Pročelnica Odjela za hematolgiju i onkologiju riječke Klinike za pedijatriju prof. dr. Jelena Roganović objašnjava da su šanse za izlječenje djece koja boluju od ne-Hodgkinova limfoma danas prilično velike, a liječenje se u djece provodi prema suvremenim internacionalnim onkološkim protokolima, a usmjereno je na  podtip limfoma i proširenost bolesti.

– Ne-Hodgkinovi limfomi su maligne neoplazme limfatičnog tkiva. Osnova liječenja je polikemoterapija, to jest primjena više vrsta citostatika. Zadnjih pedesetak godina je prognoza pedijatrijskih bolesnika s ne-Hodgkinovim limfomima značajno poboljšana i danas se više od 85 posto ove djece izliječi. Prema novijim izvještajima, desetgodišnje preživljenje – koje se smatra izlječenjem, jer su nakon ovog razdoblja recidivi izuzetno rijetki – iznosi 90,6 posto, ističe Roganović.

Odbijanje terapije ipak iznimka

Liječnica na čijem je odjelu početkom kolovoza zaprimljen bolesni  devetogodišnjak čiji su roditelji odbili njegovo liječenje od ne-Hodgkinova limfoma kemoterapijom, naglašava i razliku u rezultatima liječenja malignih bolesti u djece i odraslih. Naime, maligne neoplazme u djece imaju značajno bolji odgovor na kemoterapiju, djeca kemoterapiju bolje podnose od odraslih i puno je manje nuspojava.

– Radi pojašnjenja novinskih napisa, ističem da je razlika između limfoma i akutne leukemije arbitrarna i zapravo se radi o istoj neoplazmi u spektru od lokalizirane do proširene bolesti. Neliječeni limfom, koji je u početku lokaliziran u limfnim čvorovima, progredira i zahvaća druga tkiva i organe, a kada infiltrira koštanu srž naziva se leukemijom, zaključuje Roganović.

 Iako u Kliničkom bolničkom centru Rijeka i Klinici za pedijatriju, gdje je u subotu devetogodišnjak preminuo,  nitko ne želi komentirati konkretan slučaj, liječnici su složni u jednom: ovako radikalan slučaj opiranja roditelja teško bolesnog djeteta konvencionalnim metodama suvremene medicine dosad nije zabilježen u Hrvatskoj.

Predstojnik riječke Klinike za pedijatriju prof. dr. Goran Palčevski, potvrđuje da danas sve više roditelja dolazi s idejama o alternativnom liječenju svoje djece.

– Odbijanja terapije ipak su iznimka. No, svakako treba znati da je prošlo vrijeme kad ste pacijentu propisali terapiju, a roditelji su je bespogovorno prihvatili, kaže Palčevski.

Predstojnik riječke Klinike za pedijatriju dodaje da znanstveno još nije potvrđeno da se travama može pobijediti rak.

– Također, ne mogu prihvatiti da se u bolnici pacijente liječi alternativnim načinima umjesto medicinom utemeljenom na dokazima, naglašava Palčevski.

Na pitanje kad je posljednji put neki roditelj u Dječjoj bolnici Kantrida odbio liječenje djeteta po svim protokolima službene medicine, kaže da takvih slučajeva nije bilo otkad je predstojnik, ali se sjeća primjera roditelja, inače Jehovnih svjedoka, koji su svojevremeno odbijali transfuziju koja je bila potrebna njihovom djetetu.

Za razliku od tog slučaja koji je ipak riješen dogovorom, Palčevski podsjeća i na jedan slučaj stariji od deset godina kad su roditelji djeteta hospitaliziranog na Kantridi odbijali operaciju o kojoj je djetetu ovisio život.

U interesu djetetovog života pokrenuta procedura za oduzimanje skrbništva, no nesretno dijete to nije dočekalo: umrlo je dan prije nego što je stiglo rješenje o oduzimanju skrbništva roditeljima.

Opširnije u tiskanom izdanju Novoga lista