Visoke jubileje redovničkih zavjeta proslavilo je danas jedanaest sestara Družbe Presvetog Srca Isusova, jedine autohtone riječke redovničke zajednice, koju je prije 126 godina osnovala velika Riječanka Marija Krucifiksa Kozulić.

U župnoj crkvi na Donjoj Drenovi, uz koju je Kuća matica Družbe, riječki nadbiskup Mate Uzinić je u zajedništvu s mnogim nadbiskupijskim svećenicima, predvodio svečanu misu kojom su sestre slavile jubileje, sa svojom Družbom, rodbinom, prijateljima i vjernicima iz Rijeke i drugih dijelova Hrvatske te inozemstva. Kako je Družba utemeljena 6. srpnja 1899. bila je to i proslava Dana Družbe.

Sestra Rozarija Elek i s. Regina Kristanić proslavile su 70. jubilej zavjeta, dok su 60. obljetnicu slavile sestre – Alojzija Toto, Ignacija Mihaljević, Leopoldina Rukav, Mihaela Djaković, Viktorina Radošević i Viliberta Čepelja. Sestra Miranda Tomić slavila je 50 godina zavjeta, a 25 godina zavjeta proslavile su s. Marijana Mohorić i s. Kristina Tunić.

Jasna poruka

U propovijedi je nadbiskup aktualizirao evanđeoski ulomak o 72 učenika koje Isus pred sobom šalje u mjesta i gradove. Rekao je da je taj broj simboličan, da označava kako su svi vjernici poslani, kao i sve narode svijeta kojima su poslani.

– Poruka je jasna: iz male Galileje Isus nosi u srcu cijelo čovječanstvo i želi da svi čuju evanđelje i da svi budu spašeni. Ta Isusova gesta potvrda je širine Božjeg srca, koju i mi trebamo prihvatiti i živjeti.

Isus nas je pozvao i poslao da budemo donosioci mira, i taj poziv vrijedi i danas. Sedamdesetdvojica učenika nisu poslana samo među druge narode, nego i među siromašne, bolesne prezrene, među potrebite, i duhovno i materijalno. U novom vremenu, osobito od industrijske revolucije, tu je ulogu u Crkvi preuzelo redovništvo.

U tom kontekstu nastaje i Družba sestara Presvetog Srca Isusova. Službenica Božja Marija Krucifiksa Kozulić, prepoznavši socijalne potrebe grada Rijeke i njegovih najslabijih, sa sestrama je odlučila ljubavlju Kristova Srca služiti Bogu i čovjeku, uputio je nadbiskup Uzinić.

Izdvojio je da su se tom istom duhu prije mnogih desetljeća i godina zavjetovale sestre koje su danas slavile svoje jubileje. Sve ih je imenom spomenuo, izrekavši zahvalu Bogu za njihovo poslanje, a njima izrazivši zahvalnost i čestitke.

Foto Matea Jurčić

Propovijed je zaključio porukom da svijet i danas čeka – uplašen, zbunjen, potresen ratovima i nevoljama – da Isus i danas šalje »kao janjce među vukove«.

– Ljubav može promijeniti nasilje – evanđelje to pokazuje. To pokazuju i ove sestre, to pokazuje i povijest Crkve. Evanđelje je jedina snaga učenika i zato smo i svi mi pozvani biti njegovi svjedoci, biti svjedoci ljubavi koja se širi iz Isusova Presvetog Srca, rekao je.

Nadbiskup je pozvao i na molitvu za nova duhovna i redovnička zvanja, što je poglavarica Družbe s. Dobroslava Mlakić također učinila upućujući čestitke i zahvale jubilarkama za njihovo služenje na području današnje Riječke nadbiskupije i metropolije te u drugim krajevima Hrvatske kao i u drugim zemljama.

Sestre slavljenice na misi su obnovile svoje redovničke zavjete, a svečanosti slavlja pridonijela je i Vokalna skupina Zvir iz Jelenja, prateći misu glazbeno.

Na tragu karizme

Za par riječi o sestrama koje slave jubileje zamolili smo poglavaricu Družbe s. Dobroslavu Mlakić.

– Sestra Regina Kristanić koju cijela Rijeka poznaje, gotovo je cijeli svoj redovnički život služila u katedrali sv. Vida kao orguljašica. Služila je ustrajno i vjerno svećenicima i vjernicima u Rijeci, a neumorna je i danas, angažirana u nekoliko zborova. I s. Rozarija Elek slavi 70. obljetnicu zavjeta, a najviše je djelovala u župi na Donjoj Drenovi.

Prije toga bila je u službi budućih svećenika u crkvenim ustanovama, radeći kao vrsna kuharica, a služila je i u mnogim župama. Ona je izniman primjer – kad su sestre došle na Drenovu, u vrijeme dok je župni stan bio okupiran u bivšem sistemu, nadbiskup Josip Pavlišić je predložio da se nastane kod jedne obitelji, kod obitelj Katić, a radile su u župi i crkvi.

Kasnije su mnoge naše sestre otišle raditi izvan domovine, jer su kuće Družbe bile nacionalizirane, i svojim su radom gradile Kuću maticu Družbe na Donjoj Drenovi.

Dijamantni jubilej, 60 godina zavjeta obilježava šest sestara. Uglavnom su one djelovale u Riječkoj nadbiskupiji, ali među njima su i sestre koje su radile u inozemstvu, kao s. Alojzija Toto, koja je radila u Beču, u školi s djecom.

Sestre Ignacija Mihaljević i Mihaela Djaković najviše su radile u karitativnim ustanovama u Karlsfeldu u Njemačkoj. Sestra Leopoldina Rukav je orguljašica, ali teško se može naći službe koje nije radila jer cijeli je život služila u župama Riječke nadbiskupije, a tek prije par mjeseci prestala je djelovati u župi na Kozali.

Sestra Viktorina Radošević, također je radila u školi u Beču, zatim u Caritasovu domu u Karlsfeldu, kasnije i u sjemeništu. Kao neumorna kuharica cijeli je život radila u velikim crkvenim ustanovama.

Sve su te sestre pridonosile nama u domovini kako bismo mogle sagraditi kuću gdje ćemo stanovati i da se možemo školovati. Sestra Viliberta Čepelja je najveći dio života djelovala u Nadbiskupskom domu i u riječkom Sjemeništu, i bila je vrsna kuharica.

Zlatni jubilej, 50 godina zavjeta slavi s. Miranda Tomić, koja je bila kuharica koju i danas mnogi spominju, a najviše je djelovala u službi bogoslova i budućih svećenika.

Srebrni jubilej, 25 godina zavjeta proslavile su s. Marijana Mohorić, koja je doktorirala katehetiku te predaje na Teološko-katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru, te s. Kristina Tunić, koja je ravnateljica dječjih vrtića. Dakle obje su u službama koje su na tragu naše karizme, opisala je s. Dobroslava Mlakić.