Jedriličarski spektakl

Vranić: Fiumanka moralna dužnost svakog jedriličara koji potječe odavde

Valentina Prokić

Foto Vedran Karuza

Foto Vedran Karuza

Fiumanka bi trebala nama iz ovog grada, koji smo tu rođeni i koji tu živimo cijeli život, biti nešto nužno. Kao kad ti kažu na glasovanje moraš izaći, isto tako na Fiumanku moraš otići - kaže jedriličar i rukometaš Boris Konjuh



Još jedna, 22. po redu Fiumanka, otišla je u povijest vatrometom kao i sva ona događanja vezana za nju koja su središte grada pretvorili u ono što bi zapravo trebao biti svih 365 dana u godini – mravinjak isprepleten događanjima, sportskog i zabavnog sadržaja u kojem mogu uživati svi građani.


Fiumanka na neki svoj poseban način ujedinjuje većinu Riječana, koji imaju motiv više spustiti se do centra, iako možda ne jedre, i postanu djelić morske atmosfere koja preplavi središte tih nekoliko lipanjskih dana.


– Fiumanka je po mnogočemu bila prva, ali možda i najvažnije je to što je ispraznila Rivu od automobila. Dobra je za grad, lijepa jer daje drugačiju vizuru, traje već 22 godine i nadam se da će potrajati još najmanje toliko – rekao je Dražen Zdelarec, jedan od organizacijskih kotačića Fiumanke, kojem su zaduženja vezana najviše za sam regatni dio i jedan od četiriju hrvatskih međunarodnih sudaca.




Zdelarec je od početka u Fiumanki.



– Fiumanka je počela s »3D«, Davor Perović, Dean Stupar i Dražen Zdelarec. Svi smo još uvijek tu, ali u nekim drugim ulogama. Ja sam prve tri Fiumanke jedrio, zatim sam jednu preskočio zbog Svjetskog prvenstva i sve nakon toga sam dio organizacije – dodao je Zdelarec.


Način života


Jedan od onih koji je također godinama na Fiumanki, ali kao jedriličar je Boris Konjuh. Konjuh je ove godine bio član posade drugoplasiranog maxi krstaša najveće jedrilice 28-metarskog Portopiccolo Proseco Doc jer je njegov stalni brod Way of Life trenutačno na »suhom«.


– Ovo mi je 19. ili 20. Fiumanka, nisam siguran. Imam možda nekome neobičnu želju da budem prisutan i dam sebe samoga. Moje mišljenje je da bi više ljudi trebalo biti koji bi htjeli dati sebe, a ne gledati to kroz neku drugu prizmu, da ne kažem novčanu.


Treba dati malo sebe i ovaj grad dignuti na jednu višu razinu koju definitivno zaslužuje jer sada, po meni, nije na razini na kojoj treba biti. S time i s ovakvim događanjima bismo se otvorili svijetu jer ljudi, koji su prvi put na Fiumanki, bili su oduševljeni kako je lijepo – kaže Boris Konjuh.



No, ključna stvar za višu razinu je i pomoć jer Fiumanka može puno više od 162 jedrilice koliko ih je bilo ove godine.


– Sto posto sam siguran da može više, ali mislim da bi ljudima koji rade trebalo dati ruku, pomoći im. Ne mogu Davor Perović i Ljiljana Ivetac gurati sami unedogled. Treba pomoći da se to sve skupa omasovi.


Fiumanka nikad nije imala veću konkurenciju po pitanju maxi krstaša nego ove godine, a mislim da ima još strašno puno rezervi. Možda se ne može doći do broja jedrilica kao na Barcolani, ali do 500, 600 može jer ovaj grad to zaslužuje.


Ima mjesta za sve, svi se tu osjećaju predivno, vremena ima, samo još treba želja i ruka pomoći – mišljenja je rukometaš i jedriličar Konjuh koji ni sam ne zna što je više.



– Više nitko ne zna što sam u originalu, rođen sam kao rukometaš, pod stare dane sam skoro više jedriličar. Fiumanka bi trebala nama iz ovog grada, koji smo tu rođeni i koji tu živimo cijeli život biti nešto nužno.


Kao kad ti kažu na glasovanje moraš izaći, isto tako moraš otići na Fiumanku. Nisam bio dva, tri puta jer sam bio na nekim drugim svjetskim regatama, ali Fiumanku nikada ne propuštam, ako je to moguće – poručio je Konjuh.


Legendarni Damaco


Iskusni jedriličar kostrenskog Galeba Berislav Vranić također je jedrio na gotovo svim Fiumankama.


– Fiumanka je imidž grada Rijeke i moralna je dužnost svakog jedriličara koji potječe odavde da uveliča svojim dolaskom ovu manifestaciju. To je moja vizija sudjelovanja na Fiumanki – mišljenja je Vranić, koji je i sad jedrio sa svojom posadom na već legendarnom Damacu.



Alfa i omega Fiumanke Davor Perović, nakon svega je odahnuo jer su sudionici otišli sretni.


– Većina je dolazila samo čestitati. U jedrenju priča o bonaci zapravo ne postoji jer kad je bonaca, treba samo uložiti puno više energije nego kada ima vjetra. No, mi ne možemo utjecati na vrijeme. Što se maxija tiče, najave su dobre za iduću godinu, Ewol sada nije bio u mogućnosti doći, ali se već najavio za iduću.



Maxija na regatama osim na Barcolani i Fiumanki nema, a iako su manji dio regate, oni privlače ostale. Obiteljske jedrilice mogu startati s maxijima kod nas samo na Fiumanki i to je još jedna draž u cijeloj ovoj riječkoj priči – zaključio je Perović.