Riječki vatrogasci i ove su se godine sirenama prisjetili poginulih kolega u Kornatskoj tragediji.

Paljenjem sirena u svim vatrogasnim postrojbama u 15.25 sati vatrogasci su obilježili 14. obljetnicu tragedije na Kornatu u kojoj je 2007. godine poginulo 12 vatrogasaca.

Upalili sirene na 60 sekundi

Prema zapovijedi glavnog vatrogasnog zapovjednika Slavka Tucakovića, pripadnici Javnih vatrogasnih postrojbi (JVP), Dobrovoljnih vatrogasnih društava (DVD) i Interventnih vatrogasnih postrojbi (IVP) u cijeloj Hrvatskoj na 60 sekundi upalili su sirene te odali počast poginulim kolegama.

Tom činu pridružili su se i vatrogasci Javne vatrogasne postrojbe Rijeka i Dobrovoljnog vatrogasnog društva Sušak.

Akcija gašenja požara raslinja trebala je biti rutinska, no dogodila se tragedija.

Na Velikom Kornatu 30. kolovoza 2007. godine te naknadno u bolnicama u Zagrebu i Splitu od teških opeklina umrlo je 12 vatrogasaca, pripadnika JVP Šibenik te DVD-a iz Vodica i Tisnog.

Od 12 unesrećenih, jedini preživjeli vatrogasac je Frane Lučić. U bolnici je proveo 115 dana.

Stručnjaci dvoje oko službenog objašnjenja nesreće

Unatoč provedenim istragama i suđenju okolnosti stradavanja nisu posve razjašnjene i o njima vladaju podijeljena mišljenja.

Curenje goriva iz helikoptera i eksplozija ostataka NATO bombi jedne su od teorija uzroka nesreće koje su se ranije pojavile u javnosti, no prema službenim rezultatima istrage za stradavanje vatrogasaca kriv je tzv. “eruptivni požar”.

Nezavisni stručnjaci dvoje oko teorije o eruptivnom požaru i ukazuju na vjerojatnost da se dogodilo eksplozivno izgaranje plinske nehomogene smjese koja je nastala pirolizom drveta, granja i lišća na mjestu pogibije vatrogasaca.

Obitelj stradalih i dio javnosti ne prihvaćaju ponuđena objašnjenja te smatraju da se prava istina o uzrocima tragedije još skriva.

Svjedočenje Frane Lučića

O okolnostima tragedije svjedoče riječi Frane Lučića.

“Helikopter nas je pokušao iskrcati na vrh brda blizu kruške u nekoliko navrata, međutim zbog jakog juga to nije uspio i onda su se pilot i Dino Klarić dogovorili da desantiraju niže od brda u jednu dolinu, a što je otprilike oko dva kilometra od kruške…

Nakon 15-ak minuta hoda došli smo do jednog dijela koji je bio otvoren s južne strane i tu je naglo krenula vatra i dim, tolikom brzinom da nismo uspjeli pobjeći, premda smo pokušali trčati.

Međutim, bila je strašna vrućina i jednostavno nas je spržilo. Nosio sam dosta opreme pa sam bio nešto niže, odnosno ispod ostalih kolega vatrogasaca, tako da sam imao malo više vremena za pokriti lice i okrenuti leđa, a kako sam imao kacigu na glavi i vizir, zaštitio sam kosu i lice…

Osjetio sam bol u rukama i vidio da su mi ruke natekle, te sam ostao na zemlji kao i ostali i pokušao stupiti u vezu s Javnom vatrogasnom postrojbom u Šibeniku, međutim, nisam imao signala.

Oko sebe sam čuo jaukanje, zvanje u pomoć i vidio sam da su svi ozlijeđeni, međutim, nisam primijetio da je netko mrtav”, ispričao je Frane Lučić.