Dani prožeti poviješću, od Chicaga i Prvog maja do Okučana i Bljeska, neminovno donose i silno pojačanje, pravu uzbunu emocija.

Institucije potiču institucionalna obraćanja koja, ma kako ih doživljavali, uvijek imaju i svoju jasnu potku – politički probitak, jačanje svojih pozicija, osvajanje ili očuvanje vlasti.

Kad je u pitanju institucionalna Rijeka, tradicionalno je golema disproporcija između doživljaja jednog od najvažnijih gradova SAD i gradića na zapadu Slavonije ili drugih mjesta Hrvatske gdje se Bljesak reflektirao. Točnije, da nema MO Zamet, teško da bi se itko s razine “službenog stava” i oglasio o Bljesku i njegovim žrtvama, pa tako ni onima s područja Rijeke i njezine šire okolice.

Srećom, biologija još uvijek dozvoljava da ima ljudi, ima onih koji ne zaboravljaju, koji se sjete. Ima veterana i njihovih udruga koje sve osamljenije zapale svijeću i polože cvijet.

– Nismo se pomirili, ali smo nekako navikli da ako nećemo mi, nema tko. Pa smo se lijepo organizirali, mi, isti oni koji smo to činili i u godinama kad je bilo najpotrebnije.

S obzirom da nam je jednako tako jasno da se i kroz obrazovni sustav Domovinski rat jedva spominje, na počivališta naših dragih suboraca, divnih ljudi koji su dali svoje živote za slobodu ove zemlje, poveli smo i našu djecu.

To su redom već ljudi u svojim najboljim godinama, mi pak znamo da upravo zbog toga što naša kao i biologija svakog živog stvora ima svoj početak i kraj, ne prenesemo li sjećanje, ne prenesemo li emociju i nesebičnost koja je krasila naše poginule, neće proći tako mnogo godina, a da se o njima neće znati gotovo ništa.

Ispričao nam je to Đani Tomičić, danas pomorac na Jadrolinijinim trajektima, nakon što je s ekipom s kojom je otišao u rat na groblju u Jelenju obišao mjesto vječnog počinka Zlatka Huskića, izvidnika 8. Domobranske pukovnike koji je poginuo prvog dana Bljeska.

Stradao je na položajima u Lici gdje je također, kako bi se onemogućilo slanje pojačanja neprijateljskih snaga s tog dijela ratišta, bilo jako mnogo djelovanja, i to točno 1. svibnja. Đaniju, također izvidniku, Zlatko je izdahnuo na rukama.

Spomen su posvetili i Sergiju Šimcu, pripadniku Ajkula koji je pak život izgubio 3. svibnja.

Njihove će grobove sutra, tradicionalno obići i članovi UHDDR Grobnišćine, dostojanstveno i zajedno, onako kako to čine svih ovih godina.