RIJEKA – Svaka ozbiljna i organizirana zemlja u svom sigurnosnom sustavu mora imati antiterorističke postrojbe. Kad je Hrvatska u pitanju, tim više jer se nalazi na sjecištu mnogih puteva, kultura, na koridorima kojima se prelamaju povijest, kako vidimo i budućnost ovog dijela svijeta.

Rođeni u ratu

Riječ je o jednim od najsposobnijih i najobučenijih jedinica policije, odnosno ljudi koji ih sačinjavaju. Ono što je posebno karakteristično za Hrvatsku je činjenica da je i u toj domeni, kao i u svim drugima, bila prisiljena čitavu priču stvarati iz temelja, iz početka, bez potrebnih sredstava i u vremenu koje je bilo nekoliko puta kraće nego što bi se takve jedinice stvarale u mirnodopskim vremenima. I baš kao što se temelj današnje moderne Hrvatske nalazi u periodu Domovinskog rata, tako je i taj silno važni segment vojske i policije, onaj što jamči sigurnost svih stanovnika, rođen upravo u tom razdoblju.

Tri desetljeća kasnije – ATVP Rijeka

Početkom 1993. godine, stupanjem na snagu novog ustroja Vojne policije, nastala je i Antiteroristička vojna policija, poznata i po kratici ATVP. Kao dan osnivanja postrojbe koja je do danas zadržala tradiciju i profesionalnost elitnih snaga Vojne policije i OSRH stvorenih u ratu, obilježava se 1. ožujka 1993. godine. Odmah nakon tog datuma, osnivaju se i vodovi ATVP-a u četiri najznačajnija hrvatska regionalna centra – Zagrebu, Splitu, Osijeku te dakako i ATVP Rijeka.

Rekli smo da je Hrvatska sve sama stvarala, pa tako i antiterorističke postrojbe, tako da je nemoguće bilo slagati ni tu osjetljivu i značajnu antiterorističku priču bez – dragovoljnosti. Da bi nastao ATVP, u njega su ulazili većinom iskusni borci iz sastava vojne policije i raznih specijalnih postrojbi Hrvatske vojske. I onda su kroz najteže ratne zadatke stvarali osnovu što će i u miru jamčiti sigurnost.

Opasno i pogibeljno

Zapovjednik ATVP Rijeka bio je Dragomir Javor. Iako je riječ o istinski značajnoj osobi, čovjeku koji je prešao najljepši mogući vojni put, dakako istodobno i beskrajno opasni i pogibeljni – od dragovoljca do jednog od najvećih vojnih i policijskih profesionalca koje je Hrvatska ikad imala, karakterizira samozatajnost i stav – ma pusti, nema tu nekih posebnih zasluga. Svatko je u ratu dao maksimalno onoliko koliko je mogao i po tome smo svi isti.

Točno, ali ako se zna da je od dragovoljca koji se nesebično stavio na raspolaganje užasima istočnoslavonskog bojišta još u jesen 1991. godine, da bi svega godinu i pol kasnije bio na čelu postrojbe s kojom je tek trebalo prolaziti čitav niz napornih i odgovornih zadaća kako bi se došlo do visoke zone vojnog profesionalizma, ipak nije riječ o baš – običnom čovjeku.

– Prva skupna obuka svih antiterorističkih postrojbi provedena je tijekom 1993. godine u posebnom kampu uređenom na otoku Braču. Za samo devet mjeseci učinjene su sve ustrojbene, kadrovske i materijalne radnje, a antiterorističke postrojbe VP-a organizirane su i osposobljene za brzo i snažno djelovanje na bilo kojem dijelu teritorija Hrvatske. Iako su u sastav ATVP-a ušli većinom već prekaljeni borci koji su imali iskustva s brojnih ratišta, sve je trebalo krenuti ispočetka. Pa su tako pripadnici ATVP-a krenuli od »nule«, uvježbavajući temeljna i specijalistička znanja, sve ono što ide u red umijeća specifičnih za antiterorističke postrojbe. Uz osnovne specijalističke obuke karakteristične za ovakve postrojbe, pripadnici ATVP-a su za kratko vrijeme morali proći i specifična, ni malo jednostavna usavršavanja kao što su to – padobranstvo, ronjenje, alpinizam i slične specijalističke vještine. Nakon dodatne specijalističke obuke Antiterorističke postrojbe VP preuzimaju izvršenje najtežih vojnopolicijskih zadaća i postaju udarna snaga HV-a i Vojne policije u svim kasnijim borbenim zadaćama – sjeća se Javor.

Tri su desetljeća silno brzo prošla – Dragomir Javor / Foto: V. KARUZA

Najsloženije zadaće

Da, sve se u Hrvatskoj tih dana vrtjelo munjevitom brzinom. Jer ili si svladavao prepreke i učio, ili te nije bilo. S prijetnjom, s kojom se baš i nije lako nositi, da upravo o sposobnosti ljudi koji čine najznačajnije vojne i policijske jedinice ovisi i sudbina čitavog geopolitičkog prostora, države i onog najvažnijeg – naroda koji je čini. Antiteroristička vojna policija vrh je Oružanih snaga RH, postrojba je to koja je obavljala najsloženije zadaće za vrijeme Domovinskog rata i nakon njega. Mnoge od njihovih operacija nisu javno poznate, ali su bile temeljne da bi se došlo do pobjede u ratu i sigurnosti u miru. Uostalom, dio njihove izobrazbe i jeste u tome da djeluju bez da javnost zna gdje su i što rade. Iz te jako važne karakteristike proizlazi i njihov odnos prema medijima, ili već prije iznesen Javorov stav – ma pusti, svatko je radio svoj posao, ne treba tu nikog posebno isticati. A treba, pa i zbog toga što je sam Dragomir Javor na čelu ATVP Rijeka bio ni više ni manje nego deset godina. Prošao je najteže dane rata kao dragovoljac, da bi kasnije, u vrijeme kad su se stvarali preduvjeti za slobodu usvojio najteža znanja koje mora posjedovati pripadnik ATVP-a. Dakako, i sve ono što je uslijedilo nakon Oluje, nakon preustroja vojnih i policijskih snaga.

– Do današnjih dana postrojba je prolazila razne preustroje i prilagodbe unutar OSRH, izvršavala zadaće i u Domovinskom ratu i u miru, ali nikad nije promijenila svoju misiju i zadaću, a to je obavljanje posebnih operativnih postupanja Vojne policije koje provodi i danas. Ono što je također velika pohvala svima nama koji smo 1993. godine stvarali naše antiterorističke postrojbe, činjenica je da Antiteroristička vojna policija OSRH i danas sudjeluje u raznim operacijama diljem svijeta. To sasvim sigurno ne bi činila da nije riječ o apsolutno uvježbanim profesionalcima koji poštuju sva pravila struke i najviša civilizacijska dostignuća, dodao je Javor.

Besprijekorno

Tri su desetljeća silno brzo prošla. Dijelom i zbog toga što je to vrijeme u kojem se stvarala jedna od najdinamičnijih dijelova hrvatske povijesti. Ono što je dodatno karakteristično za ovu priču, činjenica je da se upravo najdelikatniji policijski poslovi, a imaju i međunarodno priznanje, u ovoj zemlji rade na najbolji način. Mnogo je toga u današnjem radu i funkcioniranju Hrvatske upitno, pa i razočaravajuće. Srećom, ono što je nastalo prvih dana ožujka 1993. godine sve je to vrijeme besprijekorno. I dok je, posebno politički, život Hrvatske svakakav, sigurnost joj je srećom maksimalna. I da, treba se i mora se pisati o ovakvim temama, o ovakvim ljudima i poslovima koje su obavljali. Jer dok se piše, postoji i nada. Da će netko te priče pročitati i osjetiti sram zbog svog današnjeg ponašanja.