Stanari u blizini rafinerije u Urinju o preseljenju: Odbili smo sramotnu ponudu Ine!

Najmanje jedna od tih triju obitelji, obitelj Ban čija je kuća najbliža rafinerijskim pogonima, odbila je Ininu ponudu za otkup njihove nekretnine, zbog preniskog ponuđenog iznosa

RIJEKA Tvrdnje predsjednika uprave Ine Zoltana Aldotta da su pregovori o preseljenju prve tri obitelji iz neposredne blizine rafinerije na Urinju pri kraju, te da će u iduća tri mjeseca njihovo preseljenje biti realizirano, pokazale su se barem dijelom netočnima. Najmanje jedna od tih triju obitelji, obitelj Ban čija je kuća najbliža rafinerijskim pogonima, odbila je Ininu ponudu za otkup njihove nekretnine, zbog preniskog ponuđenog iznosa.

Aldott je uspješno preseljenje prvih triju obitelji, da podsjetimo, najavio prilikom potpisivanja Memoranduma o suradnji s Primorsko-goranskom županijom, u prisustvu župana Zlatka Komadine i predstavnika medija. Ta se najava sada pokazuje neistinitom jer, prema riječima Miljenka Bana, Inina ponuda za otkup njegove kuće ni približno ne odgovara tržišnoj vrijednosti sličnih nekretnina na području Kostrene pa dogovor ne dolazi u obzir, iako on i njegova obitelj žele otići iz kuće koja se nalazi tik pokraj novoizgrađenih rafinerijskih postrojenja.

– Direktor Ininog odjela za nekretnine Darko Joničić dao nam je, kako je kazao, zadnju ponudu, u vrijednosti od 56 tisuća eura. To je sramota! Kuća ima 80 metara kvadratnih stambenog prostora, garažu od trideset i okućnicu od 900 kvadrata. Baš me zanima gdje mi možemo kupiti išta slično tome za novac koji Ina nudi. Kazao sam tom gospodinu da on nađe odgovarajuću zamjensku kuću za taj novac pa ćemo se mi u nju vrlo rado preseliti. Za 56 tisuća eura eventualno bih mogao kupiti garsonijeru ili se s obitelji preseliti k punici, kaže ogorčeni Ban.   

Smiješni ili realni iznosi

On je samo jedan od »susjeda« rafinerije kojima je Ina ponudila te smiješne iznose za otkup njihovih kuća, o čemu je naš list već pisao, pa smo od uprave Ine zatražili objašnjenje postupka procjene vrijednosti nekretnina. Zamolili smo i za objašnjenje najave predsjednika Aldotta o skorom rješevanju pregovora s prvim trima ugroženim obiteljima. U odgovoru pristiglom iz Ininog Sektora korporativnih komunikacija stoji kako su »formirali stručni tim koji, na temelju pažljivo i objektivno odabranih kriterija kontinuirano pregovara s obiteljima u najbližem susjedstvu Rafinerije nafte Rijeka.« Proces je, objašnjavaju, kompleksan jer uključuje niz elemenata koje treba provjeriti i uzeti kao parametar prilikom pregovora.

– Počevši od toga da nisu svi stanovnici u istoj poziciji, nemaju isti status vlasništva, prebivališta, i tako dalje. Pred finalizacijom je dogovor o preseljenju dviju obitelji. S obzirom da su u cijeli proces uključeni i stručnjaci za nekretnine i pravnici, gospodinu Banu ponuđena je realna, tržišna cijena njegove nekretnine koja je gotovo dvostruko viša od cijene koju je on platio za istu nekretninu 2003. godine. Navedeni podatak dostupan je uvidom u zemljišne knjige i isprave. INA je u potpunosti posvećena rješavanju ove situacije, ali rješenje mora biti pravno i tržišno utemeljeno, odnosno prihvatljivo za obje strane. – stoji u odgovoru.   

Ponižavajuće ponude

Koliko je on platio kuću prije deset godina, smatra Ban, tiče se njega i bivšeg vlasnika kuće, a ne Ine koja mora osigurati preseljenje njegove obitelji s barem približno jednakim stambenim uvjetima kakve sada ima.

– Kakve veze sad ima koliko sam ja platio kuću. Ovdje ima kuća starih stotinu godina, zar će obiteljima koje su ih tada kupile ili naslijedile od nekoga isplatiti tadašnju vrijednost u krunama, forintama, čemu li već. Kad smo već kod toga što je bilo prije deset godina, onda bi isto tako mogli reći da tada nije bilo novog hidrokrekinga i pratećih postrojenja, tik ispod mog dvorišta, nego je tu bila šikara i šuma, a postrojenja su bila mnogo dalje. Poanta je u tome da nam Ina mora osigurati mogućnost preseljenja u adekvatnu kuću ili stan, a ne koliko je koga koštala gradnja ili kupovina kuće prije deset, pedeset ili sto godina, ističe Ban.

O »uspješnosti« dosadašnjih pregovora s Inom oko preseljenja stanara kuća oko rafinerije svjedoči i namjera nekolicine njih da svoja prava ostvare sudskim putem, što nam je potvrdio Hrvoje Maračić, predsjednik kostrenskog ogranka Eko Kvarnera, i sam jedan od vlasnika kuća pored rafinerije. Njegov je slučaj poznat javnosti od proljeća ove godine kada mu je Ina, preko svojih odvjetnika, za kuću s dva stana ukupne površine 108 kvadrata s pripadajućom okućnicom ponudila 46 tisuća eura. Revoltiran takvom, kako je kazao, ponižavajućom ponudom, zatražio je pomoć medija i javnosti, no Ina je nakon toga prekinula sve kontakte s njim.   

Nova pravosudna dimenzija

– Moja je obitelj među prvima dobila ponudu Ine, no očito nas je, zbog mog istupa u medijima, Ina odlučila staviti »na led« jer više nikakvih pokušaja pregovora i dogovora s njihove strane nakon toga nije bilo. Bojim se da Ina u cijeloj priči samo kupuje vrijeme dok ne ishodi potrebne dozvole za izgradnju koking postrojenja i da s njihove strane nema iskrenih namjera da se naš problem riješi. Slična je situacija i s Općinom Kostrena koja nam daje načelnu podršku, ali zato, unatoč vlastitoj odluci, još nije i nema namjeru izraditi konfliktnu kartu buke oko rafinerije, što je temeljni dokument za ostvarivanje naših prava, posebno na sudu. Jedno je kad ja kažem da mi rafinerija buči, a drugo je kad se to mjerenjem na terenu dokaže. Sve dok se Ina bude samo hvalila svojim društveno odgovornim poslovanjem i dok od Općine budemo dobivali samo parole i tapšanja po ramenu, naš problem neće biti riješen. Zbog toga je dio nas odlučio angažirati odvjetnika i pokušati sudskim putem riješiti stvar, kaže Maračić.

Zasad je u grupi onih koji se spremaju na sud, prema njegovim riječima, pet obitelji iz Urinja, no kada se zna da se čak 60 kućanstava izjasnilo za preseljenje u anketi Eko Kvarnera, taj bi broj u konačnici mogao biti i znatno veći. Time bi pale u vodu teze vodstva Ine o odgovornom pristupu pregovorima o preseljenju, a cijela bi priča mogla dobiti posve novu, pravosudnu dimenziju.

___________________________________________________________________

Komadina: Ne treba koristiti situaciju u kojoj kupac diktira cijene

S obzirom na to da je Aldott uspješan kraj pregovora i skoro preseljenje najavio prilikom potpisivanja Memoranduma o suradnji sa županijom, zanimalo nas je što župan Komadina misli o takvom neodgovornom potezu partnera.

– Ina mora stvarno riješiti problem, a ne fiktivno. Polazište za razgovor treba biti utvrđivanje kompromisnog rješenja. Treba vlasnicima nekretnina ponuditi stvarnu cijenu koju treba utvrditi sudski vještak na način da se vodi računa  i nađe kompromis između tržišne cijene koju umanjuje blizina rafinerije i cijene same nekretnine koju utvrdi sudski vještak. U ovom slučaju ne bi trebalo koristiti situaciju u kojoj kupac diktira cijenu. Otkup nekretnina u blizini rafinerije na Urinju treba riješiti na relaciji Ine i Općine Kostrena koja treba biti medijator, kazao je Komadina.

Uljan: S Inom nismo pregovarali o otkupu

Među stanarima kuća u blizini rafinerije posljednjih se mjeseci spominjala mogućnost da Ina otkupi zemljište u vlasništvu Općine Kostrena na adekvatnoj lokaciji i tamo im izgradi zamjenske stambene objekte. Načelnik Miroslav Uljan kategorički odbija takvu mogućnost, ističući kako između Općine Kostrena i Ine nikad nisu vođeni razgovori o tome.

– Te su glasine netočne. Nikad o tome nismo pregovarali jer to nije stvar Općine nego Ine. Ja sam osobno, na jednom od sastanaka s predstavnicima Ine, spomenuo da jedna tvrtka ima namjeru graditi 40 stanova na Pavekima i da je to možda prilika da se riješi pitanje preseljenja i to je bilo sve, kazao je Uljan, dodavši kako pregovori o preseljenju traju predugo, te da bi Ina, ukoliko doista želi riješiti problem, treba biti fleksibilnija u pregovorima.