RIJEKA – U kapeli Bezgrješnog Začeća BDM Dominikanskog samostana u Rijeci održana je tribina sjećanja na prof. dr. sc. dominikanca patera Marijana Jurčevića koji je u mnogome zadužio ne samo riječku Crkvu nego i grad Rijeku. To da je svojim djelovanjem u ovom gradu gotovo pedeset godina postao institucija pokazao je i odaziv na tribinu – jer Riječani su kapelu ispunili do posljednjeg mjesta – kao i sve što je na njoj rečeno.

Poštovanje i zahvalnost

Skup su inicirali nekadašnji studenti prof. Jurčevića – prof. Marko Medved i prof. Richard Pavlić, a organiziran je u suradnji Riječke nadbiskupije i Dominikanskog samostana. S poštovanjem i zahvalnošću su o p. Marijanu govorili mnogi, sjećajući se prije svega njegovih triju riječkih katedri. Desetljećima je bio profesor na Visokoj bogoslovnoj školi, zatim na Teologiji u Rijeci – sve do 2010. godine, a predavao je i na riječkom Pedagoškom fakultetu; desetljećima je dominikanska crkva sv. Jeronima u središtu Rijeke nedjeljom u 11.30 sati – kada je redovito služio misu – bila prepuna vjernika, a treća njegova katedra bile su tribine koje je održavao u Dominikanskom samostanu, četvrtkom u 20 sati i to neprekidno od svojega dolaska u Rijeku.

Rođen je 1939. u Kovačima pored Tomislavgrada – preminuo je 30. srpnja 2017. u bolnici pored Nove Gradiške, i pokopan na riječkom groblju Kozala. Prvo je u Rijeci živio i radio od 1966. do 1968. godine, a iz Rijeke je otišao na usavršavanje iz dogmatske teologije u Francusku i zatim u Kanadu, gdje je doktorirao. Iz Kanade se u Rijeku za stalno vratio 1973. godine, i djelovao kao profesor, svećenik i duhovnik, propovjednik.

Na skupu su o njemu govorili sveučilišni profesori Josip Grbac, Richard Pavlić i Marko Medved, te njegovi prijatelji Miroslav Radić, Anđelko Vlah, Vladimir Žmak, Marija Mioč i drugi, pročitan je i tekst umirovljenog nadbiskupa Ivana Devčića, a skup je pozdravio prior samostana Ivan Dominik Iličić.

Riječani ispunili kapelu u Dominikanskom samostanu do posljednjeg mjesta / Snimila Ana KRIŽANEC

Upućivao na bitno

Profesor Pavlić, koji je prof. Jurčevića naslijedio na katedri dogmatske teologije na riječkoj Teologiji rekao je da je teološka antropologija bila jedna od specijalnosti dr. Jurčevića, da je osim antropologije s lakoćom predavao i niz predmeta iz dogmatske teologije, da je svojim predavanjima uvijek oduševljavao slušatelje, da je znao biti i intrigantan.

– Znao je voditi po rubu, provocirati slušatelja, davati slikovite odgovore, znao je stvari koje smo smatrali jasnima staviti u pitanja, poticati na istraživanje. Doživljavao sam ga kao znanstvenog mistika… Upućivao je na bitno, na sržno, na optimizam, rekao je među ostalim prof. Pavlić.

Marijan Jurčević je bio član Reda propovjednika, i bio je istinski propovjednik, i to – Propovjednik Ljubavi, kako je u svojem sjećanju na njega obrazloženo naglasio vjeroučitelj Miroslav Radić, nazvavši ga duhovnim ocem mnogih generacija studenata i drugih mladih koji su se oko njega okupljali, na njegovim misama i konferencijama četvrtkom.

– Pater Marijan je bio svojevrsni suvremeni zaštitnik naše Rijeke. Zaštitnik od napada na vjeru izvana i iznutra, zaštitnik od sladunjave i pretjerano emocionalne duhovnosti, zaštitnik od nekulturnih i neargumentiranih napada na Crkvu i s lijeva i s desna, zaštitnik od pesimizma, egoizma, mržnje prema drugima i drugačijima, zaštitnik od vjerskog ekstremizma iz redova svih religija, zaštitnik od raznih negativnosti u društvu, ali i u Crkvi, zaštitnik čovjeka od krive slike Boga. Marijan nas je pola stoljeća štitio riječju izgovorenom i napisanom ne samo na nedjeljnim propovijedima i na tribinama četvrtkom, nego i na teološkim i drugim predavanjima, na brojnim simpozijima, okruglim stolovima, predstavljanjima knjiga, otvorenjima izložbi, duhovnim obnovama, u emisijama na radiju i televiziji, u knjigama, časopisima, novinama vjerskim i svjetovnim, u neposrednim razgovorima, sumirao je Radić.

Svojim djelovanjem u Rijeci tijekom gotovo pedeset godina pater Marijan Jurčević postao je institucija / Foto Sergej DRECHSLER

Naglasak na pitanja

Profesor Grbac, kolega prof. Jurčevića rekao je da ga je doživljavao prvenstveno kao velikog prijatelja, mentora, inspiratora mnogih ideja.

– Bio je osebujan čovjek, veliki teolog, i još veći antropolog, skroman čovjek. Bio je kritičan prema onome što se događalo i događa u Crkvi, još više nego prema onome što se događa u društvu. Po meni, taj kritički duh danas nedostaje. Bio je čovjek koji je inspirirao na razmišljanja. Vjera i razum bili su temelj njegovih promišljanja; znao je jako pametno govoriti o Bogu, ali još pametnije o čovjeku. To je bilo ono što nas je sve obogaćivalo, poručio je prof. Grbac.

Josip Grbac / Snimila Ana Križanec

U pročitanom tekstu umirovljenog nadbiskupa Devčića, među ostalim je zapisano da je Drugi vatikanski sabor neizbrisivo obilježio pastoralni i teološki rad dr. Jurčevića.

– Predavao je tako da je više stavljao naglasak na pitanja nego na odgovore. Tako je svoje studente i slušače poticao da i sami počnu pitati i tražiti odgovore. I kao predavač na katedri i kao sudionik brojnih tribina, simpozija, seminara Jurčević se uvijek isticao kritičkim pristupom. U tom smislu autoritet mu je malo značio. Traženje odgovora bilo mu je važnije nego sami odgovori, zapisao je, a uz to također da je svojim tribinama, na Teologiji u Rijeci i kod dominikanaca, osposobljavao vjernike laike za aktivnu ulogu u Crkvi i društvu. Zaključio je da je rukopisna ostavština prof. Jurčevića velika, da je treba objaviti – da je to »dug koji mu dugujemo mi njegovi kolege s fakulteta i svi njegovi prijatelji«.

Osobna sjećanja

Osobna sjećanja na prof. Jurčevića iznijeli su i neki drugi sudionici tribine, a prof. Medved, koji je program vodio, zaključio je:

– Danas, s pontifikatom pape Franje, još je jasnije kako je prof. Jurčević bio u pravu: u poimanju crkvenosti kao zajedništva, u kritici klerikalizma, u odbijanju samorazumljive i nereflektirane vjere, čak i onda kada ona dolazi od autoriteta u Crkvi, u dijalogu vjere i znanosti, u dijalogu vjernika i ateista. Kršćanstvo koje je pater Marijan propovijedao i živio onakvo je kakvo treba čovjeku postmodernog vremena.

Marko Medved / Snimila Ana KRIŽANEC