Rijeka je jutro pretopila u dan na 35 stupnjeva Celzijevih, a od Kukuljani u kojima je u podne bilo 32 stupnja, Rječina je u samo nekoliko kilometara svog tzv. gornjeg toka taj isti uzavreli kolovoški dan privela pameti i dovela do 28 stupnjeva
Prirodni bazeni
Iako u prvi mah izgleda kako je u uzavrelosti ovog ljeta idealno boraviti na području gornjeg toka Rječine, kao i sve na ovom svijetu, i ova priča ima svoju svjetliju i tamniju stranu. Svjetliju iščitavajte u reportaži, a tamnija će obojiti ovaj okvir. Ono čemu su prigovorili naši sugovornici je nebriga o izletištu. Tako su primjerice glazbenici od Marinić rekli da su najprije, točnije, da je najprije njihova članica Majda Vičić »pol ure čistila« prostor dok ni »od smet i od nesnagi« očistila komadić livadskoga raja. Onda je ona rođendanska ekipa prigovorila ponajprije onima koji iza sebe ne počiste, pa spomenula dotrajale drvene stolove, pa nedostatak sadržaja za djecu jer, primjerice, jedna ljuljačka klincima bi značila puno… Uglavnom, Rječina jest raj, ali malo zapušteni raj. Ponajprije zbog onih koji od nje uzimaju sve, a i njoj, i onima koji će doći iza njih ostavljaju smeće, a onda i zbog onih koji bi takvima trebali stati na kraj.
– Znate ča, nan je tu super. Ni teplo, a komu je, more se poć i okupat. Točno, ni baš da j’ puno vode, ma tu i tamo ćapaš kakov bazen. Ako ne verujete hote videt, već se zmed punoglavci toćaju Gordan i Anđelo. Čujte, to oni zijaju, rekao nam je jedan od braće Host. Čini nam se Marin, a moguće i Zoran. Teško je reći jer u toj limenoj glazbi svatko je nekom brat, i gotovo im se sva djeca zovu Dario. Ako tako nastave, za kojih petnaestak godina LG Marinići preimenovat će se u LG Marinići – Dario.
Na upit “ča će reć da ste vi z Marinić došli semo, a ne šli na Gumanac, aš nekako van je Gumanac naredneji”, Host “ovaj ili onaj” odgovori:
– Istina, mi remo na Gumanac, ma kako smo tu na izvoru bili z Halubajskim zvončarimi na jednoj fešte, nan se zapijažalo i ov blagdan smo odlučili tu odbavit. A i tu se moremo kupat. Ča, to govorite da j’ mrzlo? Ma vranića je mrzlo, čera smo z izviđačimi bili va Gorskomu kotaru i plivali va Kupi na devet stupnji. Oveh 14 od Rečine, naspram čera, su tropi. Najbitneje je da ni komarci, se drugo je super. Ako počekate ki minut, videt će te i ča j’ pravi picigin od Marinić. A doklen čekate, moremo vas ponudit z carsken meson, kobasicami, piletinun, vratinun i dakako z ćavapčići na meniju. Mislin da majstori od roštilja već dofinjuju delo.
A majstori od roštilja – Dragan Mulac (šef tima), Milutin Frlan i Boris Travalja (pomoćni roštiljeri) u potu lica svog pripremili su toliko hrane da bi se i pet limenih glazbi najelo.
Vesela i nadasve gostoljubiva družina, počevši od jedanaestomjesečnog Darija do 81-godišnjeg gospodina Milutina Frlana, koje je ostatak ekipe držao kao kapi vode na dlanu, toliko je zračila pozitivom da je i onako sunčana livada pod samim izvorom Rječine postala još sunčanija. Bilo je teško reći im – ala sad, dobru van zabavu želimo, mi moramo dalje.
Katjin rođendan
A to dalje značilo je prijeći kojih pedesetak metara i doći u još jednu pozitivnu, simpatičnu i dragu družbu. Tri obitelji jučer su na Rječini odlučile proslaviti Katjin rođendan. Tko je Katja, koliko godina ima? E, pa Katja je prelijepa gospođa, a gospođe se, znate i sami, nikad za godine ne pita. Zapravo, Katja je još pupoljak. Obitelji Akvić, Arko i “ona treća” ili klinci Dominik i Antonija, te njihova pratnja – već spomenuta slavljenica Katja, Iva, Marica, Marijan, Janica, Mimo, Denis, Ervin, Maja, Željko i mala čupava lajavica Tera, na izvorište su stigli još u 6.30 sati. Zašto? E, pa tko se jednom opeče, i na hladno puše. Njima se to dogodilo za Prvi maj. Došli su relativno rano, ali toliko je bilo izletnika da su se jedva ugurali u taj mravinjak. Želeći izbjeći takvu gužvanciju, požurili su, ali eto, gužva je izostala. No, rekoše – ne smeta, tu je jutros bilo tako fino svježe da smo uživali. Inače, ova ekipa na Rječinu svrati dva do tri puta godišnje, onoliko koliko im svakodnevne obaveze dopuštaju. I uvijek kad dođu, bude im lijepo.
– Ma, ovdje je super. Čujemo, kupaju se neki. Vjerojatno ćemo do kraja dana i mi. Sad još čekamo tri obitelji pa da fešta krene, rekao je Denis Akvić.
Armada na pripremama
I onda smo krenuli nizvodno, pa nasred bijelog, podosta »rupičastog« puta sretosmo obitelj Lončarica. Ovaj simpatični matuljski kvartet – mama Natali, tata Igor, te sinovi Loris i Lukas pobornici su aktivnog odmora. Znaju oni što je “in” u Europskoj uniji. Automobil su parkirali u Kukuljanima, a onda polako s noge na nogu do izvora Rječine. Vole oni sve vezano uz sport. Uostalom, nek’ se javi netko tko može sa sigurnošću reći da je Loris propustio ijednu utakmicu Rijeke na Kantridi. Pih, taj bi bio teški lažac jer Loris je Armada, a Armada je uz svoj klub i kad gubi, i kad dobiva. Petogodišnji Lukas, kako to podmlatku i priliči, Rijeku bodri iz sigurnosti vlastitog doma, a tata Boris balansira između ove dvije opcije Armade. Mama? A mama k’o mama. Što se tu ima više reći. Nju smo pitali otkud oni na Rječini.
– Pobjegli smo od sunca. Jučer smo bili na moru, a danas smo odlučili suncu se skriti ispod ovih prekrasnih krošanja. I ideja nam je bila baš dobra. Uživamo, rekla je mama Natali.
Nakon što je kocka šećera zvana Lukas otvorila svoj ruksačić i od topline izmorenim novinarima ponudila sav njegov sadržaj – štapiće, sokić… maloj slatkici i ostatku matuljske familje od “Štaciona” rekosmo bog i otkotrljasmo se niz Rječinu.
Dobitak na lotu
Na jednom takvom zavoju prepasmo kupače. Prizor kao iz onih filmova o Plavoj laguni. Istina, ova bi se prije mogla nazvati zelenom, no Ana Pohorny ne da je ljepša od Brooke Shields, nego joj Brooke nije ni do korita Rječine. Ana je osvježenje u grobničkoj krasotici dijelila s kćeri Noell, a društvo su im pravili Alan Rupčić i njegov vjerni pratitelj, pas Lemmy. Sumnjate li uopće po komu je Alan nazvao psa. Pa, po Lemmyju ili Fraseru Kilmisteru iz legendarnih Motorheada. Jest da ovaj nema brkove, a i ne nosi šešir, ali kad čovjek bolje pogleda, pa još malo bolje, možda malo i sliče. A zapravo, možda su si imenjaci sličniji karakterom nego izgledom? Nismo htjeli iskušavati, a niti vraga za rep potezati, a ponajmanje Lemmyja. Prozborivši riječ-dvije o blagodatima Rječine, te o drastičnoj razlici u osvježenju kad tijelo uroniš u more i u Rječinu, pozdravismo se. Oni ostadoše guštati na Grobniku, a mi kući svojoj. Tj. uzavrelom riječkom danu, u kojem ono vrijeme provedeno na Rječini izgleda kao dobitak na lotu, i to na onom eurolotu. Ili kako se već zove.
