Jeste li znali da se parkić pokraj stare lokomotive zove Trg kralja Tomislava? Većina posjetitelja panela “Tomislavovo nezgodno mjesto” također nije znala, ali to ih je dodatno motiviralo da se okupe i saznaju istinu i mitove o prvom hrvatskom kralju.

Panel je organizirala Gradska knjižnica Rijeka koja je spojila dva svoja koncepta – autorski susreti na nezgodnim gradskim mjestima i projekt obilježavanja 1100. obljetnice Hrvatskog kraljevstva.

Na razgovoru su trebali sudjelovati stručnjaci i stručnjakinje za različite fenomene hrvatske srednjovjekovne povijesti i razvoj javnih percepcija o povijesnim fenomenima – Kosana Jovanović, Goran Bilogrivić, Robert Kurelić i Matea Magdić, ali zbog privatnih obveza Kosana Jovanović i Matea Magdić nisu mogle prisustvovati.

Razbili mitove

Unatoč tome, dvojica vrsna stručnjaka za temu iza stare lokomotive su nas uveli u srednjovjekovni život Hrvatske i razbili mitove o Tomislavovoj Hrvatskoj koja se provlačila sve do Drave.

Prvo i osnovno pitanje koje je postavio moderator Kristian Benić, bilo je – što mi zapravo znamo o Tomislavu?

“Skoro ništa”, rekao je povjesničar Goran Bilogrivić.

“Znamo njegovo ime, znamo da je vladao, znamo kojih godina se spominje i to je više-manje to. Imamo neki vremenski okvir kad ga se spominje prvi put, a to je 914. kao kneza i 925. kao kralja”.

Prvi spomen Tomislava za 914. kao kneza dolazi iz jednog opširnog narativnog izvora koji datira iz 13. stoljeća u zbirci ‘Historia Salonitana’, povijesti salonitanskih i splitskih biskupa Tome Arhiđakona.

Ono što se danas uči o granicama Hrvatskog kraljevstva zapravo je konstrukt nastao u 19. stoljeću, kada je u vremenu zategnutih odnosa između Banske Hrvatske i Ugarskog kraljevstva u Austro-ugarskoj monarhiji, Hrvatskoj odgovaralo da svojim tadašnjim granicama doda povijesnu snagu.

Nejasne granice

Međutim, male su šanse, odnosno nikakve, da je to zaista bilo tako.

“To je prilično teško jasno definirati. Prvenstveno zato što, kad se crtaju povijesne karte u udžbenicima, kad se u osnovnim školama uči nekakvim povijesnim atlasima, ono što mi vidimo na kartama su zone utjecaja.

A mi, pošto dolazimo iz suvremenog svijeta, zamišljamo carinarnice, nadzorne postoje, dronove koji oblijeću granične prepreke i slične stvari.

Dakle, srednjovjekovna vlast nije vlast nad teritorijem, nego vlast nad ljudima. A kraljevima, vojvodama, grofovima, velikašima svih razina, samo je važno jesu li u tom nekom mjestu ljudi koji njemu plaćaju poreze, koji njega moraju slušati.

A ni te granice nisu sasvim jasne. Tako da postoji čitav niz gradova, sela u pograničnom području gdje je stanovništvo, možemo reći, lojalno onome tko u datom trenutku s vojskom pojavi na njihovom teritoriju.

Tko god dođe, mi smo vaši. I nešto mu daju, ugoste ga dva-tri dana i idu dalje. Tako da postoji puno tih kontaktnih zona gdje je vlast slabija.

I puno bi pravilnije bilo razmišljati u nekakvim koncentričnim krugovima moći i utjecaja od mjesta gdje se vladar nalazi, pa nešto slabije kako se udaljava od tog centra”, objašnjava Robert Kurelić.

Tomislavova Hrvatska do Drave?

“Ali ako uzmemo konkretno Tomislava, obično ga se crta tamo sve do mađarske granice, do Drave. Činjenica jest da je u to vrijeme postojala totalna nadmoć Mađara u Panonskoj ravnici, kada oni pljačkaju praktički sve i nema gdje nisu bili…

Jer oni su poput Avara, poput Huna, poput Mongola i ostalih stepskih naroda, konjanici strijelci koji udaraju i nestaju i nitko nema rješenja za njih. Dok za Tomislava imamo zapis da je porazio Mađare.

Međutim, opet je i s tim zapisom vrlo diskutabilno koliko je tu jasno pozicioniran Tomislav, jer će prije biti da se taj zapis odnosi na nekakvu čarku ili nekakav pljačkaški upad Mađara prema gorskim krajevima središnje Hrvatske koji su mogli zaustaviti mađarske konjanike.

A da je Tomislav rastegnuo hrvatsku vlast skroz do Drave, to vjerojatno nije točno”, obrazložio je povjesničar.

Rekonstruiranje svakodnevice

Na stranu politika – moderatora Benića je zanimao i svjetovni aspekt ondašnjeg života. Na pitanje kakva je bila svakodnevnica u to vrijeme, mentalitet tog vremena i što je tada značilo pokrštavanje, povjesničari kažu da svakodnevnicu nije lako rekonstruirati.

Zbog dolaska Hrvatske pod dinastiju Arpadovića, nemamo institucionalno čuvano sjećanje na prošle vladarske dinastije, jer dolazi nova.

To nije čudna pojava jer rupe u sjećanju postoje u svim carstvima i kraljevstvima. Ali od onog što možemo znati, to je da se radilo o prvenstveno poljoprivrednom stočarskom kraju, a naše velikaše i vladare treba gledati u lokalnim okvirima, bez luksuza.

Tako da je i poznata krunidba kralja Tomislava više produkt mašte nego povijesno točan podatak.

Gradska knjižnica Rijeka programom “Tomislav. Novo riječko izdanje” usmjerena je interpretaciji i edukaciji baštine kralja Tomislava i kulture hrvatskog kraljevstva u desetom stoljeću kroz suvremene edukacijske, kulturne i umjetničke prakse relevantne i bliske suvremenoj zajednici kroz platformu art-kvarta “Benčić” u Rijeci.

Program se odvija uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.