Radnici pojma nemaju što ih čeka u privatizaciji s Ulljanikom, a k tome s druge strane Učke stižu signali o nužnosti izjednačavanja kolektivnih ugovora koji su na snazi u Uljaniku i »3. maju«. A Kolektivni ugovor u pulskom škveru »slabiji« je od trećemajskog
RIJEKA Još je svega mjesec i pol dana u kojem se mora potpisati kupoprodajni ugovor, a blizu 1.800 trećemajskih duša nema apsolutno nikakvog pojma što ih čeka u privatizaciji s pulskim Uljanikom i što im nosi program restrukturiranja, a samim time i ono što je za običnog, malog radnika najvažnije pitanje – tko će i koliko njih postati tehnološki viškom i na koji će se način zbrinuti.
Zasad jedini sastanak na kojem su sindikalisti imali prilike sjesti sa svojom i Upravom Uljanika u Ministarstvu gospodarstva održan je prije tri i pol mjeseca i tada nije rečeno Bog zna što, uz opravdanje da će se o planu restrukturiranja »3. maja« moći više reći nakon što prođe posljednju stepenicu u Bruxellesu. Prošli je tjedan iz Vlade obznanjeno da je dorađeni plan, zajedno s draftom kupoprodajnog ugovora poslan u Europsku komisiju na konačno odobrenje. Trećemajci i njihovi sindikalci ovakvim razvojem situacije dovedeni su na korak do zida.
– Apsolutno je nekorektno da ne baratamo ni najosnovnijim informacijama. Očito je nečija namjera dovesti nas u poziciju »uzmi ili ostavi«, smatra predsjednik Sindikata Istre i Kvarnera u »3. maju« Vedran Sabljak.
Signali iz Istre
Pritom posebno apostrofira pitanje tehnološkog viška radnika koji će se pojaviti i uvjeti pod kojima će biti zbrinuti, tim više što s druge strane Učke stižu signali o nužnosti izjednačavanja kolektivnih ugovora koji su na snazi u Uljaniku i »3. maju«. A Kolektivni ugovor u pulskom brodogradilištu, potvrdili su nam sindikati iz oba brodogradilišta, »slabiji« je od onog kojeg imaju trećemajci.
Član trećemajske Uprave Predrag Božanić tvrdi da nemaju detaljnijih saznanja o planu restrukturiranja koji se usuglašava s Bruxellesom jer se svi razgovori vode s Uljanikom, kao budućim vlasnikom pa tako, kaže, ne može govoriti ni o predviđenom tehnološkom višku. On podsjeća da je u posljednjih godinu-dvije iz brodogradilišta kroz poticajne otpremine zbrinuto oko stotinu radnika koji su ispunjavali uvjete za prijevremenu mirovinu. Prema Božaniću, te poticajne otpremine u prosjeku su iznosile između 50 i 60 tisuća kuna po radniku. Što se tiče visine otpremnina koje su predviđene trećemajskim Kolektivnim ugovorom Božanić podsjeća da su 6.400 kuna po godini staža dobili radnici »Kraljevice«, ali da je to brodogradilište određeno za stečaj.
– Bojim se da u slučaju »3. maja« taj iznos neće biti ostvariv, zaključio je Božanić.
Upravo po pitanju otpremina, u slučaju »3. maja« Kolektivnim ugovorom propisan je iznos od 6.400 kuna po svakoj godini neprekinutog radnog staža. S druge strane, u Uljaniku taj su iznos ograničili na jednu trećinu njihove prosječne plaće koja se onda množi s koeficijentom godina radnog staža svakog pojedinačnog zaposlenika, doznajemo od povjerenika tamošnjeg Sindikata metalaca Đina Šverke, koji dodaje i to da je ove godine prvi put u pregovorima s Upravom uveden i iznos od 120 tisuća kuna, koliko otpremnina »uljanikovaca« po novome može maksimalno iznositi.
I dok trećemajski SiK-ovac Sabljak, zajedno sa svojim šefom Brunom Bulićem proziva Upravu »3. maja«, ali i Ministarstvo gospodarstva da su već trebali sami »zagaziti« u restrukturiranje i zbrinjavanja viška ljudi u »3. maju«, pri čemu se Sabljak prisjeća jednog sastanka u Vrdoljakovom resoru kada je bivša zamjenica ministra Tamara Obradović-Mazal naznačila da je dio sredstava za otpremine trećemajcima osiguran u državnom proračunu, činjenica je da konačne odgovore o višku ljudi može dati jedino plan restrukturiranja »3. maja« koji je zasad poznat tek šačici ljudi u Banskim dvorima, Uljaniku i Bruxellesu.
Inzistiranje sindikata
Glavni povjerenik Sindikata metalaca u »3. maju« Juraj Šoljić izričit je i tvrd u stavovima da će njegov sindikat inzistirati na poštivanju materijalnih prava iz važećeg Kolektivnog ugovora i da će se za to boriti svim sredstvima.
– Uljanik je kao potencijalni ponuđač vjerojatno bio upoznat s odredbama našeg KU, kao i njegovim aneksima kojima nije dozvoljeno njegovo jednostrano raskidanje. Naš KU je snazi do 2014., a o njemu možemo pregovarati tek onda kad se zaključi kupoprodajni ugovor i kad Uljanik postane vlasnik »3. maja«, zaključuje Šoljić. Dodaje da novac za otpremine ne bi trebao biti upitan jer su ta sredstva trebala biti ukalkulirana u program restrukturiranja čije troškove snose država i novi vlasnik u omjeru 60 naspram 40 posto. Đino Šverko iz Uljanika, pak, kazao je kako vjeruje da njegove kolege iz »3. maja« znaju što im je činiti u zaštiti radničkih prava, ali isto tako upozorava da će morati voditi računa da ne donose ishitrene odluke.
O višku radnika postoje samo indicije iz ranijih planova restrukturiranja. Tada se spominjalo njih između 300 i 400 koji bi morali otići, ali se u neslužbenim kuloarima kasnije brojka popela na njih između 400 i 500 koji bi se mogli pojaviti kao višak.
Odlazak Brajkovića ipak – neočekivan
U razgovorima sa radničkim predstavnicima u »Uljaniku« doznajemo da ih je odlazak Antona Brajkovića s mjesta predsjednika Uprave tog brodogradilišta iznenadio naglošću. Brajkovićevo prepuštanje pozicije šefa »Uljanika«, doduše, očekivalo se ujesen ove godine kada, kažu naši izvori, puni 67 godina. No, nitko nije slutio da će se to dogoditi prije desetak dana kada je na izvanrednoj skupštini Brajković zatražio svoje razrješenje, a njegovu funkciju preuzeo je mlađi kadar, Gianni Rossanda, dotadašnji financijski direktor Grupe. Očito nitko osim odabranog kruga ljudi u Uljaniku do posljednjeg trenutka nije znao da se sprema ova promjena, pa ni svi članovi Nadzornog odbora. I u Upravi »3. maja« kažu da nisu pojma imali da se sprema promjena u vrhu pulskog škver. U Uljanikovim sindikatima, ipak, složni su u ocjeni da je riječ samo o kadrovskom pomlađivanju kojim se nastavlja politika kontinuiteta u vođenju ovog brodogradilišta.
