Najviše vjernika doputovalo je autobusima, no mnogi su se do Trsata s krunicom u rukama zaputili drevnim, jedinstvenim Stepenicama Petra Kružića, jednim »od najljepših proštenjarskih uspona na svijetu«
RIJEKA Na najveći marijanski blagdan već godinama dolazimo na Trsat. Zašto? Kao kršćani ovdje osjećamo Božju blizinu, molimo se za dobrobit svoje obitelji i upalimo svijeću za zdravlje«. Tako je svoje hodočašće u trsatsko svetište sažela obitelj Mihalić koji su na Trsat, na svetkovinu Velike Gospe, pristigli iz Lovrana. Zatekli smo ih na vrhu trsatskih stepenica, koje su, kako kažu Đeni, Stefano i Ana, prošli bez problema, s molitvom na usnama i u pratnji prijateljice Lili iz Francuske koja se istinski radovala svom prvom hodočašću na Trsat.
Tumačeći smisao i poruku svetkovine Uznesenja Marijina na nebo, predvodeći sinoć u trsatskom Marijinom perivoju središnju blagdansku misu u povodu Velike Gospe, riječki je nadbiskup mons. dr. Ivan Devčić u nekoliko slika pokušao velikom mnoštvu okupljenih vjernika koji su do posljednjeg mjesta ispunili Perivoj, posadašnjiti poruku ovog za kršćane važnog događaja u povijesti spasenja čovječanstva. Euharistijskom slavlju blagdana Velike Gospe prethodila je svečana hodočasnička procesija u kojoj je tradicionalno nošena čudotvorna slika Gospe Trsatske, a na misi su koncelebrirali trsatski franjevci i svećenici Grada Rijeke.
– Na nebo je uznesena ona u kojoj je, po Božjem izabranju i djelovanju Duha Svetoga, Sin Božji uzeo ljudsko obličje, i koja je ujedno po svojoj vjeri i ulozi u povijesti ljudskog spasenja postala Majkom Crkve i njezinim najizvrsnijim članom. Po sebi je neznatna i slaba, a po Božjoj milosti velika i uzvišena. Bog je za to najzaslužniji, a Marijin je doprinos u tome što je prihvatila biti Božjom suradnicom, izrazivši poslušnost Njegovoj volji, istaknuo je nadbiskup Devčić.
Kako dodaje, Marija je prošla put kao Krist, od poniženja do uzvišenja, od poslušnosti do kraljevanja, od križa do pobjede. Stoga je Marija najsavršenije oličenje Isusa Krista. Postati što sličniji Kristu, apostrofira nadbiskup Devčić, poziv je i svakog čovjeka, ali postati sličan ne samo Kristu proslavljenom nego i onomu koji je prihvatio put poniženja i trpljenja te na tom putu ušao u slavu uskrsnuća.
– Sniziti se da bismo bili uzvišeni, umrijeti da bismo živjeli, to je ono što smo na krštenju obredno učinili, ali što trebamo cijelog života i stvarno živjeti. Mi kršćani, gledajući Krista i Mariju, koji su po križu dragovoljno prihvaćenog trpljenja ušli u puninu života i slave, pozvani smo, kao njihovi učenici i sljedbenici, upravo na način kao oni i radi istog cilja prihvaćati i nositi svoje križeve. A cilj je spasenje čovjeka, svakog čovjeka, na svakom mjestu i vremenu. Upirući pogled u Krista i u njegovu na nebo uznesenu Majku Mariju, vjernik osjeća u trpljenju i umiranju klicu novog, neusporedivo bogatijeg života, poručio je riječki nadbiskup.
Oni su samo jedna od brojnih obitelji koje su jedan od najvećih crkvenih blagdana odlučile proslaviti u ovom obiteljskom svetištu, »hrvatskom Nazaretu« kako Trsat vjekovima nazivaju. Ovdje otvore dušu, ispovijede se, sudjeluju na svetoj misi, prođu oko zavjetnog oltara, ponesu kućama blagoslovljenu vodu, a za djecu suvenire.
Iz raznih krajeva Hrvatske u Svetište Majke Božje Trsatske hodočastile su tisuće vjernika, među kojima smo zatekli bivšeg ministra Ivana Šukera, redovitog trsatskog hodočasnika.
– Ovdje na Trsat dolazim svake godine više od dva desetljeća. Svaki put ovdje se u meni probude posebni osjećaji duhovne naravi, kojima svatko od nas hodočasnika na osobit način doživi ovo sveto mjesto, osobito zahvalu Majci Božjoj za sva dobročinstva. Marijanska svetišta u svijetu su fenomen, jer nigdje u svijetu toliko ljudi ne pohodi Marijin dom kao Hrvati, rekao je Šuker.
Svetkovina Velike Gospe, Uznesenja Marijina, ponovo je u najstarijem hrvatskom marijanskom svetištu pokazala posebno vjerničko štovanje Majke Božje, masovnu pučku pobožnost, potvrđujući istodobno Svetište Majke Božje Trsatske kao iznimno duhovno stjecište zapadne Hrvatske. Središte vjerničkih okupljanja bile su mise slavljene u Marijinom perivoju gotovo tijekom cijelog dana.
I dok su liturgijska slavlja odražavala duhovnu povezanost ljudi različitih krajeva, osobni intimni trenuci pred slikom Gospe Trsatske, u Kapeli zavjetnih darova, Kapeli svijeća te prilikom svetih ispovijedi, opet govore da je svatko na Trsat došao najviše zbog sebe samog. Nije izostalo ništa od onoga što 721 godinu staro svetište identificira u njegovoj posebnosti, ništa od onoga što stoljećima na Trsatu oko lika Majke Božje oblikuje hodočasnički svijet i, dakako, domaćini, franjevci. Iz godine u godinu, ista slika vjernici koji preplave sve prostore vjerskog, kulturnog i povijesnog kompleksa.
Vjernici su dolazili individualno, obiteljski ili grupno cijele župe. Sve skupa, mozaično je slagalo trsatsku Veliku Gospu. Svi oni su dočekani s franjevačkim pozdravom »Mir i dobro«. Najviše ih je doputovalo autobusima, no mnogi su se do Trsata s krunicom u rukama zaputili drevnim, jedinstvenim Stepenicama Petra Kružića, jednim »od najljepših proštenjarskih uspona na svijetu«, kako ih naziva fra Bonaventura Duda.
