Snimio Silvano JEŽINA
Upalilo se 1987 baklji, zažarila se bina baš kao i dobrano ispunjeni Gat Karoline Riječke. Zažarila se Rijeka u kojoj se održavalo veliko Armadino rođendansko slavlje
Potpuna ekstaza nastala je u 21.10 sati kad je Zoran Prodanović Prlja, u tom trenutku na poziciji frontmana Blagdan banda upozorio kako u zrak kreće 87 signalnih raketa nakon kojih slijedi vatrena koreografija stihova »Tu su Molo Longo, Trsat i Kantrida«. Upalilo se 1987 baklji, zažarila se bina baš kao i dobrano ispunjeni Gat Karoline Riječke. Zažarila se Rijeka u kojoj se održavalo veliko rođendansko slavlje, proslava Armadinih 30 godina postojanja. Ionako odlična atmosfera dobila je dodatne impulse zadovoljstva, nebo i zemlja bili su spojeni u jedinstvenu cjelinu! A na Gatu ekipa je bila u svom filmu. Pogalo se ali i cupkalo u mjestu. S rukama u zraku.
Veliki, prigodni koncert na jednom od najljepših dijelova Rijeke započeli su još za dana En Face s niskom svojih velikih hitova, posebno dragih svakom navijaču »Rijeke«. Jer ako je netko vezan uz »Rijeku« to je svakako »Faceov« vokal Sandro Bastijančić. Jako dobro podizanje atmosfere nakon njih je pripalo Mandrilima čija je energija povezana s angažiranim stihovima jako dobro korespondirala s ekipom koja je sve više ispunjavala Gat.
Rekli smo – a onda je vatra iz baklji spojila nebo i zemlju. Gorilo je na sve strane, od Boonkera do Rive Boduli, posebno je mnogima u oku zaiskrilo kad su vidjeli baklje na terasi Robne kuće Ri. Na mjestu gdje je prije 30 godina sve počelo.
Nakon bakljade, i sve sile promjena termina izazvanih strahom od kiše, ili najnovijom pošasti koju siju meteo »siteovi« na koje se pretjerano počinjemo pouzdati – iako kiša tog rođendanskog petka uopće i nije počela padati, uslijedila je posebno žestoka svirka Leta 3. U kojoj se jasno moglo nazrijeti kako je njihova strast oduvijek i apsolutno na strani »Rijeke«. Ne samo zato što je to konačno danas za većinu u Rijeci postala poželjna opcija.
U život kreće samo dio nas, u životu prolazi samo vjeran pas bio je vrhunac večeri. I konstatacija većine: ovo je Rijeka. Ovo je njezin zvuk. Ovo je Armada. I nikad, ma što se na ljestvici HNL-a događalo, neće postati grčko-rimski lelek s juga Hrvatske.
Totalnu je »ludnicu« pak priredio zadnji bend večeri. Krešo i kisele kiše su čista energija, čista pozitiva koja savršeno djeluje na rasplesano mnoštvo.
Ono što je ostala jedina želja svih prisutnih na Gatu Karoline Riječke bila je silna želja da kraj ovog nogometnog prvenstva bude u plavo-bijeloj boji. S obzirom na energiju i snagu iskazanu na rođendanskom partiju – uspjeh ni u kom slučaju neće izostati. Samo Rijeka odzvanjalo je dugo u noć.
