Iako bi program produženog boravaka u svim školama trebao biti standard, to ipak zasad nije tako – detalj iz OŠ Nikole Tesle u Rijeci / Snimio Silvano JEŽINA
Iako su ekonomske cijene od jedne do druge jedinice lokalne samouprave prilično slične, cijena koju roditelji plaćaju bitno se razlikuje - sve ovisi o participaciji općina i gradova, te odabiru cateringa
RIJEKA Program produženog boravka u osnovnim školama trebao bi biti standard, jer roditelji dok rade imaju potrebu za tim da dijete bude u školi. Plaće učitelja koji rade u tom programu trebale bi biti na print listi Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta – kaže ravnateljica OŠ Milana Brozovića Kastav Sandra Krpan. Međutim, dodaje, taj je program dosta nezgodna priča. Zakon kaže da osnivači škola moraju preuzeti obezu podmirivanja plaća učitelja koji rade u programu, no u većini slučajeva, pogotovo gdje su osnivači škola županije, nije takav slučaj.
– Konkretno za našu školu sredstva za program izdvaja Grad Kastav. Dakle, Primorsko-goranska županija ne financira rad učitelja, nego Grad koji nije naš osnivač i to na način da izdvaja sredstva za sam program, što na godišnjoj razini iznosi 135 tisuća kuna. Mi ta sredstva koristimo za podizanje standarda pa u konačnici roditelje taj program, ukoliko je dijete tijekom mjeseca svaki dan u školi i konzumira marendu i ručak, košta 860 kuna. Fiksni dio iznosi 350 kuna, a ostalo se odnosi na obroke. Cijena marende je 8 kuna, a ručka koji dolazi iz Ugostiteljskog obrta Lovor 17,50 kuna – kaže Krpan.
Osnovne škole Klana i Sveti Matej Viškovo jedine su škole šireg riječkog područja bez programa produženog boravka. OŠ Klana taj program nema zbog nezainteresiranih roditelja, a viškovska škola pak zbog nepostojanja prostora za provedbu programa. No, Općina Viškovo sufinancira boravak djece u programu produženog boravka u drugim školama, a učenici s tog područja takve programe pohađaju u riječkim školama. Prema odluci Grada Rijeke učenici koji nemaju riječku adresu snose dio troškova rada učitelja u iznosu od 450 kuna mjesečno. Općina Viškovo plaća pola tog iznosa, što znači da roditelji imaju fiksni trošak od 225 kuna mjesečno, te trošak prehrane u školi.
Ekonomske cijene slične
To je ujedno i jedan od najskupljih programa produženog boravka na širem riječkom području. Naime, iako su ekonomske cijene od jedne do druge jedinice lokalne samouprave prilično slične, cijena koju roditelji plaćaju bitno se razlikuje. Tako roditelji čija djeca idu u područne škole Krasica i Škrljevo OŠ Bakar, plaćaju upola nižu cijenu za istu uslugu, a riječ je o 400 kuna mjesečno. U toj je cijeni uračunat ručak iz Crvenog križa Rijeka koji dnevno košta 20 kuna, a puna je cijena programa 850 kuna, no ostatak troška snosi jedinica lokalne samouprave.
Svega 50 kuna više izdvajaju roditelji učenika OŠ Čavle, jer je puna cijena programa produženog boravka u toj školi 900 kuna, a roditelji mjesečno izdvajaju 450 kuna, dok Općina Čavle pokiva ostatak troška. Obroci u tu školu po cijeni od 19,46 kuna stižu iz Vile Sandi, a iz iste kuhinje, ali po cijeni od 21 kune, stižu i obroci u OŠ Jelenje-Dražice i to u zgradu u Jelenju u kojoj se provodi program produženog boravka. U toj je školi puna cijena programa 1.100 kuna, roditelji snose trošak od 600 kuna, dok ostatak pokriva Općina.
Marenda, ručak i užina
Među riječkim osnovnim školama po pitanju cijene produženog boravka vlada šarolika situacija, a u prosjeku uključivanje djeteta u taj program ili pak program cjelodnevnog odgojno-obrazovnog rada roditelje košta od 540 do 860 kuna mjesečno. Uzrok razlike cijena krije se u odabiru cateringa, a razlici cijena doprinosi i uzrast učenika, kao i prihodi kućanstva. Naime, u Gradu Rijeci pojašnjavaju da se cijena sastoji od troškova prehrane te troškova provođenja terenskih i izvanučioničkih aktivnosti, a te cijene utvrđuju školski odbori, dok Grad utvrđuje cijenu za troškove učitelja. Dnevni trošak obroka za roditelje iznosi u prosjeku 27 kuna.
Ta se cijena odnosi na marendu, ručak i užinu, a najveći broj škola ručak naručuje iz konobe Blato. Roditelj za učenika prvog razreda snosi samo troškove prehrane, dok roditelji učenika od drugog do četvrtog razreda, ovisno o dohotku po članu kućanstva, mjesečno izdvajaju 100, 180 ili 320 kuna, koliko participiraju u troškovima rada učitelja. U Gradu objašnjavaju da roditelji s većim primanjima plaćaju veću naknadu za programe, oni s manjim prihodima manji iznos, jer je namjera bila da kriteriji plaćanja budu pravedni i prilagođeni stvarnim mogućnostima roditelja.
okvir