Nije novost da se oko angiosale u Kliničkom bolničkom centru Rijeka lome koplja. Najprije se godinama čekala nova koja bi zadovoljila potrebe interventne kardiologije koja je od 1996. godine dvaput tjedno djelovala kao podstanar u radiološkoj angiosali. Nedugo nakon što je prije osam godina napokon nabavljena nova angiosala, namijenjena isključivo kardiolozima, resorno ministarstvo smanjilo je broj zahvata koji se na njoj mogu obavljati, a sve kako bi bili u skladu s uvijek pretijesnim bolničkim limitima. Posumnjalo se tu i u zakonitost natječaja putem kojeg je nabavljena, no kad su stvari s godina ipak sjele na svoje mjesto, zahvaljujući novoj angiosali tijekom osam godina njezina rada broj zahvata namijenjenim srčanim bolesnicima gotovo je udeseterostručen, a mortalitet u samoj bolnici smanjen na manje od dva posto. Problem je jedino što je nekoć nova angiosala nakon osam godina postala stara. Još je veći problem što u slučaju njezina kvara područje od oko 700 tisuća ljudi, koliko ih gravitira riječkom KBC-u, ostaje bez uređaja koji u datom trenutku može spasiti život. 

– Već dvije, pa i tri godine svojim nadređenima govorim da nam je potrebna druga angiosala. Razlog je jednostavan – ova je već maksimalno iskorištena svojim radom. Samo lani smo obavili 2.500 usluga, što dijagnostika, što intervencija. To je, usput rečeno, najviše postupaka što je napravljeno na jednoj angiosali u Hrvatskoj – govori pročelnik Kardiološkog laboratorija u KBC-u Rijeka dr. Željko Plazonić.    

On upozorava da KBC Split ima dvije angiosale, od čega je prva kupljena prije osam godina zajedno s riječkom. U međuvremenu, za splitsku je bolnicu nabavljena još jedna angiosala. Posebno na primjeru Zagreba Plazonić upozorava na državni nesrazmjer kad je o angiosalama riječ. U Zagrebu isti uređaj imaju bolnica Sveti Duh koji ima jednu, KBC Sestara milosrdnica s dvije, KB Merkur s jednom te KBC Zagreb dvije, isto kao i KB Dubrava, što znači da postoji osam angiosala na području kojem gravitira oko milijun stanovnika. Ako se tome pribroje još dva takva uređaja u obližnjim Krapinskim toplicama ispada da jednom relativno malom arealu postoji deset uređaja dok riječka bolnica s pacijentima iz četiri županije koji će u slučaju infarkta ovdje zatražiti pomoć ima tek jednu angiosalu. 

(…)

Pored nesrazmjera u raspoređenosti angiosala u Hrvatskoj, za riječku angiosalu u ovom trenutku možda je znakovitija prioritet nabavke sofisticiranih uređaja. Naime, poznato je da je pitanje angiosale u riječkom KBC-u aktualizirao vodstvo Primorsko-goranske županije nakon što su županiji oduzeto 12 milijuna decentraliziranih sredstva od kojih je dio, prema tvrdnjama iz PGŽ, trebao biti utrošen u nabavku nove angiosale čija se vrijednost kreće oko sedam milijuna kuna. Istovremeno, sve uspješnija opatijska Thalassotherapija nedavno je potpisala je s primorsko-goranskim županom Zlatkom Komadinom i ministrom zdravstva Darkom Milinovićem ugovor o sufinanciranju nabave dvaju uređaja čija se vrijednost kreće oko 20 milijuna kuna – magnetske rezonance i kardiološkog višeslojnog CT-a namijenjenih dijagnostici kardiovaskularnih oboljenja. 

Upitan za riječku angiosalu, ministar Milinović kratko je odgovorio da lista prioriteta koju je sastavilo ravnateljstvo riječkog KBC-a postoji, no da u konkretnom slučaju valja ići korak po korak.

Cijeli članak u tiskanom izdanju Novog lista, u petak, 17. lipnja