Što se tiče izbora za Županijsku skupštinu, u izbornu utakmicu ući će 10 kandidacijskih lista, a uz one koje se natječu za riječko Gradsko vijeće još treba samo dodati listu SDSS-a. Četiri su kandidata za župana: Dinko Beaković (HDZ-HSS-HSP AS), Zlatko Komadina (SDP-HNS-HSU-IDS-ZS-ARS-SDA), Hrvoje Maračić (Hrvatski laburisti) i Amir Muzur (PGS-AM-LIST). Prema rezultatima ispitivanja javnog mnijenja, SDP-ovoj koaliciji predviđa se zadržavanje većine u Skupštini te pobjeda Zlatka Komadine u prvom krugu. Iako to oporbu užasno ljuti, čini se da je Komadinin politički voluntarizam od trenutka ostavke na mjesto župana do ostavke zbog bolesti na ministarsko mjesto prošao bez ikakvih posljedica, iako bi u demokratski razvijenim zemljama to bila politička smrt za bilo koga.

  Iako SDP-ova koalicija ulazi u izbornu utakmicu kao veliki favorit, prema nekoliko ispitivanja javnog mijenja koja su provele pojedine stranke moglo bi se dogoditi da će ona odnijeti pobjedu, ali da neće dobiti većinu u gradskom parlamentu. No, iako nisu u potpunosti komparabilni zbog druge razine izbora, ali i premalog odaziva birača, izbori za Europski parlament u Rijeci pokazali su da SDP-ova koalicija stoji jako dobro i da je blizu 50 posto glasova birača. Kada se tome doda moguća disperzija glasova i pribroji D’Hondtova metoda preračunavanja glasova, vrlo je izvjesno da SDP-ova koalicija ni ovaj put neće izgubiti većinu. Ipak, teško je prejudicirati bilo što jer su se u izbornu utakmicu uključili i novi akteri, prije svega Hrvatski laburisti pa će biti zanimljivo vidjeti hoće li oni uzeti dio glasova SDP-ovoj koaliciji ili će se oporbeni glasovi preraspodijeliti. 

  Prema anketama Laburisti mogu računati na 10-ak posto glasova. Optimizam je javno iskazao PGS koji ovaj put kreće po povjerenje birača s Akcijom mladih, a prema njihovim anketama računaju na više od 15 posto glasova. Velika očekivanja imaju i u Listi za Rijeku koja drugi put izlazi na lokalne izbore, a na prošlima su bili najugodnije iznenađenje. Najveća je enigma izborni rezultat HDZ-ove koalicijske liste. Naime, ta je stranka prošla nimalo bezazlene trzavice koje su prijetile i raspadom nakon što je došlo do raspuštanja ogranka i onemogućavanja kandidature Mili Biondiću. HDZ je do sada imao disciplinirano glasačko tijelo koje je i u teškim trenucima za stranku izlazilo na izbore što je u praksi značilo oko 20 posto glasova. Svakako će za biti zanimljivo vidjeti što će se dogoditi. Ostale liste teško da će prijeći izborni prag, ali konačni sud dat će birači. 

 Ojačano Gradsko vijeće

Iako su biračima puno zanimljiviji neposredni izbori za gradonačelnika, izmjenama izbornog zakona osnažen je lokalni parlament zbog toga što kandidat koji osvoji mandat, a ne dobije većinu u Gradskom vijeću već krajem godine može biti smijenjen. U protekle četiri godine smjena gradonačelnika bila je gotovo nemoguća misija. Ovaj put su stvari promijenjene na način da gradonačelnik pada ako mu Gradsko vijeće ne izglasa proračun. Riječka vlast do sada je i u starom sustavu, do 2009. godine, zbog komotne većine, bila stabilna, ali u slučaju podbačaja SDP-ove koalicijske liste, a pod pretpostavkom da Obersnel dobije novi mandat, moglo bi doći do ponovljenih izbora. Ipak, ni u tom slučaju ne treba trčati pred rudo, znajući da SDP i njegovi partneri ništa ne prepuštaju slučaju zahvaljujući kontinuitetu vlasti od 1993. godine, ili od 1945., kako upozoravaju oporbeni političari. 

  Iako se na ovim izborima ne vodi rat anketama, moguće zbog jasnijih pravila financiranja kampanja koja onemogućavaju razbacivanje novcem, prema neslužbenim podacima koji kolaju riječkim političkim prostorom, dva su scenarija realna. Obersnelova pobjeda u prvom izbornom krugu ovaj put je pod velikim pitanjem. Navodno se radi o jedan do dva postotna poena koji će odlučiti hoće li birači na izbore i 2. lipnja 2013., kada će se održati drugi krug. Ako do njega dođe, vrlo je bitno koji će kandidat u utrku s Obersnelom. Svi njegovi protukandidati uvjereni su da će upravo oni dobiti dovoljno glasova za izravan megdan, ali u PGS-u su uvjereni, prema rezultatima njihovih anketa, da će ta čast pripasti baš Nikoli Ivanišu. 

 Animiranje birača

Njegovi politički protivnici brojali su preferencijske glasove na izborima za Europski parlament i prebrojali da je on na listi Ivana Jakovčića u Rijeci dobio manje od 300 glasova. Uvjereni su da će u slučaju drugog kruga s Obersnelom na listiću biti ipak neko drugo ime. Burić se nada da će to biti on, a što ne mora biti netočno ako se HDZ-ovci mobiliziraju što trenutno nije slučaj, Švorinić vjeruje da ta čast pripada njemu, a Šustar sve nade polaže u činjenicu da je riječ o personaliziranim izborima što njemu daje najviše razloga za nadu jer je riječ o dekanu Filozofskog fakulteta koji je prepoznatljiv javnosti. S obzirom da u Rijeci teško prolazi ono što je desnije od HDZ-a, teško je vjerovati da bi se u tu priču ozbiljno mogao uključiti Zvonko Čapko. 

  Na predstojećim riječkim lokalnim izborima moglo bi biti jako zanimljivo jer su građani umorni od kontinuirane krize i osjećaja besperspektivnosti, a SDP-u ne ide na ruku činjenica da je upravo ta stranka na vlasti na državnoj razini i da potezi Milanovićeve vlade nerviraju građane. Od silnih obećanja iz predizbornog Plana 21 ostalo je za sada samo mrtvo slovo na papiru. Hoće li riječka oporba uspjeti animirati birače na veću izbornu participaciju i na taj način kapitalizirati rastuće nezadovoljstvo, bit će poznato za dva tjedna.