Sve su luke u svijetu dislocirale lučke aktivnosti iz središta gradova, samo se u Rijeci ide u obrnutom smjeru, iako je svakome dobro poznato kako Rijeka ima dramatičan deficit prostora. Na prostoru bivše Ine, skladišta Metropolis, Delte, Porto Baroša imamo prostor za jedan novi i moderni grad. To može biti riječki Manhattan
Iako troši 88. godinu života Zdravko Ćiro Kovačić duhom još uvijek može pobijediti daleko mlađe od sebe. Na razgovor je došao autobusom i uz malu pomoć štapa i onda bez većih problema prešao Zvonimirovu ulicu kako bi došao do zgrade Novog lista.
Kaže, nije mu problem, voli hodati, iako će sam za sebe u šali reći: »Ma koji sam ja sportaš, pa pogledajte me, što je od mene ostalo!« A onda će svejedno sasvim koncentrirano i suvislo govoriti o onome što ga tišti, a to je budućnost Rijeke u kojoj je proveo gotovo cijeli život.
Tema ipak nije sport ni vaterpolo, već razvoj luke i grada usko vezanih uz pomorstvo, kojem je i Ćiro Kovačić posvetio veliki dio radne karijere, najviše u bivšoj Jugoliniji, gdje je radio punih 40 godina.
Čovjek izuzetnog iskustva smatra kako Rijeka provodi potpuno krivu i štetnu koncepciju razvoja i tu tvrdnju temelji na kvalitetnim argumentima i pitanjima o kojima umnogome ovisi budućnost Rijeke za koju tvrdi kako nikada nije bila u milosti politike, niti u bivšoj Jugoslaviji, ni u samostalnoj Hrvatskoj.
– Još od 1945. godine sve su vlade verbalno proglašavale riječku luku kao prvu i najvažniju državnu luku, ali niti jedna nije djelima pokazivala da je to tako. Umjesto toga se u Jugoslaviji vodila politika po kojoj je svaki lučki grad imao status ravnopravne luke. Bitno drugačije nije ni danas.
Šteta trošiti snagu
Vi ste nedavno imali nekoliko predavanja o strategiji razvoja riječke luke i prometnog pravca, odnosno kritika i argumenata koji govore da nije racionalno i dobro graditi dva kontejnerska terminala u užem središtu grada?
– Dugo sam u pomorstvu i pratim situaciju oko riječkog prometnog pravca, te sam duboko uvjeren kako se radi velika greška kad se grade dva mala kontejnerska terminala u središtu grada, jer se stvari ne sagledavaju dovoljno široko i dugoročno. Europa traži prometni koridor sjever-jug od Jadrana do Baltika, a Rijeka ima ne samo položaj za ishodište tog koridora, već je vezana i na jadransko-jonsku inicijativu tako da bi Rijeka u jednom globalnom rješenju mogla postati globalni europski prometni centar. Zato smatram da je šteta trošiti snagu, energiju, novac i vrijeme u nešto što će možda trajati još 10 ili najviše 20 godina. U razvoju jedne države ili grada 50 godina je kratko vrijeme i pametan čovjek treba gledati 50 godina unaprijed. Ako se ostane na ova dva terminala koji bi zajedno trebali imati maksimalni kapacitet od 1,2 milijuna TEU-a, nikakav značajan iskorak luka ni grad neće napraviti. Uostalom direktor Brajdice kaže da će se puni kapacitet terminala ostvariti tek 2020. godine. Sve su luke u svijetu dislocirale lučke aktivnosti iz središta gradova, koji su tako dobili dragocjeni prostor za razvoj gradskih sadržaja, dok su istovremeno kontejnerski terminali dobili potreban prostor i mogućnost optimalnog razvoja, te siguran i neograničen rast prometa. Samo se u Rijeci ide u obrnutom smjeru, iako je svakome dobro poznato kako Rijeka ima dramatičan deficit prostora.
Želite reći da Rijeka nema strategiju i dugoročnu viziju razvoja, koja se temelji na pažljivom i pametnom planiranju?
– Da. To je točno i nije tako samo na ovom našem području. Mi općenito ne gledamo dovoljno unaprijed, jer se danas ta borba političkih stranaka do te mjere izopačila da o ovom problemu niti jedna politička opcija ili stranka nije rekla što misli uz kvalitetne argumente. Ta tema je strašno važna, jer dilema o smještaju terminala u gradu dugoročno određuje i budućnost Rijeke. Ako mi to ne vidimo i ne iskoristimo pruženu priliku, tim više što Europa već ima dogovor o koridoru Baltik-Jadran, netko će drugi to učiniti. To je budućnost Hrvatske, jer se na prometu puno toga može razviti. Ako govorimo o problemu nezaposlenosti, jedan takav dugoročni i epohalni poduhvat sigurno bi otvorio veliki broj radnih mjesta i nove inicijative, proizvodnju, otvaranje ustanova i tvrtki vezanih uz promet. Ako gledamo s gradskog stanovišta ukoliko se ta dva mala terminala tu smjeste Rijeka će postati jedan mali, željezom zagađeni grad, koji podsjeća na period kad su željezni proizvodi bili na Gatu Karoline Riječke. Apeliram da netko u Vladi prizna problem i formira jedno stručno, politički neovisno tijelo, koje će stvar razmotriti. Ako oni nađu bolja rješenja i Vlada ih treba poštovati.
Koje bi rješenje bilo bolje u odnosu na plan gradnje Brajdice i Zagrebačke obale?
– Znamo da postoji pet gradova na sjevernom Jadranu s pet ambicija da imaju pet kontejnerskih terminala. Neki dan brod zbog gaza nije mogao pristati na Brajdici. Brodovi postaju sve veći, sa sve većim gazom. Niti Trst niti Kopar neće nikada imati dubinu koju ima Krk. Na Krku ima puno prostora i terminal se može napraviti uz zadovoljenje najstrožih ekoloških kriterija. Slovenski Kopar nije imao veliki potencijal, ali jest imao ispravnu politiku razvoja usmjerenu na jednu luku i jedan prometni pravac. Izgradili su autocestu, dodaju sada i željeznički kolosijek. A dotle se mi bavimo sitnim poslovima popravka stare pruge i ispravljanja nekih zavoja. Netko mora odlučiti što ćemo raditi s riječkim pomorskim pravcem i što želimo imati za 50 godina.
Za razliku od Slovenaca Hrvatska je razvijala više luka i jednako ih tretirala?
– To vučemo još iz Jugoslavije. I tada se htjelo zadovoljiti svih, malo Makedoncima, malo Hrvatima, malo Srbima… Tako je bilo i s lukama. Dobra je tu usporedba sa sjevernom Europom, gdje imate jedno veliko i snažno razvijeno područje, a samo nekoliko velikih i važnih teretnih luka. Predsjednik Josipović je nedavno govorio o prednosti RH u prometnoj poziciji. Ali nije dovoljno to deklarativno reći. Ako mi sada hoćemo u Ustav staviti brak, možda bi trebalo i za gospodarstvo stvoriti neke vrhunske zakone, koji će biti iznad parcijalnih interesa politike. Možda bi se Split ili Ploče bunili, ali se u jednoj ozbiljnoj državi ne može razvijati ozbiljno gospodarstvo ukoliko usitnjavamo nešto što je ionako maleno. Ne znam postoji li uopće u Vladi neko tijelo koje o tome ozbiljno razgovara. Onda bi to trebali i reći javnosti, a ne da se stvari rade kao da je riječ o nekoj poluilegalnoj djelatnosti. Tu mi je najgori primjer bivšeg ministra prometa Božidara Kalmete, koji bi po meni morao biti u zatvoru. On je gradio cestu od autoceste do luke u Gaženici, koja nije ni postojala i neodgovorno potrošio pola milijarde kuna za tu cestu. Neki dan je i sam priznao da neće biti ništa od Gaženice još desetak godina. Valjda bismo sada u Vladi konačno trebali početi raditi drukčije.
Odaberimo priliku
Sugerirate li da je potreban amibiciozniji pristup, a to znači i gradnju nizinske pruige na cijeloj trasi, novog mosta i terminala na Krku?
– Veliki razvojni projekti nikad se ne rade sitnim koračićima. Potreban je veći skok u kojeg moramo uključiti Europu kojoj treba ovaj prometni pravac. To što ćemo imati dva mala terminala spojena željeznicom koja u prosjeku vozi 45 kilometara na sat do Zagreba, pokazuje da su to neozbiljni projekti. Pretpostavimo da je točna teza po kojoj ćemo kad situacija bude bolja ići na Krk. Pitam se što ćemo onda uraditi sa Zagrebačkom obalom i Brajdicom. Zar ćemo rušiti luku i ono što se tu investiralo? Meni je na srcu Rijeka kao grad. Ako ovi terminali stvarno budu provedeni onda možemo zaboraviti razvoj Rijeke. Ako se bude radilo na ovaj način imat ćemo samo veliki gubitak vremena i novca.
Zašto mislite da je luka u središtu grada dugoročno neodrživa?
– Ne treba biti posebno pametan da se vidi konfiguracija Rijeke, to je jedan uski plato uz more okružen brdima, jedan mali prostor. Sada je rečeno da će se Delta i Porto Baroš prenamijeniti. Nemam ništa protiv toga, ali to je samo mali dio uređenja obalnog pojasa. Kad bismo pribrojili prostore cijele Brajdice, Delte od spomenika do mora s Porto Barošem, Zagrebačku obalu s prostorom bivše Ine, pa da netko konačno odluči što će biti sa skladištima Metropolisa, koje smo sačuvali, a da nitko ne zna što će s njima biti, imali bismo prostor za jedan novi i moderni grad. To može biti riječki Manhattan. Mogli bi se izgraditi novi sadržaji koji bi dali potpuno novu sliku Rijeke kao važnog europskog i mediteranskog grada, što je on povijesno uvijek i bio. Dobili bismo nov moderan istočni dio grada, počevši od marine u Porto Barošu, Delte i Brajdice s velikom gradskom rivom, lukom za barke, novim hotelom Park i kupališnom zonom sa šetnicom uz cijelu obalu Pećina sve do Grčeva. To bi bio pravi pristup Riječana moru s jedinstvenim pogledom na cijeli Kvarner. Jednako tako mogao bi se razvijati i zapadni dio grada kojeg zauzima luka, s bogatim izborom novih gradskih sadržaja. Mogu me optuživati da fantaziram, ali mislim da ljudi moraju imati i snove ukoliko žele stići daleko. Jedino je možda čudno što ja to govorim u ovoj dobi, jer ja ipak mogu samo sanjati, ne i doživjeti ostvarenje svojih snova.
