Riječko područje ovih je dana među najtoplijima u Hrvatskoj, temperature dostižu 37 stupnjeva i već danima vlada toplinski val.

Prema prognozama DHMZ-a, nastavit će se tako i sljedećih nekoliko dana, a u ovakvim prilikama, kada je sunce jako i toplina isparava iz asfalta, najbolje je vrijeme provesti u hladu ili klimatiziranom prostoru.

No, nažalost, ne mogu si svi to priuštiti. Brojni ljudi čiji poslovi zahtijevaju boravak na otvorenom rade i uslijed toplinskog vala, a upravo smo s tim radnicima razgovarali u vrijeme kada je temperatura u Rijeci bila 36,8 stupnjeva, dok je u državi topliji bio jedino Senj s 37,1 stupnjeva Celzijevih.

Osvježenje u pauzi

U šetnji centrom grada oko podneva susreli smo nekoliko radnika koji zbog svog posla rijetko ljeti mogu izbjeći vrućine, a prvi koje smo sreli bili su dostavljači za Glovo, koji su se u pauzi pokušavali rashladiti kod Trga 128. Brigade HV-a.

Radni kolege Mohammed Kamrul Hasan iz Bangladeša i Shiva Kumar Sunar iz Nepala na skuterima dostavljaju svakoga dana diljem grada, a za Glovo rade dvije godine.

– Bilo je malo teško, ali sada smo se navikli i više nam nije problem. Imamo pauze koje iskoristimo da se osvježimo, popijemo vode i slično, pogotovo ako je sezona kiša ili vrućina, uvijek možemo uzeti pauzu za radnog vremena.

Uglavnom zapravo nemamo problema s vrućinom i suncem, ali nam je užasno teško tijekom sezone kiša jer su ceste klizave, a područje je jako brdovito i teško je voziti skutere, tako da su sunčani dani u biti dobri za nas, dok kišni nisu – kazao je Shiva Kumar Sunar.

Po cijele dane konobari po vrućinama nose teške pladnjeve, a ni posao baš nije sporog tempa, no u kafiću i slastičarnici Garibaldi u Ulici Ante Starčevića uspijevaju se rashladiti kada nije prevelika gužva.

Konobar Dorijan Šokić kao student u Garibaldiju skoro godinu dana radi kao vanjski konobar, a ovo mu je prva sezona.

– Sva sreća da u lokalu imamo tri klime koje nas spase, ali sam u konstantnoj izmjeni između vanjske i unutarnje temperature.

Mlad sam, ne mogu se baš požaliti na tako nešto – da se razumijemo, vruće je i imate dosta tešku tacnu u ruci, preznojavate se konstantno, ali eto.

Imamo jednu uniformu, ali dobra je. Neću vas lagati, veselim se hladnijim danima – kazao je Dorijan, a složila se i njegova kolegica Ema koja spas također pronalazi pod klimom lokala, a ako radi vani, veže kosu u rep kako bi joj bilo vruće što je manje moguće.

Hladnije pokraj sladoleda

Nedaleko od Garibaldija razgovarali smo s Manuelom Grgić koja na štandu sa sladoledom radi u dvije smjene – od osam ujutro do četiri poslije podne ili od četiri podne do jedanaest navečer.

– Vruće je raditi ovdje, nije baš ugodno, ali barem imam hladan sladoled pored sebe i pijem puno vode. Ako trebam nešto, odem u kafić, ali inače sam cijeli dan vani.

Prvi put sam počela sada raditi preko ljeta, svakako bi mi bilo lakše raditi nešto što nije vani na vrućini. Otežava mi crna odjeća, jer moram biti u crnom, kao i duge hlače, ali i to što moram biti vani cijelo vrijeme i nemam vremena za otići i osvježiti se – objasnila je Manuela.

Za zvuk harmonike koji se u posljednje vrijeme može čuti na Korzu zaslužan je Petar Stankov iz Makedonije koji, osim što svira na vrućini, također radi i kao kuhar.

S Petrom smo pričali dok je u pauzi između sviranja predahnuo u hladu pokraj McDonald’sa, a kazao je kako mu je upravo Hrvatska bila inspiracija da počne svirati na ulici.

– Jučer se jako osjetila vrućina, još me i to kuhanje došlo glave, a mislim da je veliki kontrast između jutra i poslijepodneva, jer predvečer ljudi jedva čekaju da izađu i udahnu svježiji zrak.

Meni nikad nije dosta vode, a sreća što je u Rijeci izuzetno hladna voda iz špine i mislim da imate veliku sreću s tim. U Fažani gdje stanujem, koliko god da okrenem na desno, voda je i dalje topla.

Moja harmonika je penzionerka, ona izdrži koliko izdrži, baš sam prekjučer lijepio još jednu tipku, gledam da je što manje maltretiram – kazao je Petar te dodao kako nisu problem ni vrućine ni hladnoće, jer mu je na kraju ipak najteže raditi s ljudima.

To je – sudbina

Nakon hodanja gradom po suncu i visokoj temperaturi, i mi smo natočili vode na obližnjoj špini gdje se čak stvorio i mali red, a na putu nazad susreli smo vozača specijalnog vozila »pauk« Rijeka Plusa s kojim smo također kratko razgovarali. Iako dosta vremena provode u vozilu, ni to nije dovoljan bijeg od vrućine.

– Mora se raditi, što ću. Nije da se čovjek može opustiti, nego se radi i po ovome suncu, a kolega i ja radimo do 14 sati, kada dolazi nova ekipa, tako da smo uvijek na suncu i vrućini. Imamo pauzu od desetak minuta, ali opet moramo biti uvijek vani na terenu.

Toplina se baš osjeti, nije kao što je bilo prošle godine, ali ljudi se naviknu, a onaj tko mora raditi, to mu je sudbina – našalio se Željko čija je metoda hlađenja »malo prozor, malo klima, i uvijek boca vode sa sobom«.

Poštovanje svima koji rade usred toplinskog vala

Kako je to raditi na velikoj vrućini, jučer nam je u e-mailu posvjedočila naša čitateljica Bosiljka Srdoč iz Markovića u Rijeci.

Ona je pohvalila djelatnika KD-a Čistoća koji je na temperaturi od 30 stupnjeva Celzijevih praznio kontejnere sa smećem u Markovićima, kraj trafostanice.

Budući da je dio otpada bio rastresen po podu, on je sve smeće razasuto naokolo uredno sakupio i bacio i kontejner.

– Svaka mu čast. Ti ljudi i svi koji rade na ovim visokim temperaturama za sve nas su junaci i zaslužili su cijelu vašu stranicu pisanja o njima.

Ostavite se političara, neka se još malo »odmaraju«. Ovi radnici i dalje danas i sutra rade u nemogućim uvjetima, a ne sjede u uredima s klimom.

Ako im financijski ne možemo pomoći, a možemo, ukažimo im barem poštovanje – poručuje Srdoč.