Novi list je zahvaljujući posjetu i povjerenju OŠ Srdoči postao dijelom – građanskog odgoja i obrazovanja. Kako je poznato, izvanastavni je to predmet koji slušaju učenici viših razreda osnovnih škola, a koji je usmjeren na razvijanje vještina, znanja i stavova potrebnih za aktivno, odgovorno i kompetentno sudjelovanje u demokratskom društvu. U fokusu su mu ljudskih prava, politička pismenosti, ekologija ali i ekonomija. Kad je Novi list u pitanju, pedesetak učenika od petog do osmog razreda OŠ Srdoči zajedno sa  svojim učiteljicama Ivanom Erak, Irenom Ritterman te Deom Bukvić Bolanča željelo je dobiti saznanja o  medijskoj kulturi, za što je zahvaljujući svojoj sveobuhvatnosti i disperziranosti na razne komunikacijske platforme naša medijska kuća optimalna sredina.

Svakako, učenicima se podastrijelo i čitav niz tehnološko-proizvodnih i povijesnih informacija kako bi priča o medijskim slobodama, bolje rečeno o informacijskoj istinitosti bila u cijelosti transparentna. Pa je tako pojašnjeno kako je Frano Supilo, iako s krajnjeg juga Hrvatske, stigao u Rijeku jer je ona 1900. godine bila jednim od najnaprednijih i najbogatijih hrvatskih gradova. Imala je stanovnika kao Zagreb ili sva četiri najveća dalmatinska grada zajedno, stoga je bilo logično da svoj medijski projekt, poprilično avangardan za ono doba, pokrene upravo u Rijeci.

S druge strane, one današnje, jasno je da tisak ni na koji način ne komunicira s generacijom rođenom na početku prošlog desetljeća. Oni su naprosto vršnjaci “pametnih telefona”, ali itekako raspoznaju cijeli spektar medijske komunikacije. Od fake newsa, ili u slučaju etabliranijih medija tekstualnih ili plasmanskih potplasiranja “nevoljenih” tekstova. Odnosno isticanjem onih koji su “po volji”. Logična su pitanja zbog čega neke vijesti Novog lista idu, a neke ne, na društvene mreže, jer kako ističu; njihove generacije ne postoje izvan njih, dok ciljano do portala Novog lista nikad ne idu. Zanimljiva im je tema, koja se posebno obrađuje na školskim satovima – prikriveno oglašavanje. Iako smo pomislili da se pitanje odnosi na nas, laknulo nam je kad su istaknuli da oni u tom poglavlju građanskog odgoja prvenstveno misle na influencere koji su po njima – čisti oglasnici iako se drugačije predstavljaju. Bilo je riječi i o istinitim tekstovima koji zamagljuju stvarnost i zbunjuju javnost. Kao primjer je istaknut tekst Rijeka među deset najboljih hrvatskih turističkih gradova što je prema poznatim parametrima, osim ako se nije dogodilo neko “čudo”, nemoguće. Nakon pojašnjenja, nevidljivog istina, da se to odnosi samo na studeni, a da je na razini godine Rijeka daleko od toga, sve je postalo jasnije. Ali, kako je zaključeno, ne i do kraja – medijski pošteno. Primjera je bilo mnogo, a ono što je nas, “povijesne medijske djelatnike” oduševilo, činjenica je da je tim sastavljen od učenica OŠ Srdoči koje pohađaju sate građanskog odgoja uskoro pred realizacijom video projekta za kojeg su učinile sve – od scenarija i sadržaja, podjela uloga, snimanja do završne montaže. Drugim riječima – ili nas “kupujte” dok smo juniori, ili ćemo vam za koju godinu – kruh preoteti.

U svakom slučaju, jako zanimljivo druženje, svakako i čast da se za jednu od najosjetljivijih tema sadašnjosti i budućnost odabralo upravo Novi list. Iako je posjet bio u okviru obilježavanja 125 godina Novog lista, i više je no jasno kako se će potreba dolaska učenika nastaviti  i izvan slavljeničke godine. Medije danas naprosto moramo oblikovati zajedno, kako bi sveopćeg “fakea” bilo što je moguće manje.