Razgovor

Vladimir Mićović nakon 22 godine na mjestu ravnatelja Zavoda ide u mirovinu: ‘Covid 19 bio je velik izazov na kraju karijere’

Barbara Čalušić

NL arhiva

NL arhiva

Bilo je organizacijski zahtjevno, ali sam zadovoljan da je na kraju moje karijere iskustvo i rad s najbližim suradnicima pridonijelo smanjivanju zdravstvenih posljedica epidemije. Osim izazova, pandemija je za mene bila poticaj da se napravi najviše što se može i pokaže kako je sustav javnog zdravstva potreban



 


 


Nakon 22 godine na mjestu ravnatelja Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije prof. dr. Vladimir Mićović odlazi u mirovinu početkom iduće godine, a njegov nasljednik na ovom mjestu trebao bi biti poznat već sutra. Na natječaj su se prijavila dva kandidata, glavni županijski epidemiolog dr. Dobrica Rončević i zamjenik ravnatelja Nastavnog zavoda za javno zdravstvo PGŽ-a Željko Linšak. Mićović je u Zavodu počeo raditi 1987. godine nakon što se usavršavao i radio u Velikoj Britaniji gdje ga je, kako često sam ističe, privukao sustav javnog zdravstva. Za ravnatelja Zavoda prvi je put izabran krajem 2000. godine kao vršitelj dužnosti, a potom je tu dužnost u kontinuitetu obnašao u pet mandata. S obzirom na njegovu subspecijalizaciju iz zdravstvene ekologije pročelnik je i Katedre za zdravstvenu ekologiju na Medicinskom fakultetu u Rijeci te će i to mjesto odlaskom u mirovinu prepustiti nekom od svojih nasljednika.




 


Kontinuitet rada


 


– Drago mi je da su se na natječaj za ravnatelja Zavoda javili stručnjaci s kontinuitetom rada u javnom zdravstvu iz naše ustanove. Moj zamjenik, doktor znanosti, inače sanitarni inženjer, Željko Linšak ima desetogodišnje iskustvo kao zamjenik ravnatelja, a dr. Dobrica Rončević ugledan je hrvatski epidemiolog koji je s obzirom na svoj profesionalan status ozbiljan kandidat s kojim sam sve ovo vrijeme, a posebice u vrijeme pandemije COVID-19, imao odličnu suradnju.


Zadnje dvije i pol godine vašeg mandata bile su izrazito izazovne s obzirom na pandemiju koronavirusa. Odlazite u mirovinu nakon što ste, barem kako se sada čini, izgurali njezin najteži dio. Kako biste rezimirali vaš rad u tim izazovnim trenutcima?


 


– Bilo je neočekivano, ali kad se dogodilo, došlo je kao izazov na kraju moje duge karijere. Iskustvo i kapacitet ustanove te činjenica da smo se kao struka uvijek pripremali za takve krizne situacije i komunikaciju s građanima, pridonijeli su stvaranju kohezije ukupnog zdravstvenog sustava Primorsko-goranske županije i, prema svim ključnim pokazateljima, uspješnoj borbi protiv epidemije. Bilo je organizacijski zahtjevno, ali sam zadovoljan da je na kraju moje karijere iskustvo i rad s najbližim suradnicima pridonijelo smanjivanju njezinih zdravstvenih posljedica. Osim izazova, pandemija je za mene bila poticaj da se napravi najviše što se može i pokaže kako je sustav javnog zdravstva potreban te koliko je neophodan i važan preventivni, javnozdravstveni i populacijski pristup u zdravstvu. Mislim da je COVID-19 pokazao važnost postojanja zavoda za javno zdravstvo i njihovog rada koji u redovnim i normalnim okolnostima i nije toliko vidljiv.


Optimalan preventivni javnozdravstveni populacijski pristup

Kako vidite budućnost Zavoda, u kojem smjeru bi on dalje trebao ići? – Bez obzira na velika iskušenja koja donosi vrijeme pred nama, pritom mislim na situaciju s još uvijek aktualnom epidemijom, energetskom krizom i ratom u Europi, jasno smo upućeni na preventivni javnozdravstveni populacijski pristup koji i u tim uvjetima osigurava optimalnu zaštitu zdravlja ljudi. Vjerujem da će to biti prepoznato i da se neće više razmišljati o tome jesmo li potrebni ili dovoljno vidljivi. Izazovi su veliki, ali ovakve će se ustanove koje su ključni zagovornici zdravlja u zajednici morati dalje osnaživati. To su, naime, ulaganja koja trebaju biti prepoznata budući da nesrazmjerno loši pokazatelji zdravlja stanovništva u odnosu na enormno povećanje troškova zdravstvene zaštite ukazuju na potrebu snaženja novijih javnozdravstvenih preventivnih kapaciteta, kompetencija i znanja. Na taj se način sustav ne bi nastavljao uvoditi u djelovanje koje se temelji na zakonu sve manjeg i manjeg povratka u zdravlje u odnosu na veličinu zdravstvenih ulaganja.

Kao ravnatelj ste u pandemiji morali organizirati posao u sustavu koji je bio prva linija obrane od koronavirusa, počevši od testiranja i otkrivanja kontakata preko komunikacije s javnosti pa sve do kampanje cijepljenja?


 


– Tu su bila ključna dva segmenta naše djelatnosti, laboratorijski i epidemiološki dio, no morale su se uključiti i sve ostale službe javnog zdravstva. Svi su naši djelatnici u tom trenutku morali pomoći jer je situacija bila složena i prezahtjevna za samo dva spomenuta područja. Zato nije bilo ni problema, a moram reći da su nam tu izuzetno bile važne naše ispostave koje su kao zavodi u malom na otocima, u Gorskom kotaru, Crikvenici i Opatiji odradile značajni dio posla. Određeni broj testiranja i cijepljenja, koji nije bio jednak u svim epidemijskim valovima, ne bi se mogao odraditi bez angažmana svih naših zaposlenika. Zahvaljujući koordinaciji s drugim dijelovima zdravstvenog sustava poput Kliničkog bolničkog centra Rijeka, županijskog Doma zdravlja i Zavoda za hitnu medicinu, stvorena je sinergija, što je doprinijelo našem uspjehu u obrani od epidemije, posebice ako ga gledamo kroz broj umrlih od posljedica COVID-19 koji je značajno niži od hrvatskog prosjeka. Pritom, valja istaknuti kako smo jedna od zahtjevnijih županija koja ima svoje epidemiološke posebnosti kao tranzitni prostor koji podrazumijeva velik protok stanovnika koji rade u inozemstvu kao i velik broj putnika i turista koji kroz nju prolaze. Stoga smatram da je naša županija imala ulogu svojevrsnog »gatekeepera« u pandemiji.


 


Intervencijska uloga


 


Kao ravnatelj konstantno ste komunicirali s javnošću iznoseći svoje stavove, a i dobro ste se nosili s kritikama čak i kad su dolazile s državnog vrha. U tom trenutku po prvi put se moglo čuti da će svi zavodi za javno zdravstvo biti centralizirani, pod državnom kapom. Mislite li da zavodi moraju biti centralizirani ili trebaju zadržati sadašnji status gdje su njihovi osnivači županije?


 


– Zavodi moraju sačuvati svoju pravnu osobnost unutar jedinica lokalne i regionalne samouprave. Hijerarhija je jednako postavljena u svim zemljama svijeta i Hrvatski zavod za javno zdravstvo mora biti nadređen, no ideja zavoda unutar županija nam je potrebna jer svaka sredina ima svoje posebnosti. Zavodi nisu administrativne ustanove, već javnozdravstvene ustanove koje su infiltrirane u sve segmente društva. Centralizacijom bi izgubili svoju prepoznatljivu javnozdravstvenu intervencijsku ulogu i ne bismo više imali doticaja sa svojim građanima niti bismo mogli bitnije utjecati na njihovo zdravlje i životni standard. Ideja osnaživanja dvosmjerne komunikacije s HZJZ-om koja je neupitna, mora se jasnije odrediti zakonskim propisima. Stoga, ne podržavam gubitak pravne osobnosti jer tako gubimo svoju temeljnu ulogu u zdravstvu Hrvatske, a naša pravna osobnost ne znači kako hijerarhija u sustavu ne funkcionira. Ponekad se čini da je sudbina preventivnog javnog zdravstva kao koncepta, pokreta i stvarnosti, takva da mora bez obzira na kritike jasno iskazati svoj stav uvijek u interesu zdravlja ljudi i suprostaviti se stečenim partikularnim interesima određenih društvenih skupina.


Zavod kao županijska ustanova funkcionira i na tržišnoj osnovi, a i rad u pandemiji vidljivo je povećao vaše prihode. U kakvom stanju ostavljate svojem nasljedniku ustanovu u financijskom i kadrovskom smislu?


 


– Financijski stojimo jako dobro te je u protekloj godini ostvareno više od 140 milijuna kuna što vlastitih, a što prihoda iz proračuna. To je rezultat velikog opsega posla i angažmana naših ljudi. Puno smo u pandemiji testirali i epidemiološki obradili naših stanovnika, putnika, turista i pomoraca. Međutim, treba istaknuti kako je za uspješan rezultat poslovanja zaslužna i činjenica da inače naše poslovanje u rasponu od 40 do 50 posto prihoda vezujemo uz programske i gospodarske aktivnosti na tržištu i u okvirima su naše temeljne javnozdravstvene djelatnosti. To je nadstandard koji smo organizacijom i kadrovskim potencijalom uspjeli održati kroz cijelo vrijeme mog vođenja Zavoda i što nas značajno izdiže od državnog prosjeka. Također, u proteklih godinu dana Zavod je uložio preko 17 milijuna vlastitih prihoda u nabavku opreme i obnovu dva ključna laboratorija, zdravstveno-ekološki i mikrobiološki. Također je u cijelosti obnovljeno pročelje i ostala infrastruktura zgrade čime se značajno povećala energetska učinkovitost te su istovremeno smanjeni troškovi održavanja. Nedavno smo zaposlili 11 mladih liječnika na specijalizaciji iz različitih grana javnog zdravstva kao i veći broj laboranata i sanitarnih inženjera. Kroz sve ove godine naš je proračun rastao te smo povećavali broj djelatnika i stalno jačali njihovu kvalifikacijsku strukturu tako da danas zapošljavamo više od 80 posto fakultetski obrazovanih osoba različitih profila.