Svestrani Vlado Simcich

Vava u Tunelu pokazao »Srce od gume«

Davor Mandić

Nismo imali kave, nismo imali banane, nije bilo čokolade, jele su se šećerne table, ali bit je bila da nam ništa nije falilo



RIJEKA » Klub Tunel bio je pravo mjesto za porinuće nove knjige riječkog glazbenika i pisca Vlade Simcicha Vave. Roman »Srce od gume« objavio je VBZ, čime se nastavila priča objavljivanja spisateljskih djela riječkih rokera ove izdavačke kuće nakon Zorana Žmirića i njegovog »Blockbustera«, a novo je Vavino oknjiženje predstavljeno u sklopu VBZ-ova 7. riječkog sajma knjiga i festivala autora vRIsak.


   Zamišljeno kao spoj književnosti i muzike, kako uostalom i priliči ovom svestranom riječkom umjetniku i uspješnom organizatoru književnih događaja, predstavljanje je počelo književnošću. S Vavom je stage podijelio pisac i izdavački djelatnik Milan Zagorac, dobar poznavatelj Vavinog književnog opusa. Da je tome tako, pokazao je ispitujući Vavu o svim aspektima njegova pisanja, pa tako i činjenici da mu je ovo prvo djelo u kojem mu se netko od glavnih likova ne ubije. No Vava ga je morao malo ispraviti.


   – Zapravo jedan lik susretne metalnu osu, ali kasnije, ne u vrijeme glavnih događanja, rekao je Vava, objasnivši da se radnja romana zbiva sredinom bezbrižnih 80-ih godina na relaciji Rijeka – London, kad su, unatoč siromaštvu, živjeli kao bubrezi u loju.




   – Nismo imali kave, nismo imali banane, nije bilo čokolade, jele su se šećerne table, ali bit je bila da nam ništa nije falilo. Život u Jugi bio je skroman, ali tada smo, 80-ih, svi skupa počeli izlaziti iz mišje rupe, iza željezne zavjese, i to zahvaljujući rock ‘n’ rollu. Dolazak Dire Straitsa u Split 1985., gdje su se pripremali za turneju »Brothers in Arms«, bioje i formalno početak našeg uključivanja u svjetske tokove, rekao je Vava, zaključivši prvi dio predstavljanja čitanjem dvaju odlomaka iz romana.


   Nastavak večeri protekao je u znaku dobrog starog rocka, kada se na stageu Vavi pridružio ostatak njegova kućnog benda Nairobi Wilkommen: bubnjar Bobo Grujičić, gitarist Želimir Gržančić i basist Idis Turato, ujedno i autor naslovnice Vavive nove knjige.


   Ekipa se odlično držala svirajući standarde u krcatom Tunelu, pogotovo Idis Turato, koji nam je priznao da mu je ovo prva javna svirka od srednje škole. Bend se inače sastaje u jednoj posebnoj prostoriji Idisova ureda, gdje se u rock jammingu rješavaju nagomilanog stresa. A da to nije samo isprazno prangijanje, pokazali su svirajući Beatlese, ZZ Top, Stoogese, Deep Purple, EKV, ali i gotovo zaboravljene MC5 ili starog dobrog Boa Diddleya.