Bez jezika ne mogu živjeti, u jeziku živim, citirao je Radovan Tadej riječi Aleksandra Solženjicina u svojoj novoj knjizi “Rič na Rič”, što je predstavljena u Ustanovi “Ivan Matetić Ronjgov” na Viškovu.

Tadejeva nova knjiga na 250 stranica donosi priče o domaćim čakavskim riječima, poput “celebunčići”, “frndalica”, “hljopnut”i druge koje su danas možda manje poznate, uz popratne pjesme koje je autor o njima spjevao, kao i rječnik više od tri tisuće domaćih riječi s podnaslovom – Leksički vodič za istraživanje jednog svijeta kojeg više nema.

Enciklopedija od Kastva pa do Kirije

Ili, kako je to sažeo ravnatelj Ustanove Darko Čargonja, knjiga je “enciklopedija ikavskog područja riči od Kastva pa do Kirije”.

– Činjenica je da se naš govor, naša čakavština gubi. Taj globalizam će nas pojist svih skupa. Zato, nedajmo se! Radovane, hvala ti na ovoj knjizi, rekao je Čargonja koji je uvodno istaknuo kako je očuvanje kulturne i jezične baštine važno, a posebno je važno da se ljubav prema kulturi i jeziku prenosi na mlade.

Uz njega i autora, na predstavljanju, koje je privuklo lijepi broj ljubitelja domaće besede, govorili su izdavač i urednik Franjo Butorac, urednice Vlasta Sušanj Kapićeva i Marina Hajdinić te ravnatelj Ustanove Darko Čargonja.

Franjo Butorac kazao je da je Tadej “rudario” gomile knjiga kako bi složio svoju nogu knjigu.

– Ona je po mnogočemu važna, a ponajviše jer je zaboravu otrgnula jedan dio leksičkog blaga koje je naše i koje nam nitko ne može oduzeti. Mislim da će u ovoj knjizi svatko tko je uzme u ruke naći toliko zanimljivih stvari da će je teško ispustiti iz ruku, kazao je Butorac.

Godinama prikupljao riječi

Vlasta Sušanj Kapićeva podcrtala je da je autor godinama prikupljao riječi, proučavao lingvistiku.

– I onda je počel povedat od a do ž, povedat i samemu sebe i nan da su njemu Zlobin i Primorje vas njegov svet. Svijet pjesnički, istraživački i umjetnički. I kad je z besedun propasal svu abecedu, rodila se je knjiga ova ista.

Priznal je da je za knjigu važan kolor črjeni, kako jubav njegova rumena za njegov zlobinarski i primorski svet. Za dom va ken su besedi s kemi su govorili si njegovi domaći va rodnoj kuće i va soj primorskoj sušešćine.

Hranili su se s ton besedom i pili su š nje krepost i držali besedu/besidu/besjedu Božju, povedajuć, spovedajuć i starinski kanat kantajuć, kazala je Vlasta Sušanj Kapićeva.

Monumentalno djelo

Marina Hajdinić istaknula je da je riječ o monumentalnom djelu za naše područje, ali i uopće za hrvatski rječnički fundus.

– Svaka čast, rezolutna je Hajdinić.

Radovan Tadej zahvalio je svima koji su omogućili da knjiga bude objavljena.

– Hvala uredniku jer je dal veli trud. Njegova naklada Kvarner izdaje puno čakavskih knjiga. Hvala članicama uredništva Vlasti i Marini na pomoći pri pripremi knjige te hvala Ustanovi “Ivan Matetić Ronjgov” i Darku Čargonji.

Čast je imat promociju u ovakvom ambijentu, ustanove koja nosi ime čovjeka koji je doajen ne samo glazbe, nego i besede. Hvala i PGŽ-u i Gradu Bakru na donacijama koje su potakle da se knjiga tiska, kazao je Radovan Tadej.