Snježana Juričić niz je godina godina glavna sestra jedne od navećih bolnica u državi, Kliničkog bolničkog centra Rijeka. U svojstvu pomoćnice ravnatelja za sestrinstvo, što je službeni naziv njezine funkcije u upravi KBC-a Rijeka, doživjela je više promjena na čelu riječke bolnice pa se, iako to ona sama ne bi nikad istaknula, za nju slobodno može reći da je trenutno profesionalac s najdužim stažem u upravi riječkog KBC-a. Strpljiva, nikad bez osmjeha i tople riječi, jedna od danas sve malobrojnijih osoba kojima ništa nije teško, Snježana Juričić prava je predstavnica svoje profesije koja se oduvijek u prvom redu povezivala sa ženama.

– Povezanost Dana žena s medicinskim sestrama duboka je i povijesna. Naime, povijesno gledano sestrinstvo je, već od samih početaka čovječanstva, bilo jedno od rijetkih zanimanja dostupnih ženama te je jedno od područja u kojima su se žene s vremenom izborile za obrazovanje i profesionalno priznanje, čime se sestrinstvo iz prvobitne njege i brige oko bolesnika pretvorilo u znanstveno utemeljenu profesiju. Stoga smatram da se medicinske sestre s pravom uzimaju kao simbol požrtvovnosti i snage žena u borbi za vlastiti identitet, samostalnost, ravnopravnost, pravo glasa i bolju poziciju u društvu. A za mene osobno Dan žena znači i dan u kojem slavim svoj rođendan.

SVE VIŠE MUŠKARACA

Sestrinstvo se i danas gleda kao žensko područje i ženska struka. No, stvari se polako mijenjaju te je udio muškaraca u vašoj profesiji sve veći. Kako to tumačite?

– Upravo tako, napretkom profesije sestrinstvo je postalo zanimljivo i muškarcima. Danas se broj muškaraca u sestrinstvu stalno povećava te se trenutno, u našoj ustanovi, kreće oko 25 posto od ukupnog broja zaposlenih medicinskih sestara, što nije zanemariv broj. Medicinski tehničari su ključan dio tima, posebno na odjelima kao što su objedinjeni hitni bolnički prijem, anestezija i operacijske sale, interventna dijagnostika i liječenje, dijaliza, psihijatrija, ali i u brojnim drugim timovima. Rekla bih da su to radna mjesta na kojima je potrebna veća fizička snaga i aktivnost gdje se muškarci sa svojim tjelesnim predispozicijama bolje prilagođavaju od žena. No, svakako bih voljela naglasiti da nema nikakve razlike u profesionalnoj izvrsnosti između medicinskih sestara i medicinskih tehničara.

Foto Nikola Blagojević

Sestrinski posao i općenito rad u zdravstvu ubraja se u zahtjevne poslove koji traže potpunu posvećenost i ostavljaju ograničeno vrijeme za privatan život, za obiteljski život, za majčinstvo. Kako se medicinske sestre danas nose s time, kako pomiruju ta dva svijeta?

– U sestrinstvu i općenito u zdravstvu veliki je utjecaj posla na privatnost posebno zbog specifičnog načina rada koji uključuje dežurstva, smjenski rad, rad vikendima i blagdanima što značajno otežava planiranje privatnog vremena, provođenje slobodnog vremena s partnerom, posvećenost obitelji te izazove majčinstva čini dodatno zahtjevnim. U takvim situacijama neophodna je pomoć ostalih članova obitelji, a usuđujem se reći i šire zajednice gdje bi ženama s takvom radnim ritmom trebale biti na raspolaganju beneficije poput veće dostupnosti smjenskih dječjih vrtića, produženih boravaka za djecu, kao i ponuda ostalih resursa koji mogu pomoći u brizi za djecu ili starije članove obitelji, čime im se posredno olakšava balansiranje između zahtjevne karijere i privatnog života.

SESTRE PODUZETNICE

Medicina je jedno od brojnih područja danas u kojem većinu čine žene, ali na upravljačkim mjestima i dalje su većinom muškarci. Sestrinstvo je pak oduvijek bilo po tom pitanju u sjeni liječničkog posla, no sestre su danas visoko educirane i imaju alate za upravljanje i donošenje odluka. Gdje je po tom pitanju sestrinstvo danas i gdje ga vidite u budućnosti kad su u pitanju vodeće pozicije?

– Sastav članova uprave u KBC-a Rijeka demantira navedeno. Odnedavno na čelu naše ustanove kao v.d. ravnateljice nalazi se prof. dr. Alemka Brnčić Fischer, kao prva žena na upravljačkoj poziciji u jednom od KBC-ova na teritoriju Republike Hrvatske, a jedan jedini član uprave, od ukupno nas šest, je muškarac i radi se o pomoćniku za opće i tehničke poslove, sigurnost i investicije. Uzimajući u obzir veličinu i važnost ustanove, mislim da je to dobar primjer značajne uključenosti žena u upravljačku strukturu. Sestrinstvo je pak tako, u poziciji pomoćnice ravnatelja za sestrinstvo valorizirano i priznato kao značajan segment u cjelokupnoj radnoj organizaciji, a time je ujedno, jednoj magistri sestrinstva, dana mogućnost realizacije obrazovanjem stečenih kompetencija vezanih za upravljanje i donošenje odluka na visokoj menadžerskoj razini. Ono što vidim u budućnosti te se svesrdno tome nadam, jest razvoj akademskih karijera u sestrinstvu nakon stjecanja doktorata znanosti te prelazak kolegica i kolega iz isključivo kliničkog rada u znanstveno-nastavnu sferu kroz strukturiran sustav napredovanja na visokim učilištima i fakultetima. Dosad je u Primorsko-goranskoj županiji desetak kolegica s aktualno završenim doktoratom znanosti, a više od polovice navedenih je u znanstveno-nastavnom zvanju docenta, dok je jedna kolegica na mjestu izvanredne profesorice znanosti čime je sestrinstvu otvoren put k vodećim pozicijama i u visokom obrazovanju.

Kakva je budućnost sestrinstva kad su u pitanju ovlasti u radu budući da su sestre danas educirane i sve samostalnije u svojem poslu?

– Budućnost sestrinstva je u jačanju identiteta profesije i vlastitoj autonomiji. Medicinska sestra već danas više nije samo produžena ruka liječnika, već ravnopravan partner u zdravstvenom timu s ključnom ulogom u dijagnostici, liječenju i dugotrajnoj skrbi. U tijeku je proces prihvaćanja sve odgovornije uloge medicinske sestre u zdravstvenom sustavu, ali i u biomedicinskim znanostima. Stjecanjem novih znanja kroz visoki stupanj obrazovanja i vlastita znanstvena istraživanja pretvara se u samostalnog pružatelja zdravstvene skrbi u tzv. naprednoj sestrinskoj praksi donoseći samostalno odluke u okviru svojih profesionalnih kompetencija. Kao primjere u praksi, navest ću da su krajem listopada 2024. medicinske sestre i tehničari prvostupnici sa specijalizacijom iz hitne medicine kroz u Zakonu o sestrinstvu usvojene promjene, dobili ovlast davanja terapije ili lijeka pacijentu bez nazočnosti liječnika. Patronažne sestre i sestre u primarnoj zdravstvenoj zaštiti sve više djeluju samostalno u prevenciji zdravlja i edukaciji pacijenata, preuzimajući brigu o kroničnim bolesnicima u njihovim domovima, što značajno smanjuje pritisak na liječnike obiteljske medicine. Budućnost također otvara vrata za sestre poduzetnice koje će voditi vlastite prakse i savjetovališta – primjerice za njegu kroničnih rana, edukaciju dijabetičara i palijativnu skrb te pružati konzultantske usluge iz zdravstvene njege i prevencije zdravlja.

IZAZOVNA PROFESIJA

Kakav je interes žena danas za sestrinstvo i kako objašnjavate pad interesa medicinskih sestra za poslove u sestrinstvu, posebice u bolničkom segmentu?

– Ne bih tu posebno izdvajala žene, već mogu govoriti općenito o populaciji mladih ljudi koji se odlučuju za odabir profesije i svoju budućnost u medicini. Sestrinstvo je još uvijek struka koja je učenicima završnih razreda osnovnih škola zanimljiva prilikom upisa u srednju školu te za koju postoji interes. Prijašnjih godina, po mojim saznanjima, sva mjesta u tri razredna odjeljenja formirana za zanimanje medicinska sestra/tehničar opće njege u Medicinskoj školi u Rijeci, bila su popunjena u prvom upisnom roku. Po završetku školovanja velik dio njih odlučuje se za nastavak obrazovanja na srodnim fakultetima i visokim učilištima, dok se samo dio upućuje izravno na tržište rada. Rad u bolničkom segmentu, što sam već ranije rekla, zahtijeva od zaposlenika, posebno mladih novozaposlenih djelatnika, rad u smjenama, vikendima i blagdanima, što smanjuje atraktivnost i povećava zahtjevnost radnog mjesta. S druge strane, rad u velikoj zdravstvenoj ustanovi kao što je KBC Rijeka kao pružatelju tercijarne zdravstvene zaštite, predstavlja izazov i mogućnost napredovanja, kako u stručnom, tako i u karijernom smislu, kao u niti jednoj drugoj zdravstvenoj ustanovi u županiji i šire. Uzimajući u obzir značajan nedostatak zaposlenika i mogućnost zapošljavanja u svim zdravstvenim ustanovama, velikom broju socijalnih i edukativnih ustanova, gdje medicinske sestre i tehničari nalaze svoje mjesto u sistematizaciji rada te različitim preferencijama mladih ljudi, teško je očekivati značajnija poboljšanja pri zapošljavanju isključivo u bolničkom segmentu. Zasad održavamo broj zaposlenih medicinskih sestara stabilnim čineći razne aktivnosti koje su nam na raspolaganju. Maksimalno se trudimo oko motivacije i pridobivanja kadrova već tijekom njihovog školovanja, odabirom stručnih i obazrivih mentora koji su im podrška prilikom obavljanja stručne prakse. Već treću godinu zaredom raspisali smo stipendije za učenike srednje medicinske škole i studente Fakulteta zdravstvenih studija.

Kako je u vremenu brzih promjena medicinskih znanosti, kao i u vremenu sve većih izazova u zdravstvenom sustavu, potrebna kontinuirana edukacija i neophodan nastavak cjeloživotnog stručnog usavršavanja te permanentno stjecanje novih znanja i vještina, naša ustanova to potiče i podupire, čime doprinosi osobnom i profesionalnom rastu svakog pojedinca. Zadovoljstvo i osjećaj ostvarenosti svakog zaposlenika nam je na prvom mjestu, što nastojimo prenijeti svakom potencijalnom kandidatu za zaposlenje u našoj ustanovi. KBC Rijeka na svojim brojnim radilištima pruža pregršt mogućnosti odabira rada, s djecom ili odraslima, u polikliničko-konzilijarnoj zdravstvenoj zaštiti, u stacionaru ili hitnoj službi. Prema svojim željama i sposobnostima, zaposlenici mogu odabrati rad u kirurškim, internističkim ili specijalističkim granama medicine poput anestezije, pedijatrije, ginekologije, onkologije i neurologije. Kao svaki odgovoran i zahtjevan posao sestrinstvo nosi svoje izazove, ali i svojevrsno zadovoljstvo i ispunjenost. Svim mladim ljudima koji razmišljaju odabrati sestrinstvo kao profesiju, poručila bih da budu uporni, marljivi i odvažni, da prihvate ovo humano zanimanje kao mogućnost da izraze svoju empatiju i hrabrost, da pomognu onima koji zdravstvenu pomoć trebaju, da sva svoja znanja i vještine stečene obrazovanjem primjene za boljitak pojedinca i zajednice u cjelini te pomognu društvu da zdravlje stavi na prvo mjesto. Svojim radom u zdravstvenom sustavu imaju mogućnost involvirati se u život čovjeka od rođenja pa sve do njegove smrti, radovati se svakom novom životu, svakom ozdravljenju i pomoći koju su nekom pružili. Učiniti zdravstvene probleme podnošljivijim, tugu i nevolju prihvatljivijim te napose, doživjeti iskrenu zahvalnost čovjeka kojemu si pomogao, neprocjenjivo je iskustvo. Na kraju, čestitam Dan žena svim ženama, a posebno onima koje svojim radom, empatijom, strašću i marljivošću mijenjaju svijet i čine ga boljim mjestom za sve nas.

PRUŽITI MAKSIMUM ZNANJA I UMIJEĆA

Dugi niz godina glavna ste sestra riječke bolnice odnosno pomoćnica ravnatelja za sestrinstvo. Kako izgleda vaš radni dan i koji su izazovi vašeg posla?

– Moj radni dan, odnosno vrijeme provedeno isključivo na radnom mjestu, uglavnom je vezan uz administrativne poslove te mi ponekad nedostaje onaj izravni doticaj s pacijentima i njihovim obiteljima za što sam se primarno educirala i što je bio moj izbor prilikom odabira zanimanja. Kroz cjeloživotno obrazovanje i potporu uprave, tijekom svog mandata pomoćnice ravnatelja za sestrinstvo, završila sam jednogodišnje stručno usavršavanje Mini MBA: Menadžment u zdravstvu, čime sam proširila svoje kompetencije i stekla praktične vještine i znanje menadžera koji upravljaju ili koji su potencijalni sudionici u upravljanju zdravstvenim ustanovama, zdravstvenim osiguranjem ili zdravstvenom administracijom na bilo kojoj razini. Navedeno mi je značajno olakšalo snalaženje u administraciji, ne samo onoj vezanoj za medicinu, već i procese vođenja financija i javne nabave. Najizazovniji, ali i najdraži dio posla pronalazim u radu s kolegama, medicinskim sestrama i tehničarima, kao i ostalim kadrovima kojima sam neposredno nadređena, primaljama, fizioterapeutima, radnim terapeutima, laboratorijskim tehničarima i inženjerima, radiološkim tehničarima i inženjerima, farmaceutski tehničarima, dentalnim asistentima, njegovateljima, spremačicama, praljama i djelatnicima u bolničkoj kuhinji. U radu s navedenim zaposlenicima pronalazim načine da uskladim njihove želje, mogućnosti i potrebe u profesionalnom pogledu s efikasnom organizacijom rada, kao i učinkovito i kvalitetno pruženom zdravstvenom skrbi te na kraju sa zadovoljstvom pacijenata, što je zaista pravi izazov u trenutnim okolnostima nedostatnog broja kadrova na tržištu rada. U tom smislu se trudim pružiti maksimum svog znanja i umijeća.