Iza doc. dr. Željka Linšaka prva su tri mjeseca vođenja Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije, ustanove koja je u dvije i pol godine trajanja pandemije odigrala jednu od ključnih uloga u borbi s koronavirusom.

Linšak je na tom mjestu zamijenio dugogodišnjeg ravnatelja Zavoda prof. dr. Vladimira Mićovića i tako postao prvi sanitarni inženjer na čelu ustanove na riječkoj Mlaki koja upravlja s još sedam ispostava diljem PGŽ-a.

– Točno, dosad su to bili liječnici, ovo je prvi put da je sanitarni inženjer ravnatelj Nastavnog zavoda za javno zdravstvo PGŽ-a. Po tom pitanju nismo izuzetak u našoj zemlji te su primjerice u varaždinskom i bjelovarskom Zavodu moji kolege sanitarni inženjer također ravnatelji.

No, osim te činjenice, kod mojeg su imenovanja mnogi primijetili da ovo nije prvi put da je ravnatelj našeg Zavoda netko iz Kostrene, budući da je naš nekadašnji ravnatelj i doajen epidemiologije, doc. dr. Vjekoslav Bakašun, Kostrenjan, pa mi je izuzetno drago da nastavljam tu kostrensku liniju.

Inače, sanitarni inženjeri su multidisciplinarna struka i kao takvi naučeni su raditi u raznim područjima, ne isključivo onima vezanim uz zdravstvo.

Novi izazovi

Prošla su tri mjeseca od vašeg imenovanja na mjesto ravnatelja Zavoda. U kojem smjeru planirate njegov daljnji razvoj?

– Gradim multidisciplinaran tim ljudi s kojima ću nastaviti voditi Zavod, nadam se, u mirnijoj epidmiološkoj budućnosti. U konačnici, moj je plan optimiziranje djelatnosti u Zavodu koje su propisane zakonom. Vjerujem da ih možemo još dodatno nadograditi u segmentu zaštite i promocije zdravlja, a mi smo po tom pitanju vodeća županijska javnozdravstvena ustanova i to je naš primarni zadatak te ćemo tu uključiti sve resurse.

Pandemija još uvijek traje, no dolazi nam epidemija mentalnih oboljenja, posebice u djece i mladih. Prvenstveno su to poremećaji koji utječu na mentalno zdravlje djece i mladih, anksioznost i društvena neprilagodljivost. Za tu se epidemiju pripremamo zajedno s timovima školske medicine, javnog zdravstva i mentalnog zdravlja. Imat ćemo multidisciplinarni pristup s drugim dionicima u tom sustavu i na taj način pokušati odgovoriti na izazove koji nam predstoje.

U idućem ćemo razdoblju tražiti potporu od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje kako bismo ugovorili dodatne timove mentalnog zdravlja, kao i njihove dodatne stručne članove, psihologe i socijalne pedagoge te u konačnici i psihijatre kao nositelje timova. Po tom pitanju imamo zeleno svjetlo Ministarstva zdravstva i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. To je preventivni, ali nažalost, i kurativni dio zadataka našeg Zavoda u budućnosti.

Ovim programom bismo nastojali obuhvatiti osnovne i srednje škole, dakle što veću populaciju koja bi po potrebi mogla dolaziti bez uputnice. Također, imamo dobro opremljen Odjel zdravstvene ekologije koji je spreman odgovoriti na sve okolišne faktore koji utječu na zdravlje.

To je dio koji ćemo graditi u budućnosti, imamo dobar tim ljudi, investirali smo u opremu, uređenje Zdravstveno-ekološkog odjela, proširenje kapaciteta te je to plana usluge na tržištu. Težimo i dalje držati korak sa zahtjevima na terenu, primjerice, educiramo ljude koje koriste pesticide, što je također dio rizika koji utječe na zdravlje ljudi.

Kao ustanova redovno ispitujemo kvalitetu zraka, hrane, voda, mora, jer moramo jamčiti da svatko tko živi ovdje ili tko dolazi u naše okruženje – da unatoč ekološkim izazovima koje imamo na svojem području, počevši od naftne industrije do brodogradnje i centra za gospodarenje otpadom – živi i boravi u okolišu koji neće štetno djelovati na njegovo zdravlje.

Ujedinjeni u istom cilju

Postoji li neka neuralgična točka u našoj županiji kad je riječ o ekološkim rizicima, neko mjesto koje je u ekološkom smislu obojeno crvenim?

– Ne mogu reći da je neko od tih mjesta crveno u tom smislu. Činjenica je da je naša rafinerija u drugoj fazi modernizacije za koju se mi kao struka nadamo da će dovesti do podizanja kvalitete zraka.

Centar za gospodarenje otpadom na Marišćini također je jedna od potencijalnih neuralgičnih točaka, no vjerujem da će se dolaskom nove uprave posvetiti još više pažnje toj problematici, kao što se uostalom činilo i dosad. Tu je i sanacija jame Sovjak gdje očekujemo da će Zavod odigrati važnu ulogu kako bismo pravovremeno detektirali možebitne negativne utjecaje na zdravlje ljudi i na okoliš koji mogu nastati kod sanacije jame.

U konačnici, nema dijela PGŽ-a gdje mi nemamo svoju ulogu, pa tako i u Gorskom kotaru s našim timovima, ali i partnerima poput Klastera zdravstvenog turizma gdje možemo biti dio ponude zdravog okoliša i zdravstvenog turizma, koji ne treba biti rezerviran samo za naše kvarnerske otoke.

Po tom pitanju imamo i druge partnere poput Thalassotherapije Opatija, Lječilišta Veli Lošinj i Doma zdravlja, a osim županijskih ustanova, tu kao partnere vidim i razne gospodarske subjekte jer svi imamo isti cilj – živjeti u zdravom okolišu.

Zavod ima svoje ispostave diljem PGŽ-a i time možda najbolje predstavlja ulogu javnog zdravstva u zajednici. Kako komentirate ideju koja se u jednom trenutku spominjala kod najavljene reforme zdravstva, a to je da će se svi županijski zavodi centralizirati pod državnom kapom?

– Svi županijski zavodi, na čelu s HZJZ-om, vrlo su brzo otklonili prijedlog da bi takva centralizacija dovela do poboljšanja i veće brige u promociji zdravlja i prevenciji bolesti u pojedinim područjima.

Dokazali smo da se najkvalitetnija briga o zdravlju ljudi i okolišu najbolje provodi na lokalnom nivou. Centralizirati se može određena administracija, no zavodi za javno zdravstvo nisu administracija, nego preventivni dio zdravstvenog sustava u zajednici.

To je pokazala i pandemija COIVD-19, a postoje i primjeri drugih europskih zemalja gdje centralizacija nije donijela ništa dobro stanovništvu i prevenciji. Inače, mi imamo sedam ispostava koje su jako dobro kadrovski ekipirane. To su naši zavodi u malom i sve ono što možemo pružiti na Mlaki, nastojimo pružiti i u našim ispostavama.

Uređenje zgrade

Preuzeli ste mjesto ravnatelja u razdoblju kad smo se svi već naviknuli na suživot s koronavirusom, ali i u trenutku kad upravo zbog pandemije, Zavod kao ustanova financijski nije nikad bolje stajao…

– To je svojevrstan kuriozitet s obzirom na to da je većina zdravstvenih ustanova u pandemiji doživjela fiskalno opterećenje i nedovoljne prihode. Mi smo zahvaljujući ugovoru s HZZO-om i činjenicom da je država prepoznala da su zavodi nositelji borbe protiv pandemije, postignuli da se Zavod u trenutku pandemije najviše financijski konsolidirao.

Višak prihoda koje su naši zdravstveni radnici pošteno zaradili danonoćnim radom na testiranju i cijepljenju usmjerili smo na uređenje svojih prostora, djelatnosti, nabavku opreme i kadrovsko pojačanje te smo sada u završetku investicijskog ciklusa koji će nam omogućiti da budemo spremni na sve buduće izazove.

No, Zavod je i tržišno orijentirana ustanova, planirate li i u tom segmentu porast prihoda?

– Zavod je s nešto manje od 50 posto prihoda na tržištu kad je riječ o uslugama. Tržišni dio pokušavamo podignuti kako bismo bili financijski neovisniji, a to možemo učiniti zahvaljujući našim ulaganjima u ljude i opremu.

Primjerice, ispitivanje mikroplastike u okolišu i predmetim opće uporabe koje obavljamo nije ugovorena usluga s HZZO-om, to je relativno novi zdravstveni i okolišni rizik, no mi smo ga prepoznali i pokušat ćemo pružiti dodatnu potporu u ispitivanju i smanjivanju takvih rizika.

Znanstvena ustanova

Ispitivanje mikroplastike u okolišu dio je europskog projekta na kojem s drugim inozemnim institucijama surađuje Zavod. Na koliko projekata koji se financiraju iz europskih fondova Zavod u ovom trenutku radi?

– U tijeku su tri projekta koja provodimo, a u fazi smo apliciranja na još tri projekta. U svim smo projektima zasad suradnici, no uz moj primarni zadatak u promociji zdravlja i prevenciji bolesti je da kao nastavna baza Medicinskog fakulteta postanemo i znanstvena ustanova čime bismo se upisali u upisnik znanstvenih ustanova resornog ministarstva čime bismo mogli biti i nositelji projektnih aktivnosti, a ne samo suradnici. Nositelj projekta ima najveće financijsko opterećenje i odgovornost, ali i korist, što financijsku, što stručnu i znanstvenu.

Nakon zahtjevne škole koju je Zavod prošao s pandemijom COVID-19, kako se dalje pripremate za slične izazove koje sve nas, pa tako i Zavod kao javnozdravstvenu ustanovu, očekuju u budućnosti?

– Pandemija je bila jedna velika škola i velik stručni izazov koji se događa jednom u svakih nekoliko stoljeća. Puno smo teorijskog znanja uspjeli primijeniti, puno smo toga naučili u praksi i mislim da nas je pandemija pripremila za budeće izazove, a ono čega se bojim jest da će takvi izazovi biti sve češći.

Pandemija nas je ojačala, ali i upozorila na naše slabosti. Na nama je da u idućem razdoblju povećamo svoju snagu, a slabosti pretvorimo u prednosti kako bismo se mogli bolje pripremiti na izazove koji nas čekaju u budućnosti, bilo da je riječ o prirodnim katastrofama poput potresa ili poplava, bilo da se radi o zaraznim bolestima ili epidemiji mentalnih poremećaja.

Dugoročno i preventivno promišljanje

Zavod je poznat po nizu preventivnih programa koji su iz pilot-projekata postali nacionalni projekti koji se već godinama provode. Osmišljavate li nove preventivne programe?

– Imamo ideje, prvenstveno su to dermatološki skrining pregledi koji se danas teoretski mogu provesti i u ordinacijama obiteljske medicine, kao i u našim ordinacijama i onda dalje uputiti pacijenta specijalistima ako postoji indikacija.

To je interesantan program s obzirom na podneblje u kojem živimo i koji može jednostavnim pregledom spasiti život. Naša je županija uvijek promišljala dugoročno i preventivno u tom smislu, te su iz naše županije doista proizašli i veliki nacionalni preventivni programi koji se i danas provode i spašavaju živote.

Dobro ekipirani

U zdravstvu se često govori o nedostatku stručnog kadra, no čini se da Zavod nema takvih problema?

– Mi smo kadrovski dobro ekipirani. Ove godine zaposlili smo veći broj liječnika na specijalizaciji, imajući u vidu da će nam dio liječnika otići u mirovinu u idućem razdoblju.

Liječnici su nam nositelji timova, no nismo se ekipirali samo liječnicima, već cjelokupnim zdravstvenim kadrom te u budućnosti ne očekujem nedostatak stručnog kadra i jako smo dobro ekipirani, čak i u slučaju nekog novog vala pandemije.