po pitanju zaštite žrtava nasilja. Iz svakodnevnog rada s njima vidimo koliko je taj sustav pun mana, gotovo nepostojeći, i temelji se na želji i volji individualca. Svakodnevno u medijima čujemo strašne stvari, stoga pozivam Primorsko-goransku županiju da bude predvodnica i donese akcijski plan za hitnu, ističem hitnu, implementaciju Istanbulske konvencije. PGŽ može biti ta koja će pokazati kako se treba raditi i mijenjati sustav podrške žrtvama nasilja jer žrtve stvarno ne mogu čekati da se nešto promijeni na državnoj razini, poručila je Lorena Zec iz Centra SOS Rijeka. Također je pozvala sve da podrže današnji noćni marš povodom Međunarodnog dana žena koji kreće u 18 sati s Conta.

U Hrvatskoj se također danas uloga žene u hrvatskom društvu sve više retradicionalizira. Odnosno ženu se želi svesti na – dobru majku i poslušnu suprugu. A pitanje nasilja u obitelji postalo je alarmantno.

– Svjedoci smo činjenice da je nasilje u obitelji eskaliralo. Nasilnici su žešći i neoprezniji jer znaju da će proći jako puno vremena dok ih pravda snađe, ako ih i snađe. Je li normalno da jedna visoka dužnosnica, u slučaju kada se žena usudila prijaviti muža nasilnika, inače visokopozicioniranog dužnosnika, ustvrdi da »je tako to u braku«. Ili da saborski zastupnik kaže kako je zlostavljana žena sama sebi kriva jer je ostala živjeti s nasilnikom?! Nažalost, u 21. stoljeću smo postali gori nego prijašnje generacije. Ono što je također poražavajuće je da su ankete pokazale kako mladi ljudi smatraju da je u muško-ženskim odnosima šamar normalna stvar. O tome moramo stalno progovarati dok god se nešto ne promijeni, apelirala je Jadranka Tomašić, potpredsjednica Povjerenstva za ravnopravnost spolova PGŽ te iznijela i podatak kako u Hrvatskoj muškarci imaju u prosjeku na godišnjoj razini 10.400 kuna bruto veće plaće.

Pravda za žene, snimio Ivica TOMIĆ

– I sama činjenica da se manje zarađuje zbog spola je nešto zbog čega moramo dignuti glas, dodala je Tomašić.

Predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske Jasna A. Petrović je, pak, govorila o nesrazmjeru muških i ženskih penzija. Po čemu Hrvatska i nije među rekorderima u Europskoj uniji, ali iz vrlo jednostavnog razloga, jer su mirovine općenito toliko male da ni jaz ne može biti velik kao u primjerice Njemačkoj. Naime, i na razini EU dugo uoće nije postojao jasan podatak o razlici među mirovina žena i muškaraca. Tek 2009. iskazan je podatak o razlici od čak 41 posto. Dakle, muškarci su u EU u prosjeku imali čak 41 posto veće penzije. Kada je na razini europskih institucija ta činjenica konačno osvještena, a primjerice Stranka europskih socijalista i pokrenula kampanju protiv jaza u visini mirovina, stvari su krenule na bolje. Ali minimalno, pa je tako danas taj jaz 37,2 posto, a jedan euro žene u penziji vrijedi 62,8 centi. Pritom su među umirovljenicima najveće rodne razlike u Cipru, Malti, Nizozemskoj, Luksemburgu, ali i Njemačkoj i Austriji. Ispod 20 posto razlike u penzijama imaju penzioneri u Estoniji, Danskoj, Slovačkoj, Sloveniji, Češkoj, Litvi i Letoniji.

– U Hrvatskoj je taj jaz 22,7 posto i lošiji smo od svih socijalističkih zemalja osim Rumunjske. No ta ravnopravnost je ustvari fiktivna jer je razlika manja što su mirovine blizu liniji siromaštva. A u našoj zemlji je preko 53 posto mirovina manje od te granice siromaštva od 2.321 kune. Isto tako, opća pokrivenost populacije mirovinama je samo 64 posto, ukazala je Petrović.

Također je navela kako većina žena prvi ugovor o radu dobiva na određeno vrijeme, kako je jaz u mirovinama veći kod udanih žena, obzirom da one moraju suspregnuti osobnu karijeru kako bi podizale obitelj, kao i kod žena koje su udovice, samohrane majke, samice ili majke s više djece, a uz ostao je navela i kako je veći jaz u mirovinama izražen i u društvima s većim klerikalnim utjecajem.