Foto D. ŠKOMRLJ
U ovakvoj situaciji s radnom snagom, dok ne vidimo kako će se to odvijati, nije realno očekivati da će se »Lenac« vratiti na one razine prihoda od 60, 70 milijuna eura od prije nekoliko godina, kada se godišnje znalo odraditi i po osamdesetak remonta, međutim, umijeće je napraviti dobar rezultat i s nižom razinom prihoda
RIJEKA – U brodogradilištu »Viktor Lenac« novu su poslovnu godinu otvorili baš onako junački, što bi se reklo.
Krcati su poslom, čak osam brodova im je na vezu ili u dokovima što je uistinu rijetko viđen prizor, naročito u ovo doba početkom godine kada u remontnom biznisu uobičajeno vlada zatišje.
Ipak, u ovoj djelatnosti potpuno je promašeno oslanjati se na onu da se po jutru dan poznaje jer tržište remonta brodova toliko je dinamično i puno varijabli da se stvari učas mogu preokrenuti, pa se borba za dobar i pozitivan financijski rezultat na kraju godine vodi iz mjeseca u mjesec, iz kvartala u kvartal.
Dokazala je to i prošla godina u Martinšćici kada je treći kvartal gotovo potpuno istopio ostvarenu polugodišnju dobit od 7,7 milijuna kuna. Međutim, čini se da su se do kraja godine ti »čupavi« ljetni mjeseci ipak uspjeli iznivelirati.
– Svi koji prate »Viktor Lenac« mogli su primijetiti dobru zaposlenost koju smo imali u zadnjem tromjesečju tako da će i konačni financijski pokazatelji za prošlu godinu biti u skladu s tim. Sigurno je i ono što u ovom trenutku mogu reći je da će rezultati zasigurno biti bolji u odnosu na one do konca trećeg kvartala, koji smo zaključili s 860.000 kuna dobiti, kazala je predsjednica Uprave »Viktora Lenca« Sandra Uzelac, koja je tu funkciju s pozicije glavne »financijašice« škvera preuzela koncem ožujka prošle godine, nakon što je Aljoša Pavelin podnio ostavku.
Talijanski vlasnici
Za godinu koja je upravo počela, Uzelac predviđa da neće značajnije odstupati od lanjske, ni po zaposlenosti, ni po prihodima.
– Uz nekoliko većih projekata koje očekujemo, naše projekcije za 2020. zasnovane su na šezdesetak remonta brodova. Sadašnja razina popunjenosti trebala bi se nastaviti i u idućem tromjesječju, najavila je Uzelac.
Prošla je godina dana otkad vas je od Tankerske plovidbe i Uljanika preuzela Palumbo grupa. Što je »Lenac« dobio, ili izgubio, pod novim, talijanskim vlasnicima?
– Ne bih rekla da je »Lenac« nešto izgubio ili da se nešto loše dogodilo. Dapače, svojim su dosadašnjim potezima, počev od odluka o zadržavanju dobiti, pokazali da respektiraju i da žele dalje razvijati ovo brodogradilište.
Mi smo i dalje samostalni u upravljanju, a Palumbo grupa svoj status većinskog vlasnika ostvaruje kontrolom poslovanja putem svojih predstavnika u Nadzornom odboru. Ono što oni kao naši vlasnici postavljaju pred nas ni po čemu se ne razlikuje od onog što bi svaki dobar i uspješan menadžer tražio, a to je profitabilno poslovanje i održivi razvoj tvrtke.
Palumbo je ipak pod svoje uzeo službu Prodaje, koja je dosta bitna u poslovanju svake tvrtke, pa tako i brodogradilišta, nije li? Uostalom, na tom se pitanju bivši direktor Pavelin i razišao sa Palumbom.
– Ne mogu niti želim ulaziti u razloge ovog razlaza, ali mislim da je više bila stvar nesporazuma nego nekog sukoba. Služba prodaje jest i to je jedino što je centralizirano od Palumbo grupe, međutim, dosta poslova mi i dalje sami ugovaramo.
Intencija je čim više koristiti pozitivne, sinergijske efekte jer je sigurno da prodajne snage »Lenca« i Palumbo grupe zajedno mogu obraditi puno veći doseg klijenata i ponuda. Zajedno otvaramo vrata, a onda je na klijentima da se odluče za konačni odabir. Ova kriza s radnom snagom tjera nas da i na ovom planu, uvjetno rečeno, zbijemo redove tako da valja očekivati da ćemo unutar Palumbo grupe »posuđivati« radnike, ovisno kako u svakom brodogradilištu bude oscilirala zaposlenost.
Hoće li Titov »Galeb«, tijekom svoje obnove, ipak završiti u nekom od »Lenčevih« dokova?
– Nemamo još službeni upit, ali da, primit ćemo »Galeb« kada to zatraže iz Dalmonta, koji je jedan od naših najvažnijih kooperanata, i sigurno da ćemo maksimalno pomoći da se taj projekt realizira.
Glavni šef, Antonio Palumbo i njegov sin Raffaele odlučili su se povući iz Nadzornog odbora »Viktora Lenca«. Špekulira se da razloge njihove ostavke valja tražiti u sudskom procesu koji vode u Italiji, a gdje su u prvostupanjskom postupku osuđeni na kaznu zatvora.
– »Viktor Lenac« jedina je tvrtka u Palumbo grupi koja je ostala neovisna i jedan od razloga njihovog izlaska iz Nadzornog odbora bila su pravila korporativnog upravljanja Zagrebačke burze koja predviđaju veću neovisnost članova Nadzornog odbora u odnosu na samu tvrtku i njezinog većinskog dioničara.
U svjetlu sudskog procesa koji još uvijek traje, sigurno je da izlazak Antonija i Raffaela Palumba prevenira i pomaže da »Lenac« ostane izvan zone utjecaja.
Koji su Palumbovi planovi za idućih nekoliko godina?
– Ne vidim nikakve druge namjere Palumbo grupe osim održivog poslovanja brodogradilišta.
I uprava i Nadzorni odbor svjesni su toga da »Lenac« mora ostvarivati dobre rezultate da bi se povećao standard radnika, ali i da bismo bili u stanju odgovoriti na tržišnu utakmicu koja je teška i bit će sve teža, kako po pitanju konkurencije, tako i cijene radne snage koja je danas velik problem.
Optimizacija radne snage
Problem nedostatka radne snage »Lenac« je prošlog ljeta prilično skupo platio.
– Da, dogodilo se da su nam se istovremeno otvorila tri veća projekta, zbog čega smo morali angažirati značajan broj stranih radnika jer ih na domaćem tržištu u danom trenutku nikako nismo uspijevali pronaći. U situaciji u kojoj se nema izbora i mora se brzo reagirati, takav angažman pratio je velik skok u jediničnoj cijeni sata rada i to je bio jedan od razloga zašto smo u trećem kvartalu bili tako financijski pali.
Teško da će se ova katastrofična situacija s deficitom radne snage značajnije popraviti u skorije vrijeme, a škver mora raditi. U slučaju »Lenca« i remontne djelatnosti pozicija vam je dodatno osjetljiva s obzirom na »peakove« koji vam se događaju u proizvodnji. Što činiti?
– Skokovi koji se događaju u remontnoj djelatnosti uistinu su velik problem jer u kratkom vremenu morate osigurati određen broj radnika, a radna snaga koja dolazi iz udaljenijih država traži dugoročniju zaposlenost, zasigurno im nije interes doći ovdje na petnaestak ili mjesec dana.
Upravo u tome vidimo mogućnost sinergije s ostalim brodogradilištima iz Palumbo grupe jer strani radnici iz trećih zemalja kada jednom dobiju dozvolu za rad u EU-u, mogu raditi kod nas, ali i u Italiji i na Malti.
Međutim, angažman stranih radnika je i skup jer, osim što se očekuju nekakva normalna primanja, zbog čega se u konačnici ti ljudi i odlučuju na takav potez u životu, tu su i troškovi njihovog smještaja, prijevoza, hrane. S druge strane, dok ti ljudi ne počnu raditi, ne možete biti sigurni kakvu ćete kvalitetu dobiti.
Jedini odgovor je u orijentaciji prema stabilnoj zaposlenosti kapaciteta, pa makar i uz nižu, ali stabilnu razinu prihoda. U ovakvoj situaciji s radnom snagom, dok ne vidimo kako će se to odvijati, nije realno očekivati da će se »Lenac« vratiti na one razine prihoda od 60, 70 milijuna eura od prije nekoliko godina, kada se godišnje znalo odraditi i po osamdesetak remonta, međutim, umijeće je napraviti dobar rezultat i s nižom razinom prihoda.
Obaveze prema dobavljačima značajno su vam bile porasle u trećem kvartalu?
– Likvidnost nam je u trećem tromjesečju bila oslabljena, istina, ali uspijevamo, uz manju odgodu, redovito podmirivati svoje obveze prema dobavljačima. Vjerujem da ćemo taj ciklus plaćanja ubrzo svesti u ugovorne rokove.
U zadnje dvije godine broj radnika u »Lencu« smanjio se za njih čak stotinu, a borite se s deficitom radne snage. Kako to?
– Optimizacija u broju i kvaliteti radne snage nužan je i proces koji nikad neće završiti. »Lenac« ima radno intenzivnu djelatnost, kod nas sve ovisi o ljudskom radu.
Troškovi materijala ili vanjskih specijaliziranih usluga je nešto što je zadano i u tom smislu nisu relevantni u odnosu na troškove rada. Sve uštede, sva poboljšanja, dakle, možemo i moramo tražiti isključivo u radu. Smanjenje broja naših radnika dogodio se upravo radi te optimizacije proizvodnog procesa.
Nastojali smo da to bude čim manje bolno, tako da je ovo smanjenje i rezultat toga da je dobar dio radnika otišao u mirovinu, dio njih je samoinicijativno otišao iz brodogradilišta, pri čemu moram reći da nam je za neke od njih izuzetno žao. Međutim, da, oko polovine njih dobilo je poslovno ili osobno uvjetovane otkaze.
Uspjeli smo se presložiti i smanjiti fiksne troškove rada koji su nam značajno opterećivali poslovanje. Već sam istaknula da je riječ o permanentnom procesu jer imati na popisu određeni broj radnika ne znači i da je struktura tog rada do kraja optimizirana.
Intencija je unaprijediti kvalitetan proizvodni rad, pogotovo kod onih radnika koji obavljaju poslove manje dodane vrijednosti ili nisu direktno vezani uz proizvodnju. Sva ta optimizacija ima za cilj da jedan radnik može obavljati više srodnih poslova, naravno, ne istovremeno, već ovisno o prirodi i potrebi posla.
Šesta flota
Brodovi američke Šeste flote i dalje su česti u Martinšćici.
– Američka ratna mornarica nam je jako važan i bitan klijent, čemu u prilog govori i podatak da nam posljednjih nekoliko godina u strukturi naših prihoda poslovi sa Šestom flotom čine oko 30 posto.
U zadnjih godinu dana odradili smo za njih šest projekata i još pet na brodovima u plovidbi, takozvani voyager repair. Poslovi sa Šestom flotom, međutim, bitni su nam jer s njima možemo bolje planirati naše proizvodne resurse s obzirom na to da ti projekti koje za njih odrađujemo, za razliku od remonta na klasičnim brodovima, traju duže, po mjesec, dva ili duže.
U niskom ste startu i za novi, posljednji upgrading zapovjednog broda 6. flote USS »Mount Whitney«. Sve faze modernizacije ovog ratnog broda odrađene su u »Lencu« i uvijek se to itekako odrazilo na godišnji profit.
