RIJEKA – Stambena politika je postala floskula, a Hrvatska nije daleko od toga da joj stambenu politiku počnu voditi veliki privatni fondovi dok sami građani postaju stranci u svojoj zemlji.

Dio je to onoga na što su na press konferenciji ukazali Nedo Pinezić i Robert Salečić iz Unije Kvarnera govoreći o najnovijem potezu Grada Zagreba koji je porez na nekretnine podignuo na maksimalnih 8 eura po metru kvadratnom.

Robert Salečić je kazao kako nema najava da bi se slično moglo dogoditi u Gradu Rijeci, kao i kako Unija Kvarnera takvo nešto ne bi podržala.

Nedo Pinezić je apelirao na sve jedinice lokalne samouprave da se ne povode za zagrebačkim primjerom, već za pozitivnim primjerima poput Općine Baška i Grada Malog Lošinja, gdje lokalna samouprava kroz potpore male vrijednosti proračunski novac vraća građanima ciljano kroz poboljšanje uvjeta poslovanja i života.

Govoreći o nepravednosti aktualnog sustava oporezivanja nekretnina, Pinezić je naveo kako su građani – vlasnici nekretnina kroz cijeli život ulagali, kupovali i stjecali tu imovinu odricanjem i radom.

Kroz sve te investicije, kupnju, opremanje i samo korištenje nekretnina, oni su državi već platili – i kontinuirano plaćaju visoke poreze.

Međutim, u obliku u kojem je porez na nekretnine trenutačno strukturiran u Republici Hrvatskoj, ta nepravda dobiva potpuno novu dimenziju.

Trenutačni model potpuno izjednačava ljude koji aktivno koriste svoje nekretnine kroz kratkoročni najam s vlasnicima takozvanih praznih nekretnina.

– To je takozvani mrtvi kapital koji umjetno pumpa cijene nekretnina na tržištu, jer novac koji gubi vrijednost stalno traži nove kvadrata kako bi se očuvao.

A porijeklo tog novca se najčešće uopće ne pita.

Samo u Zagrebu ima preko 40 tisuća takvih stanova, a u Rijeci preko 14 tisuća, kaže Pinezić dodajući kako bi, da bi bio pravedan, porezni sustav morao jasno razlikovati tri razine nekretnina – one domicilnog stanovništva koje svojim životom, radom te svakodnevnom potrošnjom pa i primanjem turista u svoje objekte doprinose lokalnoj zajednici, potom kuće za odmor i vikendice – objekte koji su u povremenoj funkciji, u kojima se ostvaruje potrošnja, plaća se PDV i ostali porezi te se kroz njihovo održavanje zapošljavaju lokalni obrtnici i djelatnosti, te klasične investicijske nekretnine, a koje služe isključivo za čuvanje kapitala.

Upravo bi ta treća kategorija trebala biti jedini stvarni predmet oporezivanja.

Izjednačavati ljude koji svojim radom i cjeloživotnim ulaganjem u nekretinu, doprinose lokalnoj zajednici sa onima koji špekulativnim kapitalom zapravo napadaju prostor i čuvaju svoji novac je, reći će Pinezić, potpuno nepravedno.

Podsjetio je i kako će lokalne samouprave uskoro odlučivati i o povećanju paušalnog poreza na dohodak za koji je država, u 1. kategoriji turističke razvijenosti, donju granicu digla sa 100 na 150 eura.

– Ako se tome pribroje povećanja poreza na nekretnine kao u primjeru Grada Zagreba, osim što se radi o značajnom udarcu na kućne proračune domicilnog stanovništva, riječ je i o novom zamašnjaku inflaciji, ukazao je Pinezić.

U pozadini ovih odluka, ukazao je, krije se opasan europski trend – prepuštanje stambene politike i stanovanja velikim investicijskim fondovima.

Građane se namjerno opterećuje porezima kako bi pod pritiskom odustali od svojih nekretnina i na kraju ih prodali. Na njihovo mjesto tada uskaču međunarodni investicijski fondovi koji grade zgrade za najam.

Građani koji postaju najmoprimci u tim stanovima završavaju u škarama okrutnog, korporativnog sustava koji nema nikakve empatije prema lokalnoj zajednici, jer ti investitori ulažu s drugog kraja svijeta isključivo tamo gdje je prinos najveći.

– Na taj se način nepovratno mijenja lice i kultura naših gradova, a mi se globaliziramo u najgorem mogućem smislu, ukazao je Pinezić.

Osvrnuo se i na novi Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti navevši kako je Europska komisija nakon mnogobrojnih primjedbi hrvatskih građana kroz sustav TRIS uputila dodatni zahtjev Vladi Republike Hrvatske da se očituje o dva članka tog spornog zakona – onog koji se tiče rekategorizacije te onog koji diskriminira iznajmljivače temeljem mjesta prebivališta.

Novi Zakon pokušava otežati dobivanje kategorizacije kroz mjere poput uvođenja famoznih suglasnosti suvlasnika i u potpunosti zabraniti kratkoročni najam u stambenim zgradama.

– S druge strane moramo znati da svaka obiteljska kuća koja ima, primjerice, četiri apartmana, ukoliko bi zatražila novu kategorizaciju, morala bi se etažirati.

Činom etažiranja ona se zakonski pretvara u stambenu zgradu. U tom grmu leži zec. Tako da se ova tema tiče apsolutno svih nas.

Kada kroz mala vrata uđu porez na nekretnine i zakonska ograničenja slobodnog raspolaganja vlastitom imovinom, u pitanje dolazi naša cjeloživotna ušteđevina i naslijeđeno obiteljsko blago.

Kombinacija poreznih škara i restriktivnih zakona tjera nas u situaciju u kojoj ćemo se morati riješiti djedovine i postati stranci u vlastitoj zemlji, zaključio je Nedo Pinezić.