ŠTEFANI – Sama se preselila na cestu, ali i auti je paze i svi je zaobilaze, govori Radojka Santaleza pokazujući nam poveću daturu, sličnu anđeoskoj trubi, kako se ta biljka u narodu zove, koja je iz vrta izašla na prometnu ulicu i krenula kući.

Crikveničanka

Kako kući, pitamo Radojku.

– Donijela sam je prije oko 15 godina iz Crikvenice. U početku je iz vrta prorasla na početak ulice, da bi danas zauzela nekoliko metara ceste i nezaustavljivo se kreće prema moru. Valjda želi kući, šali se Radojka, iako gledajući tu divovsku cvjetnicu jednako velikih cvjetova, nismo baš sigurni da je u pitanju šala. Biljka je vrlo invazivna, pa premda divno miriše i ima lijepe velike cvjetove koji se otvaraju po noći i gase ujutro, ima je na sve strane.

Ni sjeme joj nije baš prijateljski nastrojeno, raste u kugli obloženoj šiljcima, pa se pitamo kakva bi ga to ptica htjela raznositi. A da netko kugle raznosi, jasno je, jer raste posvuda oko kuće. Desetak primjeraka već priprema svoj put na cestu.

Živi suvenir

– Neki dan je tu bilo 55 rascvjetanih cvjetova, potvrđuje nam i susjeda Milka Tibljaš i dodaje – svi uživamo u pogledu na ovo čudo. Na njenu stranu ulice to čudo još nije stiglo, na kamenom zidiću rastu samo plavi zvončići, pa nema bojazni da će »čudo« zatvoriti cestu.

Datura je stigla kao suvenir s liječenja u barokomori, kamo Radojka i suprug Franko još povremeno odlaze. Sad se raširila oko sto godina stare kuće na Marinićima, a posebno je ove godine »odlučila« niknuti na sve strane.

– Biljka se vraća kući, opet ponavlja Radojka, nemajući drugog objašnjenja da u godini kada sve ostalo bilje pati od suše, jedino ova datura raste bez zadrške.

– Ne smetaju joj ni suša ni mraz, zimi nestane i onda opet nezaustavljivo krene u proljeće. Naraste bez problema po dva metra. Ne znam što ta biljka hoće, samo ide dalje. Ni ne zalijevam je, no vjerojatno malo vode negdje nađe. Ove godine sve u vrtu pomalo stoji, ali ona šiba po svom. I sama se posije, a da li su to samo ptice nosile ili je nešto drugo u pitanju, ne znam. Znam samo da mi je suprug rekao da jednu maknem od masline, govori Radojka.

Od gatanja do trovanja

Datura je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice pomoćnica (Solanaceae). Stabljika je uspravna, gola ili slabo dlakava, razgranata i visoka do 150 cm. Cvjetovi su pojedinačni, krupni, trubastog oblika, stvaraju se u pazušcima listova i stoje na stapkama. Čaška je cjevasta, duga 3-5 cm, ima ušiljene zupce. Vjenčić je dug 5-10 cm, bijele boje. Cvate od lipnja do listopada, a cvjetovi se otvaraju predvečer i brzo venu, no novi cvjetovi stvaraju se svakodnevno. Oprašuje se kukcima i samooprašivanjem. Plodovi su krupni, gusto prekriveni bodljama. Jedna biljka proizvede do 20 tisuća sjemenki koje zadržavaju klijavost i 40 godina. Potječe iz Sjeverne ili Srednje Amerike. Smatra se da su Romi koristili sjemenke za gatanje i tako ih raširili po cijeloj Europi. Na području Hrvatske prvi put je zabilježena 1847. godine u južnoj Dalmaciji. Svi dijelovi biljke sadrže otrovne alkaloide koji osobu, ukoliko ih konzumira, bacaju u delirij, trovanja su slična kao kod velebilja. Kažu i da su je Kinezi nekoć koristili kao anestetik prilikom operacija. Razni narodi su daturom trovali bojna koplja, sablje i mačeve.