RIJEKA Prema najnovijem prijedlogu Pravilnika o raspodjeli troškova centralnog grijanja što ga je Ministarstvo gospodarstva odaslalo distributerima toplinske energije, Riječane bi u sezoni grijanja ponovno mogli neugodno iznenaditi nelogično visoki računi. 

Riječ je, valja naglasiti, tek o prijedlogu, na koji će toplinari uputiti svoje primjedbe, a tek nakon toga bit će donesena konačna verzija Pravilnika, no ne bude li promjena, ponovno bi se oni koji radijatore ne drže zatvorenima i smrzavaju se mogli naći na udaru računa viših od realne potrošnje. Razlog tome je odredba iz prijedloga prema kojoj bi se tek u slučaju da više od sedamdeset posto stanova u pojedinoj zgradi ima potrošnju manju od prosjeka zgrade, troškovi obračunavali prema udjelu u ukupnoj površini proporcionalnom postotku broja stanova koji imaju potrošnju ispod prosjeka, a ostatak prema potrošnji izmjerenoj na razdjelnicima.

U praksi to znači da bi se, primjerice, u zgradi gdje šezdeset posto stanara ima minimalan broj impulsa, a prema dogovoru stanara potrošnja se obračunava deset posto prema površini te devedeset prema razdjelnicima, ponovno većina potrošnje obračunala na trošak preostalih četrdeset posto koji imaju prosječnu ili iznadprosječnu potrošnju, rezultirajući nerealno visokim računima u odnosu na one s ispodprosječnom potrošnjom. 

Upravo zbog tih razloga ove je godine pravilnik već bio mijenjan, u ožujku, s primjenom na obračune za veljaču, no tada je »prag« postavljen prenisko, pa se već ukoliko je broj stanova s ispodprosječnom potrošnjom prelazio trideset posto, a u velikom broju zgrada je dosezao i do sedamdeset ili više, jednaki postotak od ukupne potrošnje obračunavao prema površini, čime je efektivno bio dokinut smisao ugradnje razdjelnika, a oni koji su štedjeli plaćali su previše. Umjesto da takvo stanje napokon uravnoteži, na način sličan modelima u Sloveniji i drugim državama, gdje je propisana minimalna potrošnja, na temelju osnovnih zakona fizike, prema kojima se otprilike pedeset posto obračunava prema površini, zbog zagrijavanja stanova iz vertikalnih cijevi i gubitaka kroz vanjsku ovojnicu zgrade, Ministarstvo opet prebacuje »klatno« previsokih računa prema onima koji radijatore koriste, odnosno ne drže ih zatvorenima. 

Dobra strana

Dobra strana novog prijedloga je da se napokon uvodi pojam maksimalne potrošnje, na temelju fizikalnih pokazatelja i instalirane snage, i to posebno za primorski, a posebno za kontinentalni dio Hrvatske, što će onemogućiti pojavu ekstremnih računa od pet ili šest tisuća kuna mjesečno, kakve je dio Energovih korisnika dobio prošle zime, no i dalje će, u zgradama gdje veći postotak stanova troši ispodprosječno, ostali plaćati znatno više od onoga što su potrošili. Prijedlog pravilnika, doduše, ostavlja mogućnost suvlasnicima zgrade da sami odrede postotak prema kojemu će se potrošnja obračunavati po kvadraturi, a koliko prema očitanju s razdjelnika, no to i dalje ne rješava problem na razini svih korisnika.

Toga su svjesni i u Energu, pa će, prema riječima zamjenika direktora Marka Križanca, uputiti Ministarstvu prijedlog da se u Pravilnik uvrsti i minimalna potrošnja, odnosno da se oko pedeset posto udjela u ukupnoj potrošnji obračunava prema udjelu u grijanoj površini zgrade, a ostatak prema razdjelnicima. 

– Imamo i primjedbu u odnosu na izračun maksimalne potrošnje, jer ona ne može biti ista u siječnju kao i u travnju, jer u travnju naprosto zgrada kroz izmjenjivač ne može primiti istu količinu energije, tako da i maksimalna propisana potrošnja u tom dijelu godine mora biti niža, kaže Križanec.

Što se tiče minimalne potrošnje, dodaje, ona bi također morala biti propisana Pravilnikom, po uzoru na zemlje gdje sustav obračuna troškova omogućuje pravednu raspodjelu.

– Minimalna potrošnja bi, čak i kada su radijatori posve zatvoreni morala biti na razini od pedeset posto od potrošnje kada bi bila raspodijeljena prema površini stana, odnosno udjelu u grijanom prostoru zgrade. To bi riješilo 99 posto svih problema u Rijeci, a korisnicima omogućilo da otvore radijatore i griju se bez straha da će ih na kraju mjeseca pogoditi nerealno visok račun, rekao je Križanec.

Iskustva stanara

Svoje tvrdnje potkrepljuje iskustvima stanara onih zgrada koji su i prije izmjena Pravilnika potrošnju raspodijelili na način da se oko pedeset posto obračunava po površini, a ostatak prema impulsima s razdjelnika.

– U tim zgradama nije bilo problema i pojave ekstremno visokih računa. Od završetka prošle sezone grijanja razgovarali smo s predstavnicima 85 posto zgrada u našem sustavu i sugerirali im, uz jasno obrazloženje, da je takav sustav najpravedniji i većina ih se složila s tim. Naše su projekcije pokazale da u tom slučaju ni u najvećim stanovima, s velikim brojem impulsa na razdjelnicima, potrošnja u siječnju ne bi prelazila iznos od oko tisuću i dvjesto kuna, plus fiksni dio na ime instalirane snage. Naš će konkretan prijedlog Ministarstvu biti da minimalna potrošnja bude pedeset posto od površine stana u odnosu na ukupnu grijanu površinu zgrade, a da se maksimalna potrošnja odredi na način da ne može biti veća od one koja bi bila obračunata kada bi se raspodijelila isključivo prema udjelu u ukupnoj površini zgrade. Bit naših prijedloga je da u što većoj mjeri eliminiramo mogućnost pojave nerealno visokih računa kakvih je prošle zime bilo, zaključuje Križanec. 

Kada će Ministarstvo gospodarstva donijeti konačnu verziju novog Pravilnika, zasad nije poznato, no očekuje se da će to biti početkom nove sezone grijanja. Ukoliko ne bude bitnijih izmjena u odnosu na sadašnji prijedlog, teško se može očekivati uspostava barem donekle pravednog sustava obračuna troškova, što će, s pravom, rezultirati novim valom nezadovoljstva.