Muke investitora

Ruska obitelj preselila u Rijeku: šuma hrvatskih propisa zagorčala život Nataliji i Yuryju Besolovu

Damir Cupać

Dobili smo rješenje Porezne uprave o doprinosima za supruga koja ga je uvela kao stranca u Hrvatskoj, a ne kao zaposlenika tvrtke. Tražili smo pojašnjenje, a u Poreznoj upravi su rekli da su takve podatke dobili od HZZO-a, a ovi od HZMO-a, priča Natalija Besolov



Natalija i Yury Besolov preselili su se iz ruskoga grada Taganrog u Rijeku zbog Natalijinih problema s alergijom kako bi živjeli na Kvarneru jer im je odgovarala klima. U Rusiji su prodali sve što su imali, otvorili tvrtku u Hrvatskoj i krenuli u građevinski posao.



Nataliju najviše plaši mogućnost da joj suprug dobije izgon iz Hrvatske.   – Za produženje boravka MUP od nas traži ugovor o radu, potvrdu od poslodavca o prosječno isplaćenoj plaći i doprinosima kao potvrdu izbora prihoda. Živimo u strahu i umjesto da radimo na projektu u koji smo krenuli trošimo dragocjeno vrijeme na probleme s HZMO-om koji ne želi postupiti u skladu sa Zakonom o strancima, ogorčena je Natalia.


– U kolovozu prošle godine došli smo na odmor na Kvarner. Nakon dugo vremena sam riješila probleme s alergijom. Razgovarala sam sa suprugom o preseljenju u Rijeku i on se složio. Vrlo brzo smo sve realizirali. Otvorili smo tvrtku i bili smo spremni uložiti u posao 100.000 eura. Kupili smo građevinski teren, ishodovali sve potrebne dokumente i dozvole za izgradnju poslovno-stambenog objekta. Nakon otvaranja tvrtke dobili smo ugovore o radu suprug i ja kao članovi uprave koje smo dostavili MUP-u, otvorili smo radne knjižice, dostavili sve dokumente za registraciju u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (HZMO) i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO). Knjigovodstveni servis je izračunao doprinose, a naša tvrtka plaća sve obveze u skladu sa zakonom i na vrijeme, priča Natalija na prilično dobrom hrvatskom.




Problemi su počeli nakon nekoliko mjeseci s HZMO-om. Natalija ih doživljava toliko velikim da se boji da bi mogla s obitelji biti izgnana iz Hrvatske.


  Na osnovi greške


– Devet mjeseci nakon otvaranja tvrtke dobili smo rješenje Porezne uprave o doprinosima za moga supruga koja ga je uvela kao stranca u Republici Hrvatskoj, a ne kao zaposlenika tvrtke. Tražili smo pojašnjenje, a u Poreznoj upravi su rekli da su takve podatke dobili od HZZO-a, a ovi od HZMO-a. Ispada da institucije rade na osnovi greške, a ne po zakonu. Jer, u Zakonu o strancima je navedeno da »Stranac može raditi u RH na temelju radne ili poslovne dozvole«, a u riječkoj ispostavi HZMO-a tvrde da član uprave, što moj suprug je, ne može biti prijavljen kao zaposlenik svoje tvrtke i ne žele ga prijaviti kao radnika. HZMO je uzeo njegovu radnu knjižicu, te prekrižio popis naše tvrtke bez navođenja razloga. Drži je i danas, a po zakonu ona mora biti kod poslodavca. Apsurdno je da imamo tvrtku i ulažemo novac, a HZMO nam onemogućava isplatu plaće, poreza i doprinosa, ogorčena je Natalija Besolova.


Središnja služba HZMO-a tvrdi da je Yuryju Besolovu priznato svojstvo osiguranika na mirovinsko osiguranje na temelju članka 13. Zakona o mirovinskom osiguranju kao članu uprave trgovačkog društva AHAT d.o.o. na temelju izvatka iz sudskog registra, te poslovne dozvole koju je nadležno tijelo na zahtjev stranca kao osnivaču navedenog trgovačkog društva izdalo na temelju članka 134. Zakona o strancima, te odobrenja za privremeni boravak nadležne policijske uprave kao i ostale dokumentacije propisane Pravilnikom o vođenju matične evidencije HZMO-a. 


– Budući da je navedenoj osobi u skladu s navedenim zakonskim odredbama priznato svojstvo osiguranika kao članu uprave trgovačkog društva, a ne kao radniku na temelju zasnovanog ugovora o radu, u sukladu s člankom 291. Zakona o radu radna knjižica nije pohranjena kod poslodavca već je pohranjena u predmetu nadležne područne službe mirovinskog osiguranja koja je dužna prema Pravilniku o radnoj knjižici, nakon izvršene obveze plaćanja doprinosa za mirovinsko osiguranje od strane samostalnog obveznika doprinosa, upisati razdoblje staža osiguranja u radnu knjižicu. 


Da bi se strani državljanin, član uprave trgovačkog društva kojem je nadležno tijelo izdalo poslovnu dozvolu, osigurao na mirovinsko osiguranje kao osoba u radnom odnosu, poslodavac mora pri uspostavljanju prijave za vođenje matične evidencije dostaviti, među ostalom dokumentacijom propisanom člankom 15. navedenog Pravilnika, i ugovor o radu kojim se zasniva radni odnos između radnika i poslodavca, navode u Središnjem uredu. 


U HZMO-u dalje objašnjavaju da sklapanjem ugovora o radu, kao dvostrano obveznog i konsenzualnog ugovora, ugovorne stranke, poslodavac i radnik, preuzimaju određena prava i obveze propisane Zakonom o radu i drugim zakonskim odredbama. Ugovor o radu sklapa u ime poslodavca osoba koja je prema Zakonu o trgovačkim društvima ovlaštena za zastupanje.  

Teško uložiti novac


– Iz priloženog ugovora o radu neosporno je da je navedena osoba, Yury Besolov, potpisana i u svojstvu poslodavca i radnika. Kako član uprave trgovačkog društva koji je upisan u sudski registar ne može sklopiti ugovor o radu sa samim sobom na temelju Zakona o trgovačkim društvima, navedena osoba ne može kao član uprave biti prijavljena na mirovinsko osiguranje u svojstvu radnika. Stoga je nadležna područna služba, postupajući prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju prema kojima je Zavod obvezan utvrditi točnost i potpunost podataka koji se unose u matičnu evidenciju i koji služe za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja, navedenoj osobi ispravno i pravilno utvrdila svojstvo osiguranika kao članu uprave trgovačkog društva, zaključili su u Središnjem uredu HZMO-a.  

Drugim riječima, obitelj Besolov morat će pročitati jednu omanju knjižnicu hrvatskih propisa kako bi pokušala riješiti svoje probleme i odagnati strah od izgona Yuryja Besolova.


I to na jeziku i s pravnim izrazima koje sigurno neće moći dešifrirati. Do sada je puno toga napisano o šumi propisa koja onemogućava strane investicije.


Ova priča još je jedan dokaz koliko je teško uložiti novac i pokrenuti posao kao stranac u Hrvatskoj. Još se nekako može živjeti sa zakonima, ali kada krene citiranje pravilnika…