RIJEKA Zbog odbijanja plaćanja naknade za troškove prijevoza radnicima, koji iznose ukupno 1.923 kune mjesečno, sedam djelatnika C.S. Dobrice i Izvor Rječine, KD Vodovod i kanalizacija d.o.o., dosad je kao tuženik u sudskim sporovima izgubio 159.786,26 kuna glavnice s kamatama i troškovima sudskog postupka. No, i dalje ne pristaje plaćati radnicima naknadu za troškove prijevoza, a sporovi traju već deset godina. Na dobivenu prvostupanjsku presudu radnika, ViK podnosi žalbe, ali gubi i drugostupanjske presude, pa traži reviziju i revizija je opet na strani radnika. No, ViK ne popušta. A riječ je o zaista minornoj svoti koju bi trebao, kloni li se žalbi na sudske presude, plaćati radnicima na troškove prijevoza.

Na dva najviše izdvojena radna mjesta ViK-a, a to su Dobrica i Izvor Rječine, ne postoji autobusna veza, odnosno ova dva radna mjesta od najbliže autobusne linije udaljena su tri kilometra.

– Do izmjene kolektivnog ugovora krajem 2006. primali smo naknadu u iznosu dvije kune po kilometru. No, to je ukinuto i od tada smo na sudu. Iako smo se tijekom prve polovice 2007. pokušali dogovoriti s tadašnjim direktorom Željkom Mažarom, to nam nikako nije uspijevalo. Preostala nam je tužba, nakon koje je VIK isplatio sva dugovanja, sudske troškove i kamate, pripovijedaju nam djelatnici ViK-a. Čekaju sudsku presudu, a onda će, kažu nam, vrlo rado imenom i prezimenom izaći pred javnost.

 Tužba do tužbe

Naime, bez sredstava za naknadu troškova prijevoza neisplate radnici su ostali 1. ožujka 2007., a tu prvu tužbu podigli su djelatnici Crpne stanice Dobrica, dok se djelatnici na Izvoru Rječine nisu željeli tužiti.

Drugostupanjskom presudom isplaćena je glavnica za 19 mjeseci te zakonske kamate u iznosu od 13.949,91 kn i troškovi postupka u iznosu od 14.666,07 kn, ukupno 28.606,98 kn.

Nakon toga je ViK tražio reviziju Vrhovnog suda i ponovno izgubio.

– Bili smo prisiljeni ponovno tužiti, jer unatoč negativnoj reviziji ViK i dalje nije želio plaćati, iako nam je Mažar tada obećao da će VIK dalje plaćati ako izgubi, kažu nam djelatnici.

Dakle, uslijedila je druga tužba, prvostupanjska, pa drugostupanjska, jer se ViK opet žalio, a tada je direktor bio Andrej Marochini i opet je uslijedila isplata svih sudskih troškova, glavnica i kamata.

Revizija uz radnike

Ukupno je, znači, po dvjema presudama isplaćeno 159.786,26 kn kamata i troškova postupka.

– Ali, i nakon toga uza sve molbe nema isplata i prisiljeni smo ponovo tužiti treći put i to u parnici koja se još uvijek vodi na Općinskom sudu u Rijeci. U međuvremenu, 2012. godine, mijenja se kolektivni ugovor i za onaj dio prijevoza koji smo ispravno dobivali na način da se adekvatni iznos karte za određenu zonu dijeli s brojem radnih dana dnevničara te dobiveni rezultat množi s brojem radnih dana smjenaša. Taj je iznos bio različit za svakog djelatnika svaki mjesec, a time nismo mogli podmiriti ni najjeftiniju cvikalicu, a kamoli mjesečnu kartu. To je od ožujka 2016. ispravljeno, ali je više od 30 radnika pokrenulo sudski spor za naknadu razlike koja je nedostajala do pune cijene karte, a i taj sudski spor je još u tijeku, pripovijedaju nam radnici.

Za očekivati je, jer je riječ o duljem razdoblju i dvjema tužbama, da će i tu biti više od 100.000 kuna kamata i parničnih troškova.

Nova šikaniranja

– Nakon ne znam koliko molbi za miran dogovor u VIK-u ostaju gluhi! A radi se o 1.923 kn mjesečno za ukupno sedam djelatnika C.S. Dobrice i Izvora Rječine, pojašnjavaju nam radnici i naglašavaju da svim spomenutim troškovima treba dodati i troškove revizije, te troškove vanjskih odvjetnika koje je angažirao ViK. A sve ih je moglo stajati tek 8 tisuća godišnje.

Uprava nam kaže da je zaposlenima na CS Dobrica odnosno Izvoru Rječine pokušala izaći u susret stavljanjem na raspolaganje dva službena automobila koja će ih prevoziti na području na kojem nije organiziran javni gradski prijevoz, odnosno od posljednje autobusne stanice u mjestu Bakarac/Kukuljani do mjesta rada CS Dobrica/Izvor Rječine, i natrag, no da taj prijedlog radnici nisu prihvatili.

– To je samo novi način šikaniranja, tamo su sada samo dva djelatnika od kojih jedan ne vozi, pa bi jedan imao automobil, drugome bi oduzeli pravo na prijevoz zbog kojeg se sudimo, kažu djelatnici.

Iz ViK-a nam tvrde da su prihvatili i prijedlog za sklapanje sudske nagodbe, ali ona nije sklopljena jer su radnici nagodbom proširili tužbeni zahtjev na način da su naknadno uključili i razdoblje koje nije bilo obuhvaćeno tužbom.

– Krajem siječnja 2015. protiv ViK-a je podnesena tužba radi isplate naknade za prijevoz i druge grupe radnika. Radnici su potraživali isplatu razlike troškova prijevoza, i to između naknade za prijevoz koja im se isplaćuje i one koja bi im, prema njihovim navodima, trebala biti isplaćena u visini mjesečne pokazne putne karte, za razdoblje od studenoga 2012. do siječnja 2016., a potraživali su i naknadu neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti. Prema kolektivnom ugovoru utvrđeno je pravo radnika na naknadu troškova prijevoza, određena osnovica za obračun naknade za troškove prijevoza, a to je visina cijene mjesečne putne karte te način obračuna naknade troškova prijevoza, a koja se obračunava na način da se iznos mjesečne putne karte dijeli s brojem radnih dana u mjesecu te se tako dobiveni iznos pomnoži s brojem radnih dana iz evidencije prisutnosti na radu.

 Kolektivni ugovor

Radnici tvrde da im KD ViK ne isplaćuje naknadu za prijevoz u cijelosti, već samo djelomično, s obzirom na to da mjesečno ne dobiju puni iznos mjesečne putne karte već iznos razmjeran broju radnih dana koji su, prema evidenciji prisutnosti na radu, proveli na radu. Ali mi smatramo da je u utuženom razdoblju naknada troškova prijevoza tužiteljima obračunata i isplaćena u potpunosti u skladu s odredbama kolektivnih ugovora, odnosno da upravo obračun i isplata naknade troškova prijevoza razmjerno broju dana provedenih na radu predstavlja ispravan način obračuna naknade troškova prijevoza predviđen kolektivnim ugovorima, kako pravo na naknadu prijevoza za svaki dolazak i odlazak s posla ne znači i pravo na puni iznos mjesečne putne karte te kako je kriterij prisutnosti na radu, temeljem kojeg se mjesečno obračunava naknada troškova prijevoza, objektivan i jednak za sve zaposlenike, kažu nam u upravi ViK-a i tvrde da su zaposlenicima izašli u susret suglasivši se s izmjenama kolektivnog ugovora, pa je na kraju propisano da zaposlenici imaju pravo na naknadu troškova prijevoza u visini cijene mjesečne putne karte javnog gradskog, odnosno javnog prijevoza, bez obzira na dane provedene na radu, ali im se zbog njihove odsutnosti tijekom godine zbog korištenja godišnjeg odmora, plaćenog i neplaćenog dopusta i slično, neće isplaćivati naknada troškova prijevoza za kolovoz.

– Ovakvom regulacijom otklonjena je svaka možebitna neudomica vezana uz pitanja naknade troškova prijevoza, tvrdi uprava ViK-a.