RIJEKA  Ukupno 17 učenika Osnovne škole Gornja Vežica koji imaju sve uvjete za dobivanje pomoćnika u nastavi školsku su godinu započeli sami u klupama, a samo njih nekoliko imalo je sreću da su se prošlogodišnji pomoćnici sami javili i odlučili volontirati kako učenici ponovo na svojim plećima ne bi osjetili neučinkovitost administracije. Naime, prema tvrdnjama Grada Rijeke, Primorsko-goranske županije i Udruge osoba s cerebralnom paralizom, svi će pomoćnici u nastavi u školske klupe sjesti 15. rujna.

Boravak u školi bez asistenata gornjovežičkim osnovcima nije stran, jer prošle su školske godine usred polugodišta ostali bez pomoći, a iako su u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta tada obećavali da se takva situacija više neće ponoviti, ova je školska godina započela bez pomoćnika uz ponovljeno obećanje da se to više neće dogoditi. Obećanje je ovog tjedna stiglo na adresu Udruge osoba s cerebralnom paralizom, a kako pojašnjava predsjednik Udruge Miljenko Mišljenović, osnovni je problem što Ministarstvo nije raspisalo natječaj u lipnju, već u srpnju pa zbog toga pomoćnici kasne na nastavu.

Škole se snalaze

– Osnivači škola tek su prošlog četvrtka išli u Ministarstvo po Ugovore zbog čega se izbor pomoćnika nije mogao na vrijeme odraditi. Mi smo svoje primjedbe uputili Ministarstvu i dobili obećanje da se tako nešto neće ponoviti, a za sve one učenike koji preko projekata osnivača škola nisu uspjeli ostvariti pravo na pomoćnika, mi ćemo im osigurati asistente putem našeg natječaja. Procjenjujemo da će na razini Primorsko-goranske županije biti dvadesetak takvih učenika i oni će do početka listopada također dobiti pomoćnike, kaže Mišljenović.

Dodajući kako je kašnjenje pomoćnika na nastavu za neke učenike problem, posebno za one škole gdje je više učenika s teškoćama u razvoju, Mišljenović ističe da se škole ipak snalaze, a to potvrđuje i ravnateljica OŠ Gornja Vežica Bojana Matešin. Naime, u toj su školi ulogu pomoćnika u nastavi ovog tjedna preuzeli razni zaposlenici pa su u školske klupe sjeli i fizioterapeuti i medicinske sestre.

– Zatražili smo pomoćnike za 17 učenika, a dobili smo za njih 13. Za četvero nismo dobili jer nisu imali na vrijeme prikupljenu svu potrebnu dokumentaciju, no to ćemo riješiti preko Udruge osoba s cerebralnom paralizom. Ove godine imamo odobrenje za više pomoćnika nego lani i mogu reći da nam je odobreno sve što smo zatražili. Bez obzira što pomoćnika još nema organizirali smo se, a i javile su nam se tri prošlogodišnje asistentice koje su se odlučile volontirati dok se problem ne riješi, kaže Matešin.

Tko pije, a tko plaća

Iako učenici zbog kašnjenja pomoćnika nisu zakinuti, više ih nego željno očekuju, jer kako kaže sedmaš Arjuna Zlamalik, bez pomoći u klupi njemu je u školi nikako.– Mi djeca još čekamo, a samo su neki dobili volontere. Meni pomaže sestra Kata i bez nje bi mi bilo nikako. Morali bi mi pomagati učenici iz razreda. Od četvrtog razreda imam asistenta. Već sam ih dosta promijenio i ove ću godine dobiti nekog novog. Samo želim da zna sve predmete, kaže Arjuna.

S njim u klupi sjedi medicinska sestra Kata Lopar, a Arjuna ističe kako mu je u školi jako lijepo, jer sve je organizirano i ništa im ne nedostaje. Njegova godinu dana starija kolegica, osmašica Dora Brnić, ovaj je tjedan sama u klupi, a to joj se nikako ne dopada.

– Ne zna se tko tu pije, a tko plaća. Kako bi vama bilo da sjedite sami kao ćuk. Ne mogu sama odraditi nastavu, treba mi pomoć u pisanju, a u razredu pomažu oni koji su raspoloženi za pomoć, žali se Dora.

Za razliku od Dore, sedmaš Luka Wagner imao je sreću da mu se javila prošlogodišnja asistentica Petra Uremović i ponudila se da će volontirati kako bi mu olakšala nastavu.

– Ona je meni kao sestra. Dobri smo prijatelji. Stvarno mi je »cool«. Nosi mi stvari, odvede me u toalet, dogovara se s nastavnicima za kontrolni, pomaže u pisanju i čitanju ako treba. Da moram mogao bih bez nje, ali to bi bilo jako teško i morali bi mi prijatelji iz razreda pomagati. Imam asistenta od četvrtog razreda, kaže Luka.

Više od asistenta

Činjenicu da su ona i Luka više od asistenta i učenika potvrđuje i Petra, ali i cijeli Lukin razred koji jednoglasno tvrdi da je Petra super te da im uopće nije neobično što školske klupe dijele s pomoćnikom u nastavi.

– Ma super su oni, zovu me svugdje sa sobom. Zadovoljna sam s ovim poslom, iako bih voljela naći posao u struci, jer sam magistra hrvatskog jezika, muzeologije i upravljanja baštinom. S obzirom da sam s Lukom počela raditi u drugom polugodištu prošle školske godine, ponudila sam njegovim roditeljima da ću volontirati ove školske godine u slučaju da bude problema s pomoćnicima u nastavi, navodi Petra.

Njezino će volontiranje biti završeno već idući tjedan, jer jučer je dobila poziv Grada Rijeke da zajedno s još 55 pomoćnika u nastavi dođe potpisati ugovor za ovu školsku godinu.