RIJEKA Nacrt prijedloga Strategije razvoja Grada Rijeke za razdoblje od 2014. do 2020. godine kao prioritetni kulturni projekt Grada Rijeke uvrstio je i zgradu Teatro Fenice kojoj se pridaje funkcija »izvedbena i koncertna dvorana te kongresni centar«.

Dobra je to vijest za sve ljubitelje riječke arhitekture, budući da se nakon dugog vremena ovaj objekt pojavljuje u kontekstu nekog konkretnog stavljanja u funkciju. No, budući da je vlasnik zgrade tvrtka Rijekatekstil Domus, znači li to da će je gradski oci na kraju ipak kupiti i udahnuti joj život? Ako ne, koja je svrha da se uopće nalazi u jednom takvom dokumentu? 

  – Riječ je o zgradi koja ima spomeničku vrijednost i predstavlja kulturno dobro odnosno zaštićena je kao pojedinačni objekt. Upravo zato mora biti u Strategiji razvoja te eventualna kupnja te građevine nema direktne veze s uvrštavanjem objekta u Strategiju. Primjerice, u Strategiji su navedeni i Zagrebački terminal ili pak »3. maj« koji nisu i neće biti u vlasništvu Grada, ali su od izuzetnog značaja za razvoj Rijeke, stoji u dogovoru Odjela gradske uprave za kulturu na naš upit. 

 Mrtvi kapital

Svojedobno se ova zgrada prodavala za 5 milijuna eura, a budući da je riječ o spomeniku kulture nulte kategorije nije ju jednostavno ni utržiti. Naime, prema Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara vlasnik koji namjerava prodati kulturno dobro, dužan je istodobno ponuditi ga Republici Hrvatskoj, županiji i gradu odnosno općini na čijem se području ono nalazi, navodeći cijenu i druge uvjete prodaje. Ova zgrada već je neko vrijeme pravi primjer mrtvog kapitala, a zasigurno i veliki teret za vlasnika. A u inozemstvu taj bi teret bio još veći – kulturno dobro takvog tipa pa još u privatnom vlasništvu jako je skup sport. Davanja te obavezna ulaganja mnoge tjera da takve nekretnine uopće nemaju u svojem posjedu. 

Šansa EU-fondovi

No, podjeća da je na Gradskom vijeću još 2012. godine odbijena neslužbena ponuda za kupnju Teatra Fenice jer za to u gradskoj blagajni nije bilo novca. Zato direktor Rijekatekstil-Domusa veliku šansu vidi u EU fondovima koji su namijenjeni obnovi spomenka i znamenitih zgrada. 

  – No, uvjet za korištenje takvih sredstava i dalje je da objekti koji se obnavljaju ne budu u privatnom vlasništvu, već u vlasništvu gradova, županija, ili države. Kada bi se tu našlo rješenje, na način da Grad Rijeka bespovratnim europskim sredstvima ima mogućnost obnoviti cjelokupnu zgradu i staviti je u funkciju, vjerujem da bi se prioriteti iz strategije razvoja ipak na kraju i oživotvorili, kaže Rukavina.