Vedran Karuza
Mislim da smo, kao grad, pokazali da smo složni kada je najpotrebnije, da znamo koje su prave vrijednosti, da smo solidarni i da znamo biti najbolji, kada je najteže, kazao je gradonačelnik Vojko Obersnel
povezane vijesti
RIJEKA – Pandemija korona virusa gotovo je zaustavila život na dva mjeseca, a posljedice koje ostavlja svakako ćemo osjećati još puno duže. Ipak, nije mi namjera da večeras pričamo samo o koroni jer vjerujem da je i vama ta tema već postala mrska.
Uostalom, i s tim smo se izazovom morali nositi brzo i efikasno, poučeni nekim ranijim krizama iz kojih smo puno naučili. I upravo smo tako reagirali: brzo, efikasno i transparentno pružajući pomoć poduzetnicima koji su, kao u nekom blitz kriegu, ostali odjednom bez tržišta i posla.
Time smo, naravno, uz mjere koje je donijela država, pomogli očuvati radna mjesta u našem gradu, a to je u svakoj krizi sigurno najvažnije, poručio je na Svečanoj sjednici Gradskog vijeća koja je održana u HNK Ivana pl. Zajca riječki gradonačelnik Vojko Obersnel. On je dodao da je u suradnji s gradskim Stožerom i Crvenim križem omogućena dostava hrana i lijekova u najgorim tjednima epidemije.
Novi ispiti
– Mislim da smo, kao grad, pokazali da smo složni kada je najpotrebnije, da znamo koje su prave vrijednosti, da smo solidarni i da znamo biti najbolji, kada je najteže.
Zbog toga sam na Rijeku i sve Riječane iznimno ponosan. Da se poslužim riječima s aktualne državne mature – ispit smo s uspjehom položili, a pitanja sigurno nisu bila lagana, kazao je Obersnel. On zna da novi ispit, još i zahtjevniji, tek slijedi.
– Proračun je do kraja godine izgubio, procjenjujemo, najmanje 150 milijuna kuna, a naš je zadatak ne zaustaviti važne investicije i razvojne projekte kako bi poduzetnici nastavili raditi, a građani osjetili vidljive rezultate za sva sredstva koja izdvajaju u lokalni proračun.
U bivšem Benčiću polako skidamo skele koje su podignute negdje lani na ljeto, pa se svi možemo uvjeriti da Palača šećerane uskoro postaje novi dom Muzeja grada Rijeke, a Ciglena zgrada jedinstvena Dječja kuća. Obnavlja se i nova knjižnica, kao i brod Galeb, koji će također biti značajan doprinos turističkom i kulturnom uzletu Rijeke. Samo u ova četiri objekta uložit ćemo oko 300 milijuna kuna, a to je najveća investicija u kulturne objekte u Hrvatskoj, od njezina osamostaljenja.
Novac za ove projekte velikim dijelom stigao je iz EU fondova. Rijeka je kao što znate, najuspješniji hrvatski grad po ugovorenim sredstvima iz EU fondova. Naime, kroz gradsku upravu i komunalna i trgovačka društva te naše ustanove povukli smo do sada oko 270 milijuna EUR –a bespovratnih sredstava, a ovih dana, gotovo svaki dan stižu obavijesti o novim projektima koje smo dobili, bilo kroz uspješnu Riječku aglomeraciju ili kroz projekte koje smo izravno prijavili, naveo je Obersnel.
Riječki gradonačelnik podsjetio je na drugi EU-projekt vodne aglomeracije vrijedan 1,7 milijardi kuna kojega je dio i rekonstrukcija Krešimirove ulice, uređenje zgrade Exportdrva na Delti, uređenje fasada vrtića i škola…
Dobitnici gradskih nagradaU ime gradskih laureta zahvalio se dobitnik Nagrade za životno djelo prof. dr. sc. Anton Škrobonja. – Počašćen da vam se u ovoj svečanoj prigodi obratim u ime ovogodišnjih dobitnika Nagrada Grada Rijeke i osobno, započet ću s podsjetnikom da se to događa u godini u kojoj se naš grad diči titulom Europske prijestolnice kulture. I kao što su svi naši građani nedvojbeno ponosni s time, slijedom toga smo i mi ovogodišnji laureati dodatno ponosni i zahvalni na ukazanoj nam počasti i dodijeljenim nagradama u godini koja će u riječkoj povjesnici zacijelo biti zapamćena kao posebna. Hvala mojim prijateljima koji su me predložili za nagradu. Intimno ostaje i jedan neizrečen, ali objektivno moj najveći uspjeh i radost u životu. To je moja obitelj – supruga Anica, naša djeca Tatjana i Ante, danas doktori medicine te naši unuci – Roko, Lora, Ivan i Fran. Uz njih, sve rečeno i ova sjajna nagrada dobivaju svoj puni sjaj. Rezimirajući obrazloženja za nagradu, s ne malo ponosa, nameće mi se spoznaja da sam se sa svojim cjelokupnim opusom na osobit način kretao kulturnim stazama u najširem smislu riječi, poručio je Škrobonja. Uz njega, kao dobitnici Godišnjih nagrada Grada Rijeke stajali su Dean Lalić, pročelnik Zavoda za medicinsku fiziku i zaštitu od zračenja Slaven Jurković, Edi Kučan, prof. dr. sc. Nikola Petković, Predsjednik Kuglačkog kluba Mlaka Tonči Mikac, ravnateljica Gradskoga kazališta lutaka Rijeka Magdalena Lupi Alvir te Robert Funčić. Dobitnici Zlatnih plaketa “Grb Grada Rijeke” su Livio Tončinić, Bruno Paladin, Hrvatski crveni križ Gradsko društvo crvenog križa Rijeka, Hajrudin efendija Mujkanović, Željka Rogić i Boris Rogić te Judo klub Rijeka. Nagrada je posmrtno dodijeljena prof. dr. sc. Nadi Bodiroga-Vukobrat. |
Svečanu sjednicu Grada Rijeke uveličao je dolaskom i predsjednik Hrvatske Zoran Milanović.
– Ovo mi je prvi put da govorim u HNK Ivana pl. Zajca, a ako me sjećanje ne vara, ovo je prvi put da sam u ovoj prelijepoj zgradi, a što je sramota jer je ovo kazalište starije od zagrebačkoga. Rijeka je specifičan grad, a u zadnje vrijeme svjedočimo izjavama kojima neki posežu za tuđim teritorijem. Ne treba to uzimati previše ozbiljno, ali treba biti na oprezu. Rijeka je posebna, takvog grada u Hrvatskoj nema jer ima drugačiju povijest od ostatka Hrvatske. Ali, još je Alberto Fortis pisao da je na riječkim ulicama jezik naroda hrvatski. Poslije Drugog svjetskog rata Talijani su iselili, a nova generacija je podizala grad, grad vrhunskog tehnološkog znanja, grad u kojem je izmišljen tada vrhunski tehnološki proizvod torpedo, poručio je Milanović. On je izrazio žaljenje zbog toga što je pandemija korona virusa pogodila Rijeku i projekt Europske prijestolnice kulture.
– Ekonomske posljedice će biti grozne, ali nadam se da će ovo kazalište opet biti puno. Osobno mi se jako dopalo svečano otvorenje EPK. Nije svima, ali ja osobno nisam vidio aveti prošlosti, vidio sam retsrospektivu jednoga grada, kazao je Milanović. On je podsjetio da je kao premijer radio na spašavanju “3. maja”, poručivši da s optimizmom, ali i oprezom, gleda u budućnost riječkoga škvera.
Na kraju je Milanović malo otvorio dušu kada je Rijeka u pitanju.
– Imam sentiment prema Rijeci, tu je u gimnaziju išla moja mama, imao sam ujake koji su navijali za Nogometni klub Rijeku. Nisam vjerovao da itko navija za taj klub osim lučkih radnika, ali navijali su moji ujaci. Nekada je Rijeka bila mjesto kroz koje sam samo prolazio. U godinama sam kada gledam unatrag i vidim Rijeku kao moju sentimentalnu notu sve više, raznježio se Milanović.
