Skučena Piazza

I prostranost Piazze Unita popustila je pod nesvakidašnjim brojem ljudi i postala nekako skučena. Sa svakim satom večeri kao da je na ulice izlazilo još po barem tisuću ljudi, činilo se da taj mooving nikada neće stati, da toj tršćanskoj noći nema kraja. Jer kraj očito nikome nije trebao, a mnoge su trgovine bile otvorene do 1 sat, pa i duže. Sniženja cijena od 30 pa do čak 70 posto toliko su mamile kupce da se ulazak u neke dućane čekao na ulici. Nije ga odredio poslovođa dućana i nije to bilo pravilo, nego logika i nužda kupaca, naprosto nije se moglo ući dok određeni broj kupaca ne izađe.

A kad već uđeš u dućan, ugledaš neke tenisice na polici, ali desetak minuta ne možeš do njih doći, a kad ih se dočepaš, treba ti opet barem pet minuta da se dočepaš prodavača i pitaš ga imali taj i taj broj, onda on nestane i čekaš ga… Već stoput smo rekli i napisali da su Tršćani velemajstori trgovine, i ovaj put to kažemo, ali gužva je bila prevelika da u svakom trenutku budu baš svakome na usluzi.

Poanta u ugođaju

Ako ćemo o sniženjima, moramo reći i ovo – ako je negdje i pisalo da je sniženje od 30 posto, onda je bilo sigurno da u tom dućanu ima i robe cijena sniženih i za 70 posto, tridesetica je uvijek bila kompenzirala sedamdeseticom, sama nikako nije prolazila izuzev ultraskupih dućana poput »Furle« i sličnih brendova.

U svakom drugom dućanu nemoguće je bilo ne naići na barem polovicu artikala čije su cijene srezane na pola. Ima svega, i tko nije bio u subotu, ima još vremena za »šoping stoljeća« u blaženom Trstu, ali propustio je ugođaj tršćanske subotnje noći, propustio je kavu, aperol, pivo, čašu vina na jednoj od bezbroj terasa kafića. Istina, papreno skupo, ali uz njega dobiješ još i punu padelu lubenice, čips, sir, masline… I vatrom su se igrali u Trstu, satima je impozantan broj ljudi gledao žonglera s vatrom i njegove impresivne vratolomije.

Na svakom koraku netko je plesao, neki bend svirao. Noć za pamćenje. Bez obzira jesi li se istrošio, ili želio nešto kupiti, a nisi stigao. Frustracija nakon te noći čini se nemoguća. Poanta je bila u ugođaju, svima nama koji smo tamo bili, iako je posve jasno da su trgovci i ugostitelji također imali ugođaj, ali onaj drukčije vrste – veselje zbog zarade. I neka su, zaslužili su, jer vrhunski su se pobrinuli za atmosferu i dali maksimum da privuču kupce i goste u svoje kafiće.