Ulaganje u nogomet mora biti vezano uz neki drugi biznis, kaže Rubeša, koji je još prije dvije upozoravao na ono što je zadesilo riječkog prvoligaša - tešku financijsku kriz
RIJEKA Možda nije bio dalekovidan već je jednostavno raspolagao s dovoljnom količinom činjenica, ali direktor »bijelih« Mario Rubeša prije otprilike dvije godine upozoravao je na ono što je zadesilo riječkoga prvoligaša – teška financijska kriza. Već tada je tvrdio da će »Rijeka« teško preživljavati isključivo od prodaje igrača i tvrdio da je jedini izlaz u pronalasku strateškog partnera, inozemnog ulagača, što su mnogi doživljavali tek kao usputnu priču mladog i nadobudnog direktora koji tamo nešto »lupeta«.
Svi u klubu smo svjesni da su sve ovo privremene mjere, da se pod hitno mora pronaći neki trajniji izvor financiranja jer teško je ovako funkcionirati
Sva ta »lupetanja« ubrzo su postala realnost, a situacija na Kantridi kulminirala je početkom siječnja 2011. godine. Klub, koji i u vremenima kada nije bilo krize nije imao stabilni izvor financiranja, pod naletima recesije počeo je trpjeti strašne udarce na koje ni moćnije uprave od aktualne ne bi tako lako odgovorile. Igrači su početkom siječnja poslali SOS, odbili putovati na pripreme na Krk u znak prosvjeda zbog četiri neisplaćene plaće, nakon toga odbili su igrati utakmicu, a onda im je isplaćena jedna plaća tako što se uštedjelo neodlaskom na pripreme u Tursku. Igrači očekuju nove reakcije nemoćne uprave, uposlenici također, požar nezadovoljstva je lokaliziran, ali mogao bi ubrzo ponovo buknuti…
– Isplatili smo igračima jednu zaostalu plaću, pokušat ćemo idući tjedan još jednu, ali i ostalim uposlenicima. Svi u klubu smo svjesni da su sve ovo privremene mjere, da se pod hitno mora pronaći neki trajniji izvor financiranja jer teško je ovako funkcionirati – govori Rubeša, koji će pokušati objasniti zbog čega je »Rijeka« kao i u nekim drugim stvarima usamljeni primjer. Kriza je zahvatila sve klubove, ali ne jednako. Dojam je da je »Rijeka« u najvećim problemima. Zbog čega?
Grad i Županija
– »Rijeka« je u specifičnoj poziciji jer se od nje traži da uđe u utrku sa »Dinamom« i »Hajdukom«, nitko ne priznaje ništa ispod toga, a okolnosti u kojima funkcionira su ipak bitno drugačije. Ako izuzmemo »Dinamo« i »Hajduk« kao neku posebnu kategoriju, većina klubova se nosi s krizom uz pomoć lokalne samouprave i tvrtki iz svojega kraja. Najbolji primjer je »Slaven Belupo« kojega pored grada za naše pojmove izdašno financiraju tvrtke iz grada, Belupo i Podravka.
»Rijeka« je u specifičnoj poziciji jer se od nje traži da uđe u utrku sa »Dinamom« i »Hajdukom«, nitko ne priznaje ništa ispod toga, a okolnosti u kojima funkcionira su ipak bitno drugačije
– Svi moramo shvatiti, a to se ne odnosi samo na ulaganje u nogometne klubove, da nitko neće donijeti svoj novac u Hrvatsku i uložiti ga tek tako. Dakle, ulaganje u nogomet mora biti vezano uz neki drugi biznis, mora postojati određeni spoj. Što potencijalni ulagač u klub dobiva osim grba, dugova i vrijednosti u igračima? Ništa. Dakle, mora se osmisliti neki model koji će objediniti više stvari i s kojim će se onda izaći pred potencijalnog ulagača. Nitko neće samo tako uložiti dva, tri milijuna eura po godini i očekivati da će mu se to vratiti od prodaje igrača. To je neozbiljna računica za jednog ozbiljnog poslovnog čovjeka.
Pogubni amaterizam
Gradonačelnik Vojko Obersnel i gradske strukture se kao budući vlasnici kluba zalažu za što hitniji završetak elaborata o preoblikovanju što zapravo može predstavljati »dvosjekli mač«?
Po meni je 50 posto klubova u Prvoj HNL već u amaterizmu. Ako neki igrač ne dobije plaću po pet mjeseci onda ne možemo govoriti o profesionalizmu
– I mi želimo što ranije završiti elaborat jer će se točno znati neke stvari kao što je vrijednost kluba. Doduše, i sada se to otprilike zna, međutim elaborat je ipak neki dokument s kojim se onda može izaći pred potencijalnog kupca. Međutim, svi moraju znati da nakon izrade elaborata i njegova ovjeravanja više nema nazad. U tom trenutku emitiraju se dionice koje je nemoguće povući. Dakle, u trenutku kada se elaborat potvrdi sve mora biti posloženo, mora se znati veliki ulagač jer ukoliko ga nema onda sve zajedno može propasti i klub u rekordnom roku otići u stečaj. To vjerujem nije nikome u cilju, počevši od brojnih navijača pa do gradskih struktura.
Mnogi tvrde da je »Rijekin« i ne samo »Rijekin« izlaz u amaterizmu, iako vjerojatno ni sami ne znaju što znači amaterizam u svijetu nogometa?
– Po meni je 50 posto klubova u Prvoj HNL već u amaterizmu. Ako neki igrač ne dobije plaću po pet mjeseci onda ne možemo govoriti o profesionalizmu. I amaterski klubovi su dužni platiti troškove natjecanja, suce, trenere u školi, uposlenike, putovanja, pripreme, naknadu za trening ili stipendiju igračima… Mnogi to govore jer im je to najlakše, ne žele ponuditi klubovima normalan izlaz pa pričaju o amaterizmu nesvjesni teških posljedica koje bi to moglo izazvati. Konkretno, za »Rijeku« bi amaterizam značio smrt, rezanje grane na kojoj sjedimo. Ulaskom u Europsku uniju igrači bi za sitniš odlazili, klub od toga ne bi imao nikakve koristi. Profesionalni ugovori ipak omogućavaju određenu zaštitu, traže plaćanje odštete, amaterski gotovo nikakvu. Pa mi 60 posto prihoda ostvarujemo od prodaje igrače, bez toga možemo staviti ključ u bravu. O amaterizmu je lako pričati iako malo tko poznaje kako to funkcionira u praksi. Mislim da se u državi općenito više računa mora voditi o profesionalnom, vrhunskom sportu, treba sustavno urediti neke stvari. Dobro je rekao predsjednik HOO-a Zlatko Mateša, da se za profesionalni sport može i mora osmisliti neki poseban model financiranja. Spominje i sportski TV kanal, rezerviran za vrhunski sport, gdje bi se otvorio prostor oglašivačima. To je jedan od načina financiranja klubova.
Darovita mladost
Mladi igrači koji dolaze su jedan od zaloga vedrije klupske budućnosti, počeli su izlaziti na površinu plodovi projekta započetog prije nekoliko godina?
Po meni vrlo je važno da se sve zainteresirane strane, dakle grad, županija i predstavnici kluba sjednu za isti stol i zajednički nastupe prema potencijalnom investitoru
– U dogovoru sa šefom škole Zvjezdanom Radinom i bivšim sportskim direktorom i trenerom Robertom Rubčićem pokrenuli smo prije nekoliko godina projekt dovođenja darovitih igrača iz regije i cijele Hrvatske u naš omladinski pogon. Već tada je postalo jasno da će »Rijeka« kao i većina hrvatskih klubova biti osuđena na stvaranje i na crpljenje vlastitih rezervi. Rezultati svega toga su počeli polako izlaziti na vidjelo. U prvoj momčadi ili blizu nje su Čulina, Živulić, Datković, Miloš… Tu su Polić, pa Klapan najbolji igrač u reprezentaciji do 15 godina… Sve te igrače je netko prepoznao, klub je uložio u njihov smještaj, stipendije… S jedne strane to je dodatni izdatak za klub, s druge strane ta ulaganja su se već polako počela vraćati.
I razlog su za malo optimizma?
– Vjerujem da će se nešto pokrenuti, vrlo brzo iskristalizirati po pitanju mogućeg ulagača. Po meni vrlo je važno da se sve zainteresirane strane, dakle grad, županija i predstavnici kluba sjednu za isti stol i zajednički nastupe prema potencijalnom investitoru. Morat ćemo ići korak više od drugih, osmisliti neki jedinstveni model kako privući strani kapital – zaključio je direktor »bijelih«.
